Foto: Peščanik

Foto: Peščanik

Zašto je vlada svoju godišnjicu proslavila izvođenjem tenkova i bornih kola na ulice Subotice? Ako su vojska i policija okupirale grad samo u izložbene svrhe, zašto onda i ostala ministarstva nisu izložila svoje rekvizite? Zašto samo ministarstva sile da špaciraju, a ne recimo i ministarstvo rada? Pa da nam zadovoljni radnici mašu sa jednog kamiona, dok nas sa drugog pozdravljaju nasmejani pacijenti koji reprezentuju ministarstvo zdravlja na primer. Čak bi se i za ministre bez portfelja našle neke prigodne ilustracije za izložbu. Ministar za inovacije je mogao da prikaže najavljenu radnu grupu za borbu protiv društvenih mreža, a ko baš nema nikakav prigodan rekvizit, kao recimo ministarka za natalitet (šta, mislite da ima?) mogao je da izloži makar svoju fotelju. Što da ne kad je i predsednica parlamenta imala svoju izložbu fotelja.

A ako je vlada samo htela da ima neku vizuelnu atrakciju za svoj rođendan, kao što deca žele ukrase i balone, mogla je, po uzoru na prvu vladu sadašnjeg predsednika, da održi zasedanje pod vedrim nebom. Dobro, možda ne baš u rudarskom basenu, da je predsednik ne optuži za plagijat, ali na nekoj drugoj atraktivnoj lokaciji, a ne da, kao klovnove za dečiji rođendan, dovodi na proslavu do zuba naoružane policajce i vojnike.

Ali, šta ako policija i vojska nisu imali ni izložbeni ni dekorativni karakter? Pa već se odomaćilo da svakog meseca okupiraju neki grad u Srbiji. Jednom da proslave 372 dana vlade, drugi put da proslave Dan policije, treći zato što u Kraljevu izvode združenu vežbu, četvrti tek onako…

Koji bi razlog mogao biti da vlast tako učestalo izvodi na ulice teško naoružanje? Želi da razruje ionako loš asfalt kojem samo fale tenkovske gusenice da ga modeliraju? Ili da neprijatelju demonstrira čime raspolažemo i tako ga odvrati od onih silnih atentata i državnih udara koje sprema po naslovnim stranama visokotiražnih i niskomoralnih tabloida?

A možda premijerka, koja je po sopstvenim rečima „pokazala da nisu bezubi naprednjaci“ (jer otvaraju muzeje) sad hoće da nam pokaže i – zube? Da nas malo zastraši jer izgleda nismo dovoljno isprepadani svakodnevnim pretnjama koje nam vlast upućuje? Prete nam referendumom, prete da ćemo nestati kao nacija jer ne rađamo, prete krvoprolićem ako potpišemo i krvoprolićem ako ne potpišemo. Ako ništa drugo prete nam meteoalarmom bilo da će vrućina ili hladnoća, potop ili suša. I sad sve to nije dovoljno da se uplašimo nego još moraju vojsku i policiji pod punim naoružanjem da šetaju kao cirkus od grada do grada.

Onaj cirkus montipajtonovaca je bio duhovit. Ovaj je smešan. Samo, smešan je bio i Hitler, naročito u dokolenicama i špilhoznama, pa videsmo koliko je zla naneo.

Peščanik.net, 09.07.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)