Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Nacrt Zakona o unutrašnjim poslovima ovih dana izaziva oštre reakcije stručne i opšte javnosti. Sasvim opravdano budući da sadrži gotovo neizmenjena sva loša rešenja iz nacrta zakona od kog je posle žestokih kritika vlast odustala prošle godine, uoči izbora.

U skladu sa globalnom aktuelnošću teme, najviše pažnje privlače odredbe kojima se želi legalizovati praktično nekontrolisan biometrijski video nadzor, a potom odredbe čiji je cilj sakrivanje identiteta službenih lica i pretnje kažnjavanjem medijima koji podatke o identitetu objave, čak i kad službena lica prekoračuju ovlašćenja i krše zakon.

Ali ozbiljnu, ništa manju pažnju zaslužuju i odredbe nacrta zakona koje se odnose na ustavne garancije nepovredivosti stana, budući da podrazumevaju relativizovanje ustavne garancije, direktno kršenje Ustava i možda i najveći rizik po prava građana.

Ustav Srbije (čl. 40) garantuje nepovredivost stana:

Stan je nepovrediv.

Niko ne može bez pismene odluke suda ući u tuđi stan ili druge prostorije protiv volje njihovog držaoca, niti u njima vršiti pretres. Držalac stana i druge prostorije ima pravo da sam ili preko svoga zastupnika i uz još dva punoletna svedoka prisustvuje pretresanju. Ako držalac stana ili njegov zastupnik nisu prisutni, pretresanje je dopušteno u prisustvu dva punoletna svedoka.

Bez odluke suda, ulazak u tuđi stan ili druge prostorije, izuzetno i pretresanje bez prisustva svedoka, dozvoljeni su ako je to neophodno radi neposrednog lišenja slobode učinioca krivičnog dela ili otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu, na način predviđen zakonom.

Ustav dakle ulazak u stan, bez odluke suda, dopušta u samo dve situacije a) ako je to neophodno radi neposrednog lišenja slobode učinioca krivičnog dela ili b) otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu.

Ustav ostavlja da se zakonom uredi način postupanje policije u ovim situacijama, ali ne i da se uvode novi razlozi za odstupanje od ustavne garancije. A Nacrt zakona (čl. 91) razrađuje nekoliko situacija (ako neko zove u pomoć; radi neposrednog hapšenja učinioca krivičnog dela; radi izvršenja odluke suda o pritvaranju ili dovođenju okrivljenog optuženog ili osuđenog; i ako je to potrebno radi otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu) u kojima bi policija u stan mogla ući protiv volje držaoca i bez pismene odluke suda.

A u posebnom, poslednjem stavu dodaje, može se reći perfidno: „otklanjanje neposredne i ozbiljne opasnosti uključuje i postojanje osnova sumnje da se priprema, vrši ili je izvršeno krivično delo“.

Ustav mogućnost odstupanja od garancije nepovredivosti stana vezuje samo za stvarnu opasnost, ne bilo kakvu već neposrednu i ozbiljnu opasnost. Sa stanovišta i pravne i elementarne logike apsurdno je izjednačavati takvu opasnost sa nečim što je jedva nešto više od pretpostavke da se vrši ili čak samo priprema nekakvo krivično delo. Tako se i najslabiji od 4 stepena pouzdanosti koje poznaje naš Zakonik o krivičnom postupku (osnov sumnje, osnovana sumnja, opravdana sumnja i izvesnost) tretira kao dovoljan razlog da policija anulira ustavnu garanciju. Odnosno, jednostavnije rečeno, policiji se daje mogućnost da to čini kad god hoće.

I još bi, povrh svega, po nacrtu zakona (čl. 92) policija mogla, bez naloga suda, kad držalac nije prisutan „upotrebom sredstava za ulazak“ ući u stan i na osnovu krajnje nepreciznog, fluidnog razloga – „ako je neophodno za uspešno izvršenje policijskog zadatka“ – pretresati stan i bez prisustva svedoka.

Rešenja u nacrtu zakona su u očiglednoj suprotnosti sa ustavnom garancijom jednog od fundamentalnih ljudskih prava i to u meri koja garanciju gotovo obesmišljava. Njihovo usvajanje ne bi bilo samo nekakvo apstraktno kršenje Ustava, nego bi podrazumevalo širom otvorena vrata za teške zloupotrebe i krajnje ozbiljno, grubo kršenje prava građana. Sa stanovišta osnovnih ljudskih prava nastojanje vlasti da donese zakon sa ovakvim rešenjima je bez ikakve sumnje – neposredna i ozbiljna opasnost.

Peščanik.net, 17.12.2022.

Srodni linkovi:

Milica Jovanović – Policijski nadzor naših (u)lica

VIDEO – Zakon za policiju

Slobodan Beljanski – O prinudi s ljubavlju