Sa sintagmama i sloganima ove vrste valja biti oprezan, jer su ne samo dvosmislene, nego – tu je problem – dvosmerne na čudan način.

Svi znamo kako je to išlo s Kosovom, odnosno, nekako je išlo dok nismo u jednom momentu smislili da je ono vitalna tačka u kardio-političkom životu Srbije. Da ne dužimo – sada i priznati otac Nacije D. Ćosić nudi Kosovo da ga “predamo na civilizovan način”, ali ne ide, pa ne ide. Nikom nije jasno kome to da ga predamo – i Albanci i NATO alijansa su već tamo i nisu mnogo uzbuđeni zbog toga. Pobunio se patrijarh srpski Irinej i ponavlja da je to ludilo davati Kosovo nekom. Deliti ga takođe je ludilo i jeste tako, jer to je Jerusalim srpski pod gorom Sionskom. Slede kletve i zakletve. Šef države, vojvoda Toma N. smišlja neki konsenzus, ali niko u ovom momentu ne zna – ne zna ni on – šta mu je to i kako to postići u zemlji bez institucija, reda i zakona – u kojoj je Ustav papir, pa neka dopiše ko kad i šta hoće.

Ostavimo Kosovo, jer ovo oko Vojvodine se zapliće u novu muku koja će, kako se čini, potrajati, budući da je ovo tek početak muka i mučnina.

I Vojvodina može postati srce Srbije, ali se to može shvatiti i već se shvata na više načina – na jedan u Beogradu, a na drugi u Novom Sadu. Dvosmislenost se ne iscrpljuje na toj relaciji. To je nešto komplikovanije. Može i Vojvodina postati Jerusalim, jer ima i Sion srpski na Fruškoj gori i druge simbole. Legendarni doktor K. to odavno i tvrdi, a uz njega i Amfilohije, pa Ustavni sud u novije vreme, ali ljudi se plaše da ne bude. Jer s onim srcem na jugu prošli smo kako smo prošli, pa ako nas i ovde u ravnici to snađe – ne dao bog. Tu hoćemo kazati koju reč, jer sve je dvosmisleno. I drugi misle da je Vojvodina “lokomotiva” koja treba da nas u ovom momentu povuče u EU. To je kazao i sam šef države T. Nikolić lično. To bi i bilo dobro, jer je Vojvodina evropski deo Srbije i nakon đurđevdanskih izbora ljudi su tako i glasali. Sve zavisi od toga na kojoj će nama strani biti srce. Na strani onih oko doktora K. i Amfilohija ili na strani građana Vojvodine koji hoće u EU. Ideolozi koji plaše građane nekim vojvođanskim separatizmom zaboravljaju i onu mudru reč iz biblijske knjige Propovednika iz koje je D. Ćosić uzeo naslov za svoje romane, pri čemu je zaboravio najvažniji deo – “Srce je mudrome sa desne strane, a ludome je s lijeve strane”. Zna Ćosić šta da citira a šta da prećuti, ali je u mreži biblijske semnatike i simbolike sve jasno – i davno je to objašnjeno. Uostalom, biblijski paradoksi nisu obične poslovice. Sada je Ustavni sud presudio da su nadležnosti koje zahteva Vojvodina nezakonite, a obrnuto je samo Ustavni sud reagovao partijski, po volji nekih stranaka koje na izborima nisu ni dobile baš zgoditak. Zašto bi Bavarska mogla da ima – i ima – glavni grad, a Vojvodina da ga nema. To sudije pod togama nisu ni uzele u obzir. Šta smeta što Bavarska ima Vladu, a Vojvodina je ne može imati. Ili Akademiju, a Francuska ima ravno pet akademija nauka i tako redom. Ova igra oko Vojvodine je besmislena, jer i Ustav Srbije jemči autonomiju i jedino bi ispravno bilo da autonomija bude jača i efikasnija i na dobro Vojvodine i na dobro Srbije. Kada sada iz Beograda telali doktora K. viču da je to separatizam, zaboravljaju da ono obrnuto može da se obrne na separatizam. Uostalom, Vojvodina ima Vladu i to s punim demokratskim kapacitetom. Ovi koji viču o separatizmu su mnogo na kraj srca – a ovaj srpski izraz je dobar izraz smisla onog biblijskog paradoksa koji smo citirali napred. Sve zavisi od toga na kojoj i kakvoj strani će nam biti političko srce.

Ostalo je kazuistika, nikom potrebna, odnosno boj političkih žaba sa političkim miševima. I u Beogradu i u Novom Sadu. A ishod tog boja je poznat, još od Aristofana, čije delo s istim naslovom svi znamo. Više autonomije je više decentralizovanih centara moći, a to je bolje i za Vojvodinu i za Srbiju. Ova igra koju igraju neke stranke sa Ustavnim sudom ne sluti na dobro – ne dao bog da nam bude kao s onim prvim srcem.

Sve zavisi kako ćemo shvatiti slogan da je Vojvodina srce Srbije, a ona to može da bude u boljem smislu reči – a može i u onom drugom smislu. A svi znamo šta je bilo sa Kosovom – muka je to više i pominjati i neka se time bavi Ćosić i oni koji vole da krste jariće i da se ne mešaju u svoj posao. A u Vojvodini slučajno ne živi samo jedan narod već desetine naroda – a autonomija je i ustavna i istorijska kategorija s kojom valja opreznije baratati.

Ustavni sud je povukao neustavan potez – a tako nešto se ne događa u ozbiljnim zemljama. Kod nas je sve moguće, osim razumnog promišljanja u situaciji u kojoj smo ne od juče.

Autonomija, 19.07.2012.

Peščanik.net, 20.07.2012.

USTAV SRBIJE

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)