maska za lice na ulici
Foto: Peščanik

Okupili su se aktivisti pred poljskom ambasadom u Zagrebu da bi podržali proteste Poljakinja zbog zabrane abortusa u Poljskoj. Bilo ih je tek desetak, pa ipak policija je stigla odmah, njih deset u tri vozila, spremni za „zahvat“, ukoliko se uoči kršenje epidemioloških mjera. Ono, znate već, maske i držanje razmaka… A samo dan ranije nebo se nad Splitom crvenjelo od pirotehničkih sredstava kojima su navijači nogometnog kluba Hajduk obilježili svoj rođendan. Slavila je tako Torcida svoj, a ne rođendan kluba za koji navija, svim zapaljivim sredstvima, pa su tokom orgijanja njih nekoliko tisuća zapaljeni automobili i kontejneri, oštećeni krovovi zgrada… Ipak, mediji su izvijestili o „veličanstvenoj proslavi Torcidina rođendana“, o „Splitu koji zna kako se to radi“, čak su i vatrogasci bili ushićeni jer da su i sami članovi Torcide.

Ono malo preostalih, razumnih ljudi u ovoj zemlji, Splitu pogotovo, zapitalo se pak kako je bilo moguće divljanje Torcide bez poštivanja epidemioloških mjera, a koje ne dopuštaju okupljanje više od 50 osoba koje trebaju nositi maske i držati razmak; pitali se ti razumni, ali uzalud, jer odgovori s relevantnih mjesta upravo su preslika uzaludne države, uzaludne vlasti, uzaludnog Stožera za obranu od epidemije… Da je drukčije, policija bi intervenirala toga dana kad je bilježen ogroman porast oboljelih od covida i spriječila mahnitanje čije će posljedice građani Splita tek osjetiti.

Ministar policije, taj vjerni premijerov trbuhozborac, tek je nešto nesuvislo prtljao, a gradonačelnik Splita, jedan u nizu nekompetentnih, sivih birokrata vladajuće partije, imbecilno je izjavio kako se nada – ej, nada se! – da zbog nedopuštenog okupljanja navijača neće biti većih posljedica. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi reagirali represivni organi, stožeri i vlada da se u Splitu na primjer okupilo nekoliko tisuća aktivista za spas ugrožene morske periske, ili protivnika epidemioloških mjera jer ih vlada donosi mimo parlamenta, ili Stožera kao paratijela koje, ispostavilo se proteklih mjeseci bujanja epidemije, s mozgom veze nema. Ne treba sumnjati da bi bili promptno rastjerani, e ali kad je Torcida u pitanju stvari stoje skroz drukčije. Jer ta nakupina svega i svačega tvori jako desničarsko gnijezdo, s natruhama fašizma i otvorene ksenofobije, i baš je zbog toga bitno biračko tijelo stranke na vlasti, a o takvima treba voditi računa, imati obzira, čak i onda kada otvoreno ugrožavaju zdravlje i slobodu drugih. Torcida je nešto kao crkva kojoj se također ne priječi održavanje misa, niti itko prigovara što su upravo ta „sveta“ mjesta ozbiljna rasadišta virusa.

S druge strane, takvi „ekscesi“ sasvim su prirodni u državi čija vlast se s pandemijom nosi stalnim improvizacijama, preporukama i uvjerenjem kako ima posla s civiliziranom nacijom, ili još gore, vlast koja bira između zdravlja ekonomije i zdravlja nacije, te odabire ono prvo – ekonomiju, temeljenu najvećim djelom na uslužnom sektoru, pa ako bi primijenila mjere većine evropskih država i pozatvarala restorane, kafiće, ugostiteljske objekte, Hrvatska bi s koljena, na kojima je već sada, pala na golo dupe. Otuda taj unikatni liberalni pristup hrvatske vlade ovoj smrtnoj bolesti, otuda i šaljivo uzdanje premijera u „mentalitet našeg naroda“ koji sugerira odgovornost bez prisile, nešto dakle što je Hrvatima blisko kao vragu tamjan.

Jer oni još uvijek ne nose maske tamo gdje treba, i dalje banče u velikim skupinama, ismijavaju preporuke, a mentalitet naroda, ta još jedna premijerova demagoška, populistička floskula, pokazao se i u jednom kafiću, u blizini Munchena, u kojemu je stotinu Hrvata nešto slavilo, prkoseći strogim njemačkim epidemiološkim mjerama. E da, samo je onda tamošnja policija svakom gostu razrezala 100 eura kazne, plus onu vlasniku kafića. Mentalitet Torcide ne vrijedi, eto, u evropskim državama, nego u Hrvatskoj čije su bolnice već u kaosu, s popunjenim kapacitetima i nemogućim uvjetima za oboljele. Fali svega, od respiratora do lijekova, jer je mudra vlada dopustila biti ucijenjena od veledrogerija, u suštini švercera lijekovima, pa su ove, akonto duga države, obustavile isporuku lijekova većini bolnica. Nema ni cjepiva za gripu, traži se preko veze, unatoč ljetnim preporukama ljekara o važnosti što veće procijepljenosti stanovništva. Nedostaje na tisuće medicinskih sestara, iz bolnica cure anonimne dojave doktora o lošim uvjetima liječenja covid oboljelih, dok pacijenti s nekim drugim bolestima više i ne mogu računati na ozbiljan bolnički tretman.

Stiglo je tako na naplatu sustavno uništenje javnog zdravstva, a vlada nema strategiju borbe s virusom, nego tek premijerov satirični stav da totalno zatvaranje nije moguće jer je „naš narod drukčiji“. Što to znači? Jači? Privrženiji vlastitoj slobodi makar ugrožavala drugoga? Sve to blebetanje ne znači međutim da već sutra premijer neće sam sa svojim partijskim komitetom, jer se opoziciju ionako ne pita, procijeniti da je vrijeme za uvođenje policijskog sata, pa suspendirati slobodu svih građana, mimo Ustava i odluke dvije trećine parlamenta. I hoće li krdo biti imuno na taj virus? Virus diktature.

Mladina, 06.11.2020.

Peščanik.net, 09.11.2020.

KORONA VIRUS