Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Prošlo je tek nekoliko meseci od kada je, uz široki osmeh, ministar prosvete Branko Ružić potpisao ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom o zakupu zemljišta na Goliji. Cilj ovog zakupa je „izgradnja obrazovno-naučnog centra koji bi koristili učenici širom Srbije i u dijaspori“, rečeno je tada iz ministarstva. U ovom centru će se izučavati oblasti biologije, biosfere i društveno-humanističke nauke, rekao je ministar Ružić. Tek ćemo videti kako će izgledati pravoslavna naukau nastajanju. Do njenog punog procvata, ne treba zanemariti znake formiranja pravoslavne škole, kao neophodne preteče pravoslavne nauke.

Mnogi roditelji su tokom ove radne nedelje primili obaveštenje da je ponedeljak, 19. decembar, dan u kome će školska deca imati skraćene časove ili u kome škola (i/ili dnevni boravak) neće raditi. Uvidom u školski kalendar za 2022/23. godinu primećujemo da je pomenuti dan radni dan. Isti dan je u pravoslavni crkveni kalendar upisan kao krsna slava Sveti Nikola.

Potpunom ili delimičnom obustavom nastave ove godine je, po svedočenju roditelja i prosvetnih radnika, po prvi put od povratka veronauke u škole, došlo do nonšalantnog usklađivanja školskog i crkvenog kalendara. Tako nešto se dogodilo u većem broju škola širom zemlje. Prema informacijama iz uprava škola, odluka o odstupanju od školskog kalendara je doneta decentralizovano i samostalno. Odnosno, ova odluka je doneta u školama, navodno bez upliva ministarstva.

Postoje razlozi da sumnjamo u ovakvu interpretaciju. Roditeljima širom zemlje je poslato šablon-obaveštenje koje, uz manje ili više varijacija, izgleda kao obaveštenje OŠ „Sava Kovačević“ iz Mihajlovca:

Новости / 15. децембра 2022.

Због великог броја наставника и деце који у понедељак 19.12.2022. године прослављају Светог Николу, у матичној и подручној школи часови ће бити скраћени на 30 минута.

Продужени боравак у понедељак неће радити.

Škole su skraćivanja i obustavu nastave pravdale organizacionim razlozima, pozivajući se na prava dece i zaposlenih da odsustvuju na dan porodične slave. U nekim slučajevima se išlo i korak dalje – pa se negodovanje roditelja zbog obustavljanja rada proglašavalo neprihvatljivim mešanjem u slobodu veroispovesti zaposlenih i učenika. Ovo je samo perfidna zamena teza pravoslavne škole u nastajanju.

Naime, iako svako dete i zaposleni u školi ima pravo na odsustvo na dan porodične slave (ili drugog verskog praznika), ovo pravo se ne sme i ne može izjednačiti sa pravom škole da tokom odsustva zaposlenih i đaka delimično ili potpuno obustavi nastavu, odnosno samovoljno izmeni školski kalendar. Dodatno, otvaraju se logična pitanja – ukoliko učiteljice i učitelji mogu da drže časove od 30 minuta (ne proslavljaju Svetog Nikolu), zbog čega ne mogu da održe pun čas? Zbog čega nije moguće održati sve časove čiji su predmetni nastavnici prisutni, a ostale nadoknaditi, isto kao što se to čini kada su nastavnici odsutni iz drugih razloga? Kako je 19. decembar bio redovni školski dan decenijama unazad?

U čemu je zapravo problem, zapitaće se čitalac. Deca neće ostati obrazovno uskraćena ukoliko jedan dan ne budu išla u školu. Uostalom, iza nas su godine neredovnog pohađanja škole, te jedan slavski dan u 2022. godini ne može da napravi dodatnu štetu. Na jednom nivou, ovo zapažanje je tačno (iako je ovde već bilo reči o opasnostima proizvoljnog zatvaranja škola tokom epidemije). Na drugom nivou, imamo razloga da sumnjamo da je obustava nastave na Svetog Nikolu još jedan probni balon u sveobuhvatnom i intenziviranom pritisku Srpske pravoslavne crkve na domaći obrazovni sistem.

Podsetimo ovde da je tokom poslednje godine SPC u nekoliko navrata izražavala svoje nezadovoljstvo statusom verske nastave. Pre tačno godinu dana, patrijarh SPC je na sastanku sa ministrom prosvete Ružićem rekao: „Nadam se da će veronauka nastaviti da bude bitan deo obrazovanja naše omladine i da će imati status kakav zaslužuje“. Tokom leta, odnosno pred tekuću školsku godinu, usledio je protest SPC zbog navodnog odvraćanja đaka od pohađanja verske nastave. Sve je – u ovom dobro osmišljenom igrokazu – kulminiralo septembarskim ugovorom o izgradnji obrazovno-naučnog centra i oktobarskim izmenama udžbenika biologije, na koje su apelovali SPC i patrijarh lično.

Uticaj SPC-a na obrazovanje bi bio problem manjine da se Srbija odlučila za model državne religije. Međutim, ovo nije slučaj. Stranke (uključujući tu i SPS, stranku ministra prosvete) i građani su se opredelili da Republiku Srbiju definišu kao svetovnu državu (član 11 Ustava). Crkve i verske zajednice su odvojene od države, a nijedna religija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna.

Sa stanovišta Ustava, neprihvatljiv je upliv crkve i patrijarha u školski raspored i školski kalendar. Neprihvatljiv je i pritisak na roditelje da deca pohađaju versku nastavu. Škola nije crkva i to nikako ne može postati. Makar ne dok se izričita zabrana integracije verskih zajednica i države ne eliminiše iz Ustava. Sa druge strane, verske zajednice su slobodne da samostalno osnivaju verske škole i da njima upravljaju (član 44 Ustava). Zbog čega to ne rade, već teže integrisanju državnog i verskog školstva, mimo Ustava – možda će nam neko iz SPC-a nekada odgovoriti.

Roditelji ne bi smeli da prihvate tehničko-organizaciono obrazloženje o slavskom zatvaranju škola. U odsustvu adekvatne reakcije, stvari će sigurno otići dalje. Patrijarh će moći da proširi svoje zahteve i ambicije prema ministarstvu prosvete. On bi ubuduće rutinski mogao da utiče na obrazovni program, školski raspored i školski kalendar. Sumnjam da takvu školu za svoju decu žele čak i oni koji su u ponedeljak slavili svoju slavu, dok su škole bile (delimično ili potpuno) zatvorene.

Ali nije stvar samo u školi i pravoslavlju, stvar je u našem odnosu prema obrazovanju u celini. U poslednjih mesec dana, u mnogim školama u Srbiji deca su tokom časova gledala utakmice reprezentacije Srbije na svetskom prvenstvu u fudbalu. Sreća pa je Srbija iz takmičenja ispala na vreme – dovoljno brzo da škola zadrži minimum dostojanstva.

Stoga je krajnje vreme za pitanje – da li je usklađivanje verskog i fudbalskog kalendara sa školskim ono što građani Srbije zaista žele? Da li su dobar pravoslavac i uspešni fudbaler arhetipovi kojima istinski težimo u budućnosti?

Kada su u pitanju stavovi ministra Ružića, ne treba imati dilemu. On je na sajtu ministarstva prosvete, falsifikujući ciljeve obrazovanja iz člana 21 (tačka 16) Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju naglasio da osnovno obrazovanje ima funkciju da omogući razvijanje stavova i vrednosti neophodnih za formiranje nacionalnog i kulturnog identiteta (tek uz uvažavanje specifičnosti multikulturalne sredine). Ministar Ružić i patrijarh su na istom zadatku – iako prvi dolazi iz navodno levičarske stranke, a drugi je kosmopolita koji sluša Azru. Sve do prvog Svetog Nikole i prve biologije, biosfere i društveno-humanističkih nauka iz crkvenog ugla.

Peščanik.net, 23.12.2022.

NOGOMET / FUDBAL
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)