Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

U jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine živi oko milion i dvesta hiljada ljudi. Od toga je oko milion Srba. Vesti kažu da iz delova tog entiteta bližih granici sa Srbijom – iz Bijeljine, Zvornika – ovih dana u Beograd stižu ljudi da dobiju drugo državljanstvo i prijavu boravka. Strahuje se da bi ti ljudi mogli uticati na ishod lokalnih izbora u Beogradu. U Bijeljini živi oko 50 hiljada ljudi. U Zvorniku i okolini oko 60 hiljada.

Pretpostavimo da režim s Vučićem na čelu može da računa (a ne može) na glasove svih milion Srba iz entiteta. Na dan izbora, praktično je da kao svoje glasače u Beograd ipak dovede samo one bliže granici. Tu ih ima preko sto hiljada. Koliko ih se, od njih sto i više hiljada može dovesti u Beograd i za koje vreme, te koliko bi autobusa i kombija bilo potrebno za to? Hajde da kažemo da je praktično moguće dovesti ih par desetina hiljada. Da bi se to zaista i uradilo, potrebno je mnogo kombija i autobusa. To se ne može sakriti.

Sve u svemu, realno je da ih se može na dan izbora dovesti tek par hiljada. Ali, da ih bude i samo par stotina i da glasaju – to je krađa. I mora se sankcionisati. Samo što to nikako ne bi smelo ozbiljnije da utiče na rezultat izbora. Sasvim je jasno da će režim krasti na izborima. Sigurno je da se ta krađa već odavno sprema. Nije nemoguće da će jedan njen element biti i neki broj iznuđenih/kupljenih glasova ljudi iz susedne države. Opozicija sve to zna, zbog toga je i bojkotovala prošle izbore. Sada je pak odlučila da na njih izađe.

Ta odluka ima smisla samo ako opozicija ima način da krađu ili spreči ili je svede na minimum. Ne može je sprečiti. Mora je svesti na minimum. Zato mora računati da pobedi režim u Beogradu s dovoljno glasova viška, jer se uprkos svim merama kontrole mora očekivati da će režim nešto glasova ipak uspeti da ukrade. A među njima će verovatno biti i nešto prokrijumčarenih glasova ljudi iz susedne države. Opozicija to ne može sasvim da spreči pre svega zato što je čitav aparat za kontrolu biračkih spiskova i samih izbora (mimo kontrole na biračkim mestima) pod šapom Vučićevog režima.

Ako sve to znamo, šta se očekuje od skretanja pažnje na potencijalne ilegalne glasače iz susedne države? Jer, to nije samo vest. Očito se radi i o opozicionoj predizbornoj kampanji. Pitanje je – šta se tom kampanjom postiže? Ako se hoće reći da je tekući režim krao i da će krasti na izborima, to savršeno dobro znamo. Ali, činjenica da je to tako može pre obeshrabriti ljude da izađu i glasaju protiv režima, nego da ih podstakne. Umesto da se insistira na priči kako režim krade, opozicija bi morala da nas uveri da je u stanju da u najvećoj mogućoj meri spreči krađu.

Ako se pak hoće reći da režim sluti da će izgubiti izbore u Beogradu, pa sad u poslednji čas namiče glasove, to bi moglo biti ohrabrenje za birače koji oklevaju jer nisu sigurni da se Vučićeva koalicija može srušiti, barem u Beogradu. Međutim, insistiranje opozicije na „uvezenim“ glasačima može se protumačiti i kao bojazan da bi režim s nešto malo ukradenih glasova ipak mogao uzeti/zadržati Beograd. Ta poruka neće izvesti na izbore one koji se premišljaju – obeshrabriće ih. Mi znamo da je režim bez skrupula. Sva je prilika da se neće zaustaviti ubacivanje Vučićevih glasača u biračke spiskove. Šta preostaje – da se dignu ruke od izbora?

Da li je onda sve trebalo prećutati? Nipošto. Ali, napraviti od toga glavnu vest i danima je vrteti u krug isto je što i ponavljati da imamo posla s režimom koji krade na izborima. To – ponovimo – odavno znamo. Nema razloga da iznova slušamo isto. Treba nam da čujemo šta je opozicija u stanju da uradi u vezi s tim. Prvi korak je, naravno, kontrola izbora na svim biračkim mestima. Drugi korak bi mogla biti, recimo, blokada puteva, ako se zaista ispostavi da će ipak veliki broj ljudi krenuti preko granice ka Beogradu da glasa. Moguće je da ima i nekih drugih rešenja. Ta rešenja bi trebalo da budu glavna poruka opozicije. To bi bila vest.

Negativne kampanje, znaju to ljudi iz stranaka bolje od mene, dvosekli su mač. Priča o lopovskom režimu – u svakom smislu, pa i u vezi s izborima – nije dobra za kampanju ne samo zato što je negativna, nego i zato što je dobro poznata i što je elaborirana kao objašnjenje za bojkot prošlih izbora. Pošto bojkot više nije opcija, nema previše smisla ulaziti u izbornu kampanju s argumentima iz kampanje za bojkot. Opozicija mora uveriti neodlučne birače da će na ovim izborima režim krasti manje nego ranije i to zato što mu opozicija neće dopustiti da krade više.

Pored toga, opozicija mora uveriti neodlučne birače da nijedan glas protiv režima neće biti bačen ili izgubljen. Konačno, opozicija ne sme da razuveri birače i navede ih da posumnjaju u to da je pobeda u Beogradu moguća. A taman su poverovali.

Peščanik.net, 08.02.2022.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)