Voleo je da progoni – ovako bi glasio alternativni početak ‘Farenhajta 451’ Reja Bredberija kada bi se adaptirao za neko beogradsko pozorište, koje bi pokušalo da predstavi šta se u životu ovog grada događa danas. Da je to lako, verovatno bi se već mnoga pozorišta pozabavila tom temom, većina medija bi izveštavala o nemilim događajima na ulicama i aerodromu glavnog grada. Takođe, većina intelektualaca ne bi držala glavu u savamalskom pesku, niti bi komunalna policija Beograda imala problem koji je danas muči. Naime, kako to biva u distopijskim fikcijama, osnovne funkcije aktera su radikalno izmenjene i u toj promeni predznaka naizgled prepoznatljivog sveta zasniva se ukidanje horizonta očekivanja. To je onaj momenat koji čitaocu sugeriše da ‘nešto nije u redu’ sa svetom i u skladu sa tim on počinje da ‘čita’ signale fikcije u novom ključu. Takav je slučaj sa Bredberijevim vatrogascima koji umesto svoje osnovne funkcije imaju zadatak da pale knjige koje su označene kao potencijalno opasne po sistem. U Vučićevoj distopiji, komunalna policija nalazi se u sličnoj poziciji jer umesto svojih tzv. komunalnih zadataka, ona krstari gradom i hapsi građane bez karte u javnom prevozu, a odnedavno privodi aktiviste koji dele besplatne novine koje kritički progovaraju o najvećim projektima premijera i njegove partije. To se dogodilo 19. marta ispred Gradske uprave, gde su aktivisti delili novine ‘Ne da(vi)mo Beograd’. Pored aktivista, privedena je i novinarka Bete koja je pratila događaj, kao i jedan slučajni prolaznik koji se zatekao u kritičnoj zoni koju je trebalo komunalno obraditi.

Novine ‘Ne da(vi)mo Beograd’ predstavljaju glasilo istoimene građanske inicijative koja je pokrenuta kao reakcija na megalomanski projekat Beograd na vodi, koji se sprovodi u suprotnosti sa javnim interesima građana. Na šesnaest strana, ovo glasilo nudi važne informacije o projektu i radnjama koje se odvijaju daleko od očiju javnosti. Tu je pre svega pismo upozorenja Međunarodne mreže za urbano istraživanje i akciju (INURA), čija je 24. konferencija održana prošlog juna u Kulturnom centru Beograda (KCB), što je direktorku KCB-a Miju David kasnije koštalo radnog mesta. INURA u svom pismu vrlo razložno upozorava na ekonomske, strateške i ekološke rizike Beograda na vodi, projekta koji je premijer Aleksandar Vučić podigao na nivo od državnog značaja. Inverzija koja se dogodila sa funkcijama komunalnih policajaca Beograda karakteristična je i za tretiranje zakona, upozorava inicijativa Ne da(vi)mo Beograd, jer ‘zakoni prestaju da služe javnom dobru, dok se javna sredstva presipaju u odabrane privatne džepove’. Takođe, alarmantno upozorenje tiče se budžeta, jer će novac za ovaj projekat biti izdvojen iz republičkog budžeta. O svemu tome javnost nije informisana niti je, kako se ispostavlja na osnovu minulih događaja, dozvoljeno da tačne informacije o ovom projektu dospeju do građana.

Budući stanovi fantomskog Beograda na vodi, koje je gradonačelnik na jedan dan ponudio tržištu, koštaće oko 400.000 eura, a građanima Srbije biće potrebno duže od veka da otplate te kvadrate

U listu ove inicijative može se naći i dragocena hronologija projekta od nacionalnog značaja – serija prekršenih procedura, kršenja zakona i bahatosti vlasti. Središnja tačka je netransparentna rekonstrukcija zgrade Geozavoda, gde je smeštena maketa Beograda na vodi, koja predstavlja simboličko jezgro politike Aleksandra Vučića. Sve je to urađeno bez dozvola ili su one naknadno izdate, dok je investitor na ime uloženog novca za rekonstrukciju zgrade dobio 6000 kvadrata besplatnog poslovnog prostora na korišćenje od tri godine. Slede tekstovi o hitnom preseljenju autobuske stanice Lasta, kojoj je to saopšteno pre mesec dana, bez preciznijih uputstava. Radi se o stanici sa 650 dnevnih polazaka i fluktuaciji putnika od sedam hiljada na dan. Radi bolje kontekstualizacije Beograda na vodi, objavljeni su podaci o sudbini sličnih projekata Mohameda Alabara, koji je popularizaciju Dubai-efekta izveo preko sličnih maketa u Iračkom Kurdistanu, Pakistanu, Nigeriji i Indoneziji. Većina ovih projekata nikada nije realizovana ili se od radova odustalo. Ostale su makete nalik onoj koja se sada u Geozavodu pokazuje uglednim gostima iz inostranstva.

Uprava komunalne policije je hitno reagovala na vest o privođenju aktivista, novinarke i građanina. Kao i u slučaju hapšenja građanke bez autobuske karte ranije, i ovoga puta je negirano da se radilo o privođenju, već je sve predstavljeno kao ‘asistencija komunalnih policajaca inspektorima Sekretarijata za inspekcijske poslove uprave Grada Beograda’. Međutim, ova ‘asistencija’ je izvedena i pored toga što su aktivisti imali urednu dozvolu policije, kojoj je skup prijavljen na vreme. Suština bredberijevske inverzije zasniva se na onome što je uprava komunalne policije kasnije objavila, negirajući privođenje građana. Naime, prema njihovoj verziji, uz asistenciju komunalne policije, gradski inspektori su sačini pet zapisnika za ‘nepropisno oglašavanje’, nakon čega je ponovo uspostavljen ‘komunalni red’. Ovakvo tumačenje slobode govora do sada je bilo nepoznato; beogradska komunalna policija je očigledno svoj statut proširila novim paragrafima, kojima se od pisanja kazni za ostavljanje psećih govana i crtanja grafita po fasadama prekvalifikovala u formaciju za odbranu partijskog programa SNS-a.

Vest o ovakvim slučajevima ne dopire daleko. Mala je verovatnoća da će komesar za proširenje EU-a Johanes Han to uopšte shvatiti drugačije od beogradske komunalne policije. Uostalom, koga zanima projekat Aleksandra Vučića i njegovih partijskih drugova sve dok se sprovodi program štednje. Budući stanovi fantomskog Beograda na vodi, koje je gradonačelnik na jedan dan ponudio tržištu, koštaće oko 400.000 eura, a građanima Vučićeve Srbije biće potrebno duže od veka da otplate te kvadrate, ukoliko se neko bude usudio da napravi ugovor sa državom koja je prestala da vodi računa o javnom dobru i pravu svojih građana. Uostalom, oni će plaćati te kvadrate makar nikada ne kročili u njih.

Novosti, 28.03.2015.

Peščanik.net, 30.03.2015.

BEOGRAD NA VODI

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)