dalekovod
Foto: Predrag Trokicić

Ova vlast tokom cele godine, čuj mene: decenije, samo udara u zvona i praporce a mi našli da baš sad, kad je tradicionalno doba za tako nešto, zakeramo na knjigama. Čak i oni koji se nisu bunili zbog plagiranih doktorata i diploma iz Sava centra sad imaju pitanje kako to da nam roštilj majstor vodi elektroprivredu. Šta je sledeće, da preispitujemo kompetentnost svih koji vode ovu mučenu državu? Pa kad bi se svi oni iole razumeli u posao za koji su zaduženi, kako bi onda mogli da puna srca kažu: naš šef veličina (da parafraziram Oliveru Marković u filmu Majstori, majstori).

Uostalom, priča o kompetenciji je suvišna. Koga pa da vlast postavi kad na raspolaganju ima ili ljude sa sumnjivim diplomama ili sumnjive ljude? One koji imaju lažne diplome? Ili one sa pravim diplomama lažnih fakulteta? Neobrazovane ili školovane ali neuke ili neumne?

Zaboga, kao da je uopšte važno ko nam sad vodi elektroprivredu kad će ionako biti premešten da vodi nuklearku dogovorenu sa predsednikom Rusije. Pa sam nam je rekao da ne treba bežati od nuklearke. A i šta nam vredi da bežimo, Černobilj nas je stigao iako smo bili daleko od njega.

Sa druge strane, i to Dositejevo o knjigama umesto zvona i praporaca ima svojih preterivanja. Analitičari se ubiše (figurativno, kao predsednikovo bešenje o luster) da nam objasne kako prvo treba naći knjišku definiciju ovoga u čemu živimo. Kao da smo svi oni filozofi iz Marksove sentence, pa treba da opišemo svet a ne da ga menjamo. A i šta pa da menjamo? Sistem? Kakav crni sistem kad ovo nije sistem nego – šema. Samo ko se nije ušemio nije profitirao.

Možda treba da pitamo šemu koje ime da joj damo? Ne znam kako drugačije da izbegnemo tu strašnu opasnost da ovo nazovemo imenom koje ne odgovara striktno definiciji? Jer, kako nam kažu, nije da nije demokratija, možda samo hibridna, možda samo izborna mada su izbori sporni. Nije ni fašizam mada ima falange ali one nisu ozakonjene (a bile bi da je prošao onaj nakazni zakon o policiji!). Jeste, ima elemente lične vlasti ali nije ipak diktatura, naročito ako za primer uzmemo onu šestojanuarsku.

Ako vam ovde dođe da viknete: pa i kuhinja ima elemente ali je svejedno kuhinja a ne spavaća soba, viknuću sa vama. I dodaću: fekalije su fekalije i kad su posluženje na stolu.

Peščanik.net, 20.12.2021.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)