Najstariji grafit u Beogradu, foto: Ivana Karić Tutunović
Najstariji grafit u Beogradu, foto: Ivana Karić Tutunović

Neočekivano lepo vreme za ovo doba godine možda jeste izmamilo ljude na izletišta i šetališta, ali ne i na birališta. Jer mi odavno i nemamo birališta već samo glasališta. Takoreći puka zaokruživališta.

A i šta pa imamo i da biramo kad nije naše da budemo probirljivi nego da budemo poslušni. Dosta nam je i jedna lista i na njoj jedan vođa. Što reče poslanik sa te liste, navodno ne znajući da parafrazira nacistički slogan – jedan narod, jedna država, jedan vođa. Više nam i ne treba. Naročito vođa. A ni drugih naroda i narodnosti kako se nekada govorilo, daleko im lepa kuća. A tek nam ne treba druga partija. Može ako je mala, nepostojeća i ako je ušla u koaliciju sa najvećom. Ili, još bolje, nije ušla nego glumi opoziciju.

Možete tek misliti koliko nam onda treba taj neki Ustav. Pa još i referendum za njegove izmene. A nije da nas vlast nije pozivala. Doduše skromno i pomirljivo, više po onoj: ponuđen ko počašćen. Kao za vakcinaciju bože me sačuvaj.

I onda kako da se odazovemo kad poziva gotovo da nije ni bilo? Pa molim vas, vlast je uveliko počela da nas zivka na privatne brojeve mobilnih (odakle joj?) i proverava kako ćemo glasati a izbori su tek za dva i po meseca. A za referendum ni pisma ni razglednice. Dobro, bio je neki pamflet kao reklama za lokalnog vodoinstalatera i bili su neki glasački listići bačeni na pod, ali ako znamo koliko se vlast trudi da što više ljudi dođe na stranački miting, a naročito da ih mnogo ostane ispred vrata hale, referendum ispade manje značajan od izleta za penzionere. Niko da ponudi ni sendvič, kamoli kafu, brašno, ulje. Vlast se valjda stisnula zbog inflacije, nema se ni za potrošačku korpu.

Kako to da ovoj vlasti nije bilo stalo da se pokaže narodna volja koja se, po njoj, tradicionalno iskazuje na izborima? Zaboga, menja se najviši pravni akt ove zemlje a ispada da se izjasnila jedva četvrtina i to u situaciji u kojoj predsednik Srbije neće ni da se kandiduje za predsedničke izbore ukoliko nije siguran da je unapred obezbedio polovinu glasova.

Znamo koliko se ova vlast trudi kad joj je stalo da sprovede u delo svaki svoj naum ma kako zauman bio. Uradili su sve što su hteli i nisu uradili samo ono što nisu hteli. Aman, ruše grad, ruše drvorede, ruše optužnice, ruše ugled ljudima. Izgradiše nasred Kalemegdana, vodoizvorišta, Pančićevog vrha, izgradiše kult ličnosti. Samo se za referendum ne potrudiše baš ni mrvu. Jer je njima svejedno koji Ustav gaze, onaj stari ili ovaj prepravljeni.

Peščanik.net, 17.01.2022.

USTAV SRBIJE

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)