Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Ako do kraja godine bude izbora u Beogradu, a verovatnije je da ih neće biti, i ako na njima opozicija pobedi, što je verovatnije nego da će biti izbora, onda bismo… Da, mnogo je ako, pa sve već liči na puste želje… ali, šta fali, dakle maštamo. Kada opozicija pobedi na izborima u Beogradu u decembru, mogla bi osvojeni grad da proglasi slobodnom teritorijom. Slobodnom od novoradikala i njihove politike, naravno. A da bi se jasno povukla razlika između njihove politike i politike opozicije, mogao bi se, recimo, Lajčáku Borellu zabraniti ulazak na slobodnu teritoriju.

Njih dvojicu, a i ostale s njima – seća se čitalac, to su Stano Lajčák Borell Hill Escobar – treba proglasiti za kolaborante, to jest za saradnike novoradikalskih okupatora i lustrirati. Dobro, lustracija je nešto drugo, ali napraviti s njima nešto po analogiji s lustracijom. Recimo, da na slobodnu teritoriju mogu da uđu samo anonimno, kao i bilo koji drugi zalutali turista. Što znači – dok su na slobodnoj teritoriji, ne mogu se ni sa kim zvanično sresti u bilo kom svojstvu, a izričito im je zabranjeno ne samo da govore o Kosovu nego i da izgovore tu reč.

A jednom, kada se čitava Srbija oslobodi, doneti novi zakon o lustraciji i redom sve novoradikale i njihove domaće i strane kolaborante skloniti zauvek iz javnog prostora. Dakle, maštamo.

Što ne znači da u realnosti nema osnova za jednu takvu meru. Dakle, ako nisu saradnici ovdašnjih okupatora, zašto su Lajčák Borell zvali Vučića u Brisel. Dobro, pozvali su i Kurtija, ali neka o Kurtiju razmišljaju na Kosovu. Je l su ovaj put čuli nešto novo od Vučića (dobro, i od Kurtija)? Nisu. Je l su mogli da ga pozovu telefonom i pitaju da li se nešto promenilo? Mogli su. Da li bi im on rekao da nije, to ne znamo. Čovek neprekidno laže. Ali, tim pre ne treba razgovarati s njim. Jer, što bi ga zvali. Jel su se juče prvi put videli s njim? Nisu. Je l stalno ponavlja isto? Ponavlja. Pa što ga onda pozivaju?

(Dobro, ni od Kurtija nisu dobili ništo novo. Na Vučićevo ZSO, Kurti uporno odgovara – priznanje. U nešto široj verziji, Kurti kaže, neću novu RS na Kosovu. Evo, neka čitalac sam kaže, je l bi iko normalan u državi poželeo novog Dodika? Ne bi, naravno. Ako već mora da se pogađa i rizikuje sa ZSO, Kurti traži maksimum, da Srbija prizna Kosovo. Vučić na to odgovara, nema ništa od priznanja, a ZSO mora da se dobije. Obojica su se ukopali na svojim pozicijama i nema pomaka. To sad traje već mesecima i godinama. Doslovno se ništa ne menja ni za crtu. Nijedan sporazum tu ništa nije promenio.)

Da ponovimo, zašto zovete na novi razgovor osobu koja nema ništa novo da vam kaže. Na taj način jedino činite uslugu toj osobi i cementirate njenu poziciju. Svako normalan bi rekao, važi, videćemo se kad se nešto promeni. Ništa se ne menja, a oni se uporno viđaju. Kome Lajčák Borell polažu račun? Evropskoj komisiji, evropskom parlamentu… Kako to izgleda? Dobar dan. Dobar dan. Je l ste organizovali novi sastanak? Da. Šta je bila tema sastanka? Smirivanje i rešavanje krize na Kosovu. Dakle, sve isto? Da. Je l ste imali neki novi pristup ovaj put? Ne. Je l su sagovornici iz Prištine i Beograda došli s novim stavovima? Ne. Je l ste nešto postigli? Ne. I šta ćete sad? Ponovo ćemo se videti s njima. Zašto?

Nema razumnog odgovora na to pitanje. Ali, zašto bi se očekivao razum od onoga ko Lajčáku Borellu dopušta da se u nedogled viđaju s Vučićem bez ikakvog rezultata. Dakle, niko normalan. Onda Vučić kaže, biće teško, biće novih pritisaka… Dobro, znamo, laže. Ali, ko pritiska? Lajčák Borell? Svako bi poželeo Lajčáka Borella za… Stvarno, za šta? Ko su uopšte njih dvojica? Šta ih kvalifikuje kao pregovarače? Da ima pameti, ovi njihovi pregovori s Kurtijem i Vučićem diskvalifikovali bi ih za bilo kakvu poziciju ili posao. Jeste, da ima pameti. A ako je nema nigde drugde, moralo bi je biti barem na slobodnoj teritoriji. Stvarno, šta kaže opozicija o pregovorima. Zujanje i iz opozicije – szzzzz. Nije stvar u tome da li će sloboda umeti da peva… Stvar je u tome što u Srbiji nema smelosti za slobodu.

Peščanik.net, 15.09.2023.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)