Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Valjda nećemo i ovu oluju koja nam je stigla iz Hrvatske jednog dana svečano obeležavati u Prijedoru kao njenu prethodnicu Oluju. Zašto uopšte jednu ratnu operaciju koja se dešavala u Hrvatskoj obeležavamo u Prijedoru koji je u Republici Srpskoj koja je u Bosni i Hercegovini? Pa zato što su se patrijarh, predsednik Srbije i predsednik Republike Srpske tako dogovorili.

Ono drugo što se u Prijedoru i inače obeležava a što nije stvar dogovora već sudskih presuda, jeste Dan bijelih traka u sećanje na pobijene hiljade (među njima i barem stotinu dece) i naredbu da svi koji nisu Srbi moraju svoje kuća da obeleže belim zastavama a sebe belim trakama na rukavu. Ali patrijarha, predsednika Srbije i predsednika Republike Srpske ta oluja ne tangira.

Nesporno je da su sve strane u ratu počinile strašne zločine. Nesporno je i da je Srbija u svim tim ratovima bila teritorijalno, brojčano, oružano nadmoćnija. Nesporno je da su sve teritorije na kojima je Srbija ratovala, sada nezavisne države. I ovo narcisoidno preuveličavanje svojih a omalovažavanje tuđih uspeha, nesreća, žrtava, heroja, istorijskih događaja i značenja; to mi smo vama u Vukovaru napravili samo promaju a vi ste nama oluju; to manite naše Sajmište kad imate Jasenovac (Jasenovac bar neće biti porušen zarad skupih kvadrata); to što tabloidi pišu malim slovom albanci a Srpski velikim… jednostavno neće izmeniti činjenice, baš kao što ni takozvano traženje Dražinog groba ne menja istoriju koju je nekadašnja skupštinska većina onomad već pomirbeno izmenila (osim ako očekivani ishod nije izglasavanje da nisu bila dva oslobodilačka pokreta već samo jedan, četnički?).

Ali ne bojte se, ova skupštinska većina neće raspravljati o masovnim ubistvima. „Glavni motiv vlasti da se ukine Anketni odbor je MOLBA porodica koju su uputili u ime njihove dece“, piše u premijerkinom tvitovanju. Osim što treba „u ime svoje dece“ i što molba ne treba velikim slovima (nije naslov) – „vlast“ je kolokvijalni izraz i nema institucionalno značenje. To što je premijerka „ispoštovala“ Vuka pa piše kao što govori (a govor joj je pravi galimatijas) ne znači da nekakva nespecifikovana „vlast“ može da ukine Anketni odbor (može da ga ukine samo Parlament ili Ustavni sud), čak ni ako je to učinila navodno „u skladu sa stavovima poslaničkih grupa“ (kojim stavovima kojih poslaničkih grupa?).

Ukidanje Anketnog odbora, osnovanog da bi ispitao okolnosti masovnog ubistva i u Ribnikaru ali i u Mladenovcu (koji jeste školski primer sistema koji je zakazao) nije u ingerenciji čak ni premijerkinog šefa, kako mu ona neustavno tepa. Nije to „prijedorsko dešavanje“ što bi rekli na RTS-u, pa da predsednik Srbije prekonosira i prekodrinuje. I prekomponuje činjenice kako mu drago. Dok ga mi ne prekomandujemo.

Peščanik.net, 24.07.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)