Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Radikalski nacionalizam je uvek bio uskostranački, velikosrpski, šovinistički i ratnohuškači, ali i antidržavni. Iz te antipolitičke i antidemokratske sinteze, dogovorom Vučića i Dodika, nastao je „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“. Događaj rogobatnog naziva koji ova vlast organizuje od 2020. svakog septembra, iako ne spada u državne praznike Republike Srbije. „Srbi mogu da žive u mnogo zemalja, ali imaju jednu nacionalnu zastavu“, kazao je Vučić u Nišu, mada se „Dan jedinstva“ nije održao nigde drugde osim u Srbiji. Obeležavanje je tako izostalo u SAD-u, Nemačkoj i Austriji, zemljama u kojima trajno živi više stotina hiljada pripadnika srpske nacionalnosti.

„Nije svako jedinstvo nama na korist, posebno ako se ujedinjujemo da bismo bili isključivi ili protiv nekog drugog“, rekao je patrijarh Porfirije na skupu čiji je politički cilj upravo isključivost uperena protiv drugih. Dodik: „Nemci ne daju da Srbi na ovim prostorima ostvare – srpsko jedinstvo“; zatim „Srbi su naivno verovali da kada smo oslobađali jugoslovenske prostore da će nam biti zahvalni“. Oslobodioci zaslužuju pravo na hegemoniju, a ko ne pristane, on je nezahvalan, pa samim tim i moralno iskvaren. Zato se Vučić u govoru ostrvio na susedne države, Crnu Goru i Kosovo, gde Srbi navodno nemaju prava i trpe teror, iako je mandatar za sastav nove crnogorske vlade srpske nacionalnosti – Vučić ga je uporedio sa Savom Besarovićem, Srbinom i članom Pavelićeve vlade. Demokratska Crna Gora je ustaška država, na isti način na koji je Ukrajina nacistička, samo zato što obe zemlje žele da budu nezavisne, bez uplitanja iz Beograda odnosno Moskve.

Sve susedne državne bi trebale biti i jesu samo „prostor“ (Dodik), jer imamo jednu nacionalnu zastavu, svoje ime i prezime i „svoj rod“ (Vučić), drugim rečima, države regiona su životni prostor srpskog roda ili srpske rase, kako se nekada govorilo u (pro)fašističkim krugovima, i teško onima koji nam to ne priznaju.

Srbija i Rusija su danas jedine zemlje u Evropi u kojima vlasti gaje otvoreni resantiman prema susedima. Dobro je poznato Putinovo jadikovanje zbog raspada SSSR-a, a koje je dovelo do agresije na Ukrajinu, kao i ovdašnji osećaj osujećenosti zbog raspada Jugoslavije, koji se neprestano raspiruje. Vučić je na skupu u Nišu spomenuo i Jugoslaviju „koju smo voleli“, ali je resantiman na tu temu nedavno izneo i Ivica Dačić u svom govoru u Narodnoj skupštini povodom „Dana Amerike“. Dačić je rekao da je Srbija za vreme Prvog i Drugog svetskog rata bila na pravoj strani „za razliku od drugih naroda u regionu“ koji su „pred Hitlera i njegove vojnike bacali cveće“, za njih se, smatra Dačić, kolaboracija isplatila. Fašizacija susednih država i naroda se u otrovnoj demogaogiji pripadnika SRN-a (socijalista i radikala-naprednjaka) podrazumeva ko dobar dan.

Pobede u Prvom i Drugom svetskom ratu Srbija i Srbi nisu izvojevali sami. Srbija i srpski narod su u oba slučaja bili deo savezničkih koalicija i narodno oslobodilačke borbe, a kada su ratovali sami i za svoj uski račun, 1876. sa Otomanskom imperijom, 1885. sa Bugarskom, ili za vreme Miloševića, Vučića i Dačića 90-ih – uvek su bivali poraženi. U istoj su zabludi danas i Rusi, sve ratove koje su vodili u koaliciji sa drugim evropskim zemljama su dobili, sve koje su vodili samostalno su izgubili – izuzev Prvog svetskog rata, koji su takođe izgubili – a izgubiće i ovaj u Ukrajini. Jer je suviše uloženo u evropski mir da bi ga Rusija sada uništila.

Do sada je mnogo puta u javnosti konstatovano da se Srbija nije suočila sa svojim delom odgovornosti za raspad Jugoslavije, kao i to da nije razumela značaj pada Berlinskog zida i kraj blokovske podele u Evropi. Isti su političari i danas na vlasti, te ponovo propuštaju šansu da Srbiju ispravno pozicioniraju u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i uvedu sankcije Rusiji. Vučić i Dačić danas zapravo zahtevaju politički prostor uticaja van granica Srbije, da se pitaju i odlučuju u unutrašnjim pitanjima Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova – i tome služi „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“. Zato, iako je Srbija bila na istoj strani sa Amerikom u Prvom i Drugom svetskom ratu, njen pravi saveznik je u tom smislu Rusija, koja isto zahteva za sebe kada je u pitanju Ukrajina i Istočna Evropa.

Peščanik.net, 19.09.2023.