Foto: Vedran Bukarica
Niš, 1.3.2025, foto: Vedran Bukarica

Već danima se suočavamo sa uznemiravajućim slikama masovnih protesta i uličnih sukoba koji potresaju Nepal.

Ta tragična nepalska priča je počela tako što su nezadovoljni mladi Nepalci na društvenim mrežama masovno i sistematski delili pitanje – kako deca funkcionera finansiraju luksuzni životni stil kad nepalski funkcioneri, bar zvanično, ne zarađuju mnogo? To je, propraćeno mnoštvom viralnih snimaka i informacija o studiranju na skupim stranim univerzitetima, luksuznim stanovima, kućama, automobilima, jahtama, privlačilo vrlo veliku pažnju javnosti.

Vlast Nepala je na pitanje „odgovorila“ zabranom društvenih mreža. Mladi ljudi su zabranu doživeli kao gušenje slobode govora i borbe protiv korupcije što je izazvalo eksploziju njihovog nezadovoljstva. Hiljade demonstranata izašlo je na ulice glavnog i drugih gradova i mada je policija koristila suzavac, vodene topove, gumene pa čak i prave metke, demonstranti su probili ogradu zgrade parlamenta i zapalili i nju i sedište vladajuće partije i dom bivšeg premijera. Premijer podneo ostavku, ali nemiri su se nastavili i potpuno je neizvesno da li će se, kada i kako protesti, u kojim ima i ljudskih žrtava, definitivno smiriti i stanje normalizovati. Veliki deo učesnika protesta sada traži raspisivanje novih izbora, kompletan reset političkog sistema i, pre svega, odlučnu borbu protiv korupcije.

Tako su i hiljade ljudi u Srbiji bile u prilici da vide da je „jurenje po ulicama“ (kod nas ne retko pominjano ali u vidu hipotetičke, upozoravajuće parole) realističnija opcija nego što su mnogi mislili. Nije slučajno da je ta spoznaja izazvala uznemirenje i reakcije nekih istaknutih predstavnika „elite“. Čak je i šef države, neformalni šef vladajuće stranke, komentarisao to na TV, na uobičajeno nekorektan način. Izneo je, bez ikakvih dokaza, tvrdnje da je i u Nepalu na delu „obojena revolucija“ i da „sve to finansiraju“ nekakvi inostrani „centri moći“. A istom prilikom našim studentima, građanima i opoziciji imputirao je da žele da slike nasilja vide i u Srbiji.

A za gotovo godinu dana od početka studentskog protesta koji je prerastao u opšti, građanski, učesnici su na nedvosmislen način pokazali da to ne žele. Čak ni često potpuno besmisleno nasilje vlasti prema studentima i građanima, ni ekstremni primeri poput primene „nepostojećeg“ zvučnog topa ili poput nedavnog brutalnog, divljačkog batinanja demonstranata uz primenu neverovatne količine hemijskih i eksplozivnih sredstava u Novom Sadu, nikada nisu izazvali reakciju koja bi i približno ličila na ono što se događalo u Nepalu.

Učesnici protesta u Srbiji, sasvim je očigledno, ne priželjkuju da vide nepalske scene. Samo ne žele ni da i dalje trpe stvari koje doživljavaju kao gaženje najelementarnijih standarda normalnog društva. I upravo zato što ne žele nasilje poručuju da je za budućnost Srbije vitalno važno da se do nužnih promena dođe kroz demokratske procese, zato i traže poštene izbore.

A sličnosti sa „nepalskim sindromom“ ima ne malo, sasvim očiglednih. Prva je svakako ta da su proteste u obe zemlje inicirali mladi. I pitanje nepotizma i luksuznog života dece političke elite, mada u Srbiji slabije apostrofirano, aktuelno je kao i u Nepalu. A mada vlastima u Srbiji (još) nije, kao nepalskim, padalo na pamet da zabranjuje društvene mreže, ipak je snimak nedavnog skandaloznog razgovora direktora Telekoma i Junajted medije pokazao da njen odnos prema slobodi medija u krajnjoj liniji ne isključuje ni tu mogućnost. Konačno, u obe zemlje vlasti su proteste etiketirale kao nekakve „obojene revolucije“ a učesnike kao nekakve „strane plaćenike“, finansijski i logistički podržane od nekakvih, nepoznatih „centara moći“, sve to bez ikakvih dokaza.

Ali najveća i najvažnija sličnost je korupcija doslovno dramatičnih razmera. Malo, nedovoljno ljudi u Srbiji zna da je na poslednjem Globalnom Indeksu percepcije korupcije Srbija zabeležila najlošiji plasman još od 2005. Iz godine u godinu sve lošiji plasman doveo je (pod vlašću koja je pre trinaest godina došla pod parolom borbe protiv korupcije) na deobu 105-106. mesta, sa 35 poena, 27 poena manje od proseka EU, 21 manje od proseka kontinenta, 8 manje čak i od svetskog proseka. Srbija sa 35 poena deli 105-106. mesto. A Nepal, sa 34, samo poenom manje, deli 107.

Iole odgovorna vlast u Srbiji bi se morala potpuno drugačije odnositi prema korupciji kakva je u dalekoj azijskoj zemlji izazvala erupciju nezadovoljstva i nasilja, ali aktuelna odbija da to razume. Zato je izuzetno važno što mladi poručuju da neće odustati od borbe protiv korupcije i zloupotrebe moći a insistiraju na poštenim izborima. To i energija, hrabrost i kreativnost svojstveni mladosti, više nego ma šta drugo daju pravo na nadu da borba protiv kleptokratskog režima i korupcije i nepotizma koje on širi svuda oko sebe, ipak može biti okončana na valjan način.

Peščanik.net, 13.09.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)