Sedeo sam sa švedskom spisateljicom i novinarkom Katrin Ormestad i gledao prenose predizbornog programa. Ona trenutno izveštava o izborima u Izraelu za Svenska Daglbadet, drugi najveći list u Švedskoj i stalno me zapitkuje: “O čemu su ovi vaši izbori?” Na ovo pitanje nemam dobar odgovor. Išli smo na nekoliko izbornih konvencija, sreli se sa nekoliko političara, pročitala je mnogo materijala, i sada, sa početkom medijske kampanje, nadam se da ću moći da joj objasnim ove čudne izbore.

Ponekad je dobro baciti hladan pogled izdaleka, sa distance. “Toliko sam zbunjena”, kaže ona posle gledanja izbornog programa, “O čemu su uopšte ovi izbori, oko čega se svađaju, šta su teme i na osnovu čega građani biraju?” Izborni program joj izgleda provincijalno. Stranački spotovi i reklame deluju joj primitivno i retrogradno. Ideja da će žena koja u ruci drži šolju jogurta i govori “Njam, njam” navesti nekoga da kupi proizvod njoj je staromodna.

I pored toga, mojoj prijateljici je ponešto i zabavno: Arije Deri (lider ultra religiozne partije Šas, koji je inače bio u zatvoru zbog uzimanja mita dok je bio ministar unutrašnjih poslova) i njegova majka koja kao lutka sedi bez reči; Šaul Mofaz kao voditelj koji se na grlenom mizrahi akcentu hvali koliko je terorista ubio; zatim rasistički spot Šasa u kojem mladoženja ispod Hupe otkriva da njegova voljena Marina nije Jevrejka, zgranut kao da je otkrio da je njegova izabranica muško. Nije teško zamisliti da bi ovakva reklama bila proglašena antisemitskom u Švedskoj, to jest ako bi se u njoj Šveđanin potresao kada bi saznao da mu je žena Jevrejka. Izazivanje straha dominira ovdašnjim spotovima; u tu svrhu je iskorišćen i Ahmadinedžad. Desnica radi po principu zastrašivanja, međutim i levica. Izgleda kao da je država u ratu.

Švedske izborne poruke funkcionišu po principu dinamične identifikacije, a kod nas po principu statičnog samoodređenja. Ako sebe smatraš levičarem ili desničarem, glasaćeš za takvu partiju. Ovo nije povezano sa porukom koju stranka šalje – jer tu skoro i da nema poruka; u igri su samo simboli. Ljudi ne znaju šta stranke govore, dovoljno im je da ih one definišu. Nemamo pojma šta Hadas poručuje, ali znamo da te on definiše kao levičara. Tako, ako si levičar, glasaj za njih. Ako sebe smatraš desničarem, glasaj za Naftalija Benta, iako nemaš pojma koje su njegove ideje. To je plitka i opasna politika, nalik autoprojekciji, bez suštine.

“Nešto ovde nije u redu, sve je zamagljeno”, kaže moja prijateljica iz Švedske, “To nije normalan način vođenja politike. Potpuna pažnja i fokus su na nosiocima lista. Oni čak nisu prezentovani ni kao predstavnici određene ideologije ili kao oni koji stoje na čelu određene ideje i nemam utisak da se oni bore oko nečeg stvarnog.”

Za koga bi ona glasala? “Do juče sam mislila da bih glasala za Cipi Livni, međutim u programu sam videla da i ona igra na kartu straha birača, sa crnim ekranom. Prodati političku poruku koja sadrži nadu – to ovde kao da je uvreda za inteligenciju birača i podrazumeva lošu reputaciju za postizanje mira. Livni je mogla da se posveti mirovnom sporazumu dok je bila u vladi. I zašto bi joj Palestinci sada verovali kada je situacija mnogo lošija? Za laburističku stranku Avoda ne bih glasala jer nastupa kukavički; iz istih razloga otpada i Jair Lapid. Glasati za jevrejsko-arapsku socijalističku organizaciju Hadas ili izraelsko-arapsku stranku Balad je besmisleno. Ove partije nemaju uticaja i u tom slučaju ne dobijaš ništa sem zadovoljstva sobom. Međutim, suština politike nije u tome, već u tome da utičeš. Mislim da bih na kraju glasala za levičarsku socijaldemokratsku partiju Merec; ova partija budi poštovanje i deluje iskreno u svojim porukama.”

Posle smo zajedno gledali švedski izborni program. Lideri tamošnjih partija se ne prikazuju u spotovima. Vladajuća partija Umerena stranka pokazuje parove koji se zaljubljuju na radnom mestu: potreba za novim radnim mestima je glavna poruka ovih spotova. Radikalna desničarska stranka Demokratski Šveđani pokazuje trku švedskih starica na pokretnoj traci sa pokrivenim muslimanskim imigrantkinjama ka budžetskim fondovima. Ovaj spot su švedske TV stanice odbile da emituju. Ali Izrael nije Švedska.

 
Haaretz, 10.01.2013.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 11.01.2013.

IZRAEL