Godot, napisano kredom
Foto: Slavica Miletić

Pitanje demokratije za naprednjake i njihovog šefa jednostavno ne postoji. Dešava se, međutim, da im se omakne poneki upečatljiv iskaz. Tako je Darko Glišić, predsednik Izvršnog odbora SNS-a, jednom izjavio: „Ja nikad taj pojam demokratije nisam apstraktno doživljavao. Mislim da je to neka reč koja je nama ovde nametnuta. Za mene su poštenje, rad, rezultati reči koje treba da budu parametri. Demokratija, stvarno ne razumem šta je to. Demokratija je više fraza koja nam je nametnuta spolja i kojom mlati ko god stigne“. Ukoliko ovu izjavu ne otpišemo odmah kao glas autoritarne društvene svesti, ili čak bezumlja, preostaje da je valjano pročitamo i učinimo smislenom.

Glišić govori o poštenju, radu i rezultatima kao osobinama koje treba ceniti, i ovo može izazvati zabunu – jer o kakvom poštenju može biti reči u kleptokratskom političkom okruženju SNS-a? Ali u zabuni ostajemo samo ako previdimo da Glišić ne nabraja građanske vrline u demokratiji, već u autokratiji. Tumačeći Ksenofontov spis Hijeront, Leo Štraus ovako zaključuje o vrlinama u tiraniji: „Tiraninovim podanicima pristaje samo uvjetni, reducirani oblik hrabrosti i pravednosti. Jer hrabrost po sebi blisko je srodna slobodi ili ljubavi za slobodu, a pravednost po sebi je poštovanje zakona. Pravednost koja priliči podanicima jednog tiranina najmanje je politična ili je onaj oblik pravednosti koji je najudaljeniji od građanskih vrlina: to je pravednost u poštovanju poslovnih i ugovornih, dakle, privatnih odnosa“. Privatni odnosi, koji se zasnivaju na poštovanju privatnih (usmenih) ugovornih garancija, predstavljaju neophodan uslov za poslovno funkcionisanje kleptokratske strukture SNS-a.

O privatnim poslovnim vrlinama, poštenju (svi drugi su lopovi), radu (ostali su lenji) i rezultatima (drugi ih nemaju) neprestano govori i Vučić. I te vrline mogu biti prikladne kada su u pitanju dogovori o stranim ekonomskim investicijama, pa i onima koje dolaze iz Evropske unije. Ipak, odnosi sa EU sadrže i politički paket, koji Vučić neće moći da ispuni, s obzirom da ne poseduje građanske vrline: hrabrost (kao privrženost političkim slobodama) i pravednost (poštovanje zakona). Tako da će ih suzbijati i kod ostalih građana Srbije.

Drugi deo Glišićeve izjave, gde on tvrdi da je demokratija fraza nametnuta spolja, ima smisla isključivo u kontekstu pridruživanja Srbije EU. Iako Glišić smatra da je demokratija za Srbiju nešto strano, on nehotice tačno pogađa suštinu procesa pridruživanja kao jačanja demokratije. Suštinu pridruživanja je zanemarila i EU, ali se ono i dalje formalno sprovodi iz najmanje dva razloga: 1) zahvaljujući ulozi briselske birokratije u ostvarivanju tog procesa (ovo je ujedno i objašnjenje zašto se ugledne domaće nevladine organizacije nameću kao partneri u političkom procesu, pokušavajući da birokratskim sredstvima uljude Vučićevu autokratiju); 2) zbog neosnovane nade država članica EU da će nedemokratska srpska vlast rešiti otvorena pitanja između Srbije i Kosova.

Vučić je u vezi sa pitanjem Kosova nešto uradio: potpisao je Briselski i Vašingtonski sporazum, a dijalog sa Prištinom se, uz povremene zastoje, ipak nastavlja. Međutim, do trajnog rešenja spora ne može doći, usled nepremostive teškoće koja se sastoji u tome da je autokratskom poretku uspostavljenom u Srbiji naprosto nemoguće ponuditi evropsku perspektivu. Budući da je suština procesa pridruživanja u konsolidovanju demokratije, a ne u konsolidovanju lične vlasti i takmičarskog autoritarizma. Sa Vučićem na čelu Srbije oba su procesa nerešiva i sve što opozicija treba da uradi jeste da na ovim poljima nastupi konstruktivno i proevropski.

Peščanik.net, 14.10.2020.