Foto: Bogdan Spasojević
Foto: Bogdan Spasojević

Do kraja jula treba da se upišu novi studenti na fakultete Univerziteta u Beogradu. Ranije je upis bio razlog za stres mahom gimnazijalaca i srednjoškolaca u redu da postanu studenti. Sada su svi pod pritiskom – od zaposlenih na fakultetima do kandidata za upis. Dozvola za upis – jer o tome je reč, a ne o kvotama za nove studente, ministarstvo prosvete doslovno je odlučivalo o tome hoće li dopustiti da se upiše nova generacija studenata – čekala se nedeljama i stigla je u poslednji čas. I to ne za sve fakultete.

Da bi se dozvola dobila, fakulteti su morali da se vrate na nastavu. I vratili su se. Odluku o povratku na nastavu izglasala su veća na praktično svim fakultetima beogradskog univerziteta. Samo su Filozofski fakultet i Fakultet dramskih umetnosti odlagali sve do sad da se vrate na nastavu. U trenutku kada pišem ovaj tekst, veća na ta dva fakulteta treba konačno da donesu odluku o povratku na nastavu. Očekuje se da će odluka biti da se vrate. Ta odluka uslovljena je dozvolom za ta dva fakulteta da upišu nove studente. Jeste, reč je o uceni.

Ako bude tako kako se očekuje, onda će se i svi fakulteti u Beogradu, kao i u drugim univerzitetskim gradovima, vratiti na nastavu. Ali je moguće da će Filološki fakultet, Fakultet političkih nauka, Fakultet organizacionih nauka i Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja ostati blokirani. Njihovi studenti zatvorili su zgrade svojih fakulteta za profesore i u njih odnedavno mogu da uđu isključivo studenti. Tako imamo da od 31 fakulteta beogradskog univerziteta i četiri fakulteta Univerziteta umetnosti dva i dalje ne drže nastavu, a četiri su zatvorili sami studenti. Od 36 fakulteta, dakle, šest su – recimo to tako – na neki način blokirani.

Da li to znači da je Univerzitet u Beogradu poražen, da se povukao pred nezakonitom silom vlasti, da su profesori izneverili studente? Ako je neko računao – a utisak je da su baš na to računali profesori udruženi u Pobunjeni univerzitet – da će se vlast ponašati razumno i da neće rizikovati opstanak univerziteta u obračunu sa pobunjenim studentima i profesorima, to jest pobunjenim žiteljima Srbije uopšte, grdno se prevario. Utisak je da je rektor UB-a bio pametniji i dalekovidiji kada je pregovarao s predsednikom tekuće vlade.

Ali, umesto da sad merimo ko je izdao pobunu ili ko se ponašao nesmotreno i izložio riziku čitav Univerzitet, pogledajmo šta se zaista događa. Već neko vreme, velika većina fakulteta „formalno“ (važno je insistirati na ovom „formalno“) nadoknađuje ili drži nastavu. Da li je to oslabilo protest? Nije, ni najmanje. Dana 28. juna imali smo treći po redu veliki skup demonstranata u Beogradu (daleko peko 100 hiljada okupljenih ljudi). Posle 28. juna, dan za danom imamo proteste na ulicama, uprkos tome što se policija i tužilaštvo žestoko obračunavaju s demonstrantima.

U Zemunu kod Poljoprivrednog fakulteta i na Bulevaru kod Pravnog i nešto dalje kod Vukovog spomenika imamo masovni izlazak studenata i pobunjenih žitelja Beograda na ulicu, iako su se svi ti fakulteti, a u krugu kod Vukovog spomenika ima ih čak pet, vratili na nastavu. Teško je sad izvlačiti uopštene zaključke jer se ni izdaleka ne može predvideti šta će dalje biti, ali se ipak može reći da povratak na nastavu nije smanjio potencijale za pobunu protiv tekućeg režima. Naprosto se borba izmestila na druga mesta. Držati fakultete u blokadi izgleda da više nije efikasan pritisak na vlast.

Odlukom da se, „formalno“, vrate na nastavu, profesori su uradili isto što i nastavnici pre nekoliko meseci. Ako se neko pitao gde su sad nastavnici, neka samo prošeta duž zatvorene Glavne ulice u Zemunu ili neka izađe na blokade puta u Užicu – videće ih tamo. Naravno, i nastavnici su bili ucenjeni da se vrate na časove. Naravno, njihov povratak može izgledati kao manifestacija slabosti pod ucenom. Ali, naprosto, nije tako. U slučaju nastavnika, kao i sad u slučaju profesora, reč je o čuvanju potencijala za nastavak pobune.

Ova borba već traje dugo, osam meseci, i trajaće, ne treba sumnjati u to, barem još toliko. Ne može se, nije pametno, sve staviti na jednu kartu ili na jedan hrabri gest žrtvovanja.

Ako je povratak na nastavu bio uslov da se dozvoli upis novih studenata, onda se na nastavu moralo vratiti, kako god to nekome da izgleda. Ako je neko mislio da se ova vlast neće poigrati sudbinom čitave jedne nove generacije potencijalnih studenta i otpisati je, grdno se, da ponovimo, prevario. Ako je pak pomislio da se upisom rešava trenutna kriza, takođe je pogrešio. Jer, ako se ne bi upisali novi studenti, Univerzitet bi izgubio mogućnost da radi u celoj sledećoj godini, a to bi onda, verovatno, značilo i njegov kraj.

Kraj ili gašenje Univerziteta – a ova vlast bi to mirne duše uradila – bio bi i kraj protesta.

Ne treba nimalo sumnjati u to – time što spasavaju Univerzitet, profesori, njihova veća u stvari, spasavaju samu pobunu i daju joj šansu da traje, a ako se želi uspeh, pobeda, sloboda… nazovite to kako god hoćete, mora se istrajati. Da li ja sad mislim da naspram sebe imamo vlast koja poštuje dogovore i ponaša se principijelno? Ne, nipošto ne. Ali, ne vidim zašto bi se odbijanjem povratka na nastavu vlastima davao razlog da kažnjavaju Univerzitet. Jer, ako budu hteli da se obračunaju s Univerzitetom tako što će ga ugasiti, oni će to uraditi bez obzira na sve.

Ali, ne mora se biti saučesnik u tom ubistvu.

***

Saznali smo i odluku veća Fakulteta dramskih umetnosti. Izglasali su povratak na nastavu. I dali uz odluku jedno sasvim suvislo, bez ostatka prihvatljivo objašnjenje. U kome stoji uglavnom sve ono što smo i ovde naveli kao razloge da se vrati na nastavu. A najvažniji razlog je, da ponovimo, da se omogući upis nove generacije studenata. Pored toga, s dobrim razlogom veće Fakulteta dramskih umetnosti dodaje da to ne znači kraj protesta, da se blokade i dalje nastavljaju i da nepokolebljivo i dalje stoje uz studente i njihove zahteve.

I da ne bude da se ja pravim pametan, da sam ja to shvatio pre njih, da kažemo da je sve to još onomad stajalo i u predlogu proširenog rektorskog kolegijuma, Inicijativi dakle za spas Univerziteta. Zašto je bio problem da svi sve to odmah prihvate, i, mimo toga, zašto su neki fakulteti požurili da i pre te inicijative donesu svoje pojedinačne odluke o povratku na nastavu – pa su tako svi redom ugrozili teško stvoreno zajedništvo fakulteta, te studenata i profesora – naprosto nije jasno. Ali, evo, sad smo tu.

Čekamo još odluku Filozofskog, koja stiže danas, dakle u utorak, do 13 sati – možda ju je čitalac već saznao – kada se završava glasanje veća tog fakulteta.

Pošto već dajemo trenutnu sliku Univerziteta, recimo na samom kraju i to da je od juče, od ponedeljka, i Fakultet primenjenih umetnosti u režimu povratka na nastavu, to jest njene nadoknade. Na tom fakultetu, pak, studenti su, kao i na Filološkom, FON-u, FPN-u i DIF-u, nezadovoljni odlukom veća – studenti će zlonamerno i pogrešno tvrditi da je to isključivo odluka „uprave“, a ne većine njihovih profesora – zatvoriti fakultet za zaposlene na njemu.

Treba se nadati da će i ti studenti, mislim na sve ove što su bez ijednog dobrog razloga ušli u rat sa svojim profesorima na tih nekoliko fakulteta, shvatiti kao i njihovi profesori ono što stoji i u obrazloženju FDU-a i u Inicijativi za spas Univerziteta, i pošto to shvate, da će narušeno a teško izgrađeno zajedništvo studenata i profesora, i na tim fakultetima, biti obnovljeno.

Peščanik.net, 08.07.2025.

NADSTREŠNICA
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965) je bio urednik izdavačke kuće Fabrika knjiga i časopisa Reč. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. U Fabrici knjiga objavio je zbirke eseja Osam i po ogleda iz razumevanja (2008), Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer (2011), Škola za „petparačke“ priče. Predlozi za drugačiji kurikulum (2016), Dva lica patriotizma (2016), Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horror, fantastika (2020). Objavio je i knjige Srbija u kontinuitetu (Peščanik, 2020) i Odrastanje u Srbiji. Izlazak iz komfora nezrelosti (XX vek, 2025). Sarajevski Centar za obrazovne inicijative 2025. ponovo je objavio Školu za „petparačke“ priče i Fantastičnu školu, a s njima i njegovu novu, treću knjigu u istom nizu Škola za bogove i superjunake. Još priloga za drugačiji kurikulum. Od 2004. je saradnik Peščanika gde piše redovne komentare na tekuće (političke) događaje.

Latest posts by Dejan Ilić (see all)