natpis: Puko si
Foto: Peščanik

Aleksandar Vučić je uradio sve da referendum ne bude viđen kao glasanje za i protiv njega i njegove vlasti – odlagao je do poslednjeg trenutka da jasno i glasno pozove građane da glasaju, „sakrio“ je kampanju tako dobro da je malo ko i primetio, i najvažnije, širio je, različitim kanalima, uverenje da ni on sam nije načisto šta bi trebalo učiniti. U ovom poslednjem manevru ključna je bila uloga Vladimira Đukanovića, koji je sve vreme najavljivao da će glasati protiv predloženih izmena Ustava, te pozivao građane da i oni tako učine.

Međutim, kako se samo glasanje približavalo, postajalo je jasno da je zbog ovakvog mlakog nastupa referendum u opasnosti da propadne, pa su poslednje predreferendumske nedelje predsednik i premijerka jasno, glasno i nedvosmisleno pozvali da se na referendumu glasa za opciju DA. Pored toga, armije botova na društvenim mrežama počele su da napadaju sve koji su predlagali glasanje za opciju NE, a stranačka mašinerija je krenula da širom Srbije mobiliše sigurne glasove, dok je RTS dao svoj (ne)skromni doprinos režimskoj kampanji.

Sve ovo, međutim, nije bilo dovoljno da spreči da u najvećim gradovima Srbije (Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Čačku, Jagodini itd) rezultat bude jasna i nedvosmislena pobeda opcije NE.

Već na samo veče referenduma bilo je jasno da Vučić nije zadovoljan rezultatima, a nije bilo teško ni razumeti zašto – ovi rezultati ne samo da jasno govore da je nezadovoljstvo njegovom vlašću ogromno, naročito u najnaseljenijim urbanim sredinama, već i najavljuju poraz naprednjačke koalicije na predstojećim izborima u Beogradu. Kako bi pokušao da zabašuri ovaj sasvim logičan i očigledan zaključak, Vučić je pribegao jednoj zaista komičnoj strategiji – za dobar rezultat opcije NE „optužio“ je deo naprednjačkih glasača zavedenih kampanjom funkcionera SNS koji su agitovali protiv ustavnih promena. Kao biva – SNS je ozbiljno podeljen između vučićevaca i đukanovićevaca i uticaj nesrećnog Đuke je toliko veliki da može potpuno da preokrene rezultate referenduma u najvećim gradovima. Ovu urnebesnu budalaštinu sada ponavljaju i režimski mediji, koji u poslednjih par dana izveštavaju o navodnoj Vučićevoj ljutnji na Đuku i ostale (koje?) SNS agitatore za opciju NE, kao na krivce za slabiji rezultat.

Nešto pristojnije i umerenije, ali ništa ubedljivije, Vučićev poraz u Beogradu i ostalim velikim gradovima Srbije, pokušava da relativizuje i dežurni režimski relativizator, Bojan Klačar. Onako kako je Milan Antonijević išao na predreferendumsku turneju po svim znanim i neznanim medijima ubeđujući građane da glasaju za opciju DA, tako sada Klačar ide na postreferendumsku medijsku turneju ubeđujući sve koji hoće da slušaju kako rezultati referenduma nemaju ama baš nikakve veze sa aprilskim izborima. Kao biva, ovde se nije glasalo za vlast i opoziciju, nego za nešto sasvim, sasvim drugo, što nema baš nikakve veze sa onim o čemu će se glasati na izborima. Onome ko je juče pao s Marsa direktno na glavu, ova stručna i nepristrasna marsovska analiza možda i može zvučati ubedljivo, ali svakome ko živi u Srbiji i barem letimično prati politička dešavanja, ona će biti jednako urnebesna kao i ona Vučićeva o pobuni đukanovićevaca.

Naime, svakome ko zna bilo šta o srpskoj političkoj realnosti, savršeno je jasno da je Aleksandar Vučić odavno pretvorio svako demokratsko izjašnjavanje u izjašnjavanje o sebi samom – neretko on nas i sam na ovo podseti kada prekoreva svoje članstvo da bez njega ne bi bili tu gde jesu i da SNS bez njega naprosto ne postoji. Svako glasanje, od izbora za mesne zajednice do parlamentarnih izbora, Vučić je pretvorio u izjašnjavanje o sebi, jer u suprotnom ni jedan jedini naprednjački kandidat nigde ne bi osvojio većinu. Vučić je deset godina radio na potčinjavanju ne samo države, već i sopstvene stranke, svom kultu ličnosti i posledica je da danas u SNS-u više ne postoji niko, osim njega samog, ko uživa bilo kakvo poverenje građana.

Ista je situacija i sa referendumom. Iako se tome do poslednjeg trenutka opirao – ispravno prepoznavši opasnost po sebe i svoj rejting – Vučić je na kraju morao da „zalegne“ za ustavne promene i ličnim autoritetom stane iza njih, jer je bilo jasno da u suprotnom ove promene ne bi osvojile neophodnu većinu. Učinivši to, međutim, on je učinio ono čega se sve vreme i bojao – pretvorio je referendum u izjašnjavanje o svom ličnom autoritetu. Rezultat je, po njega, katastrofalan, i to je ono što režimski mediji i analitičari pokušavaju na sve načine da relativizuju i ublaže.

Kada se uklone sve mistifikacija, fraziranja i klačarizmi, nakon referenduma ostaje samo ova jednostavna istina: Vučić je pozvao da se glasa DA, a građani Beograda, Niša, Novog Sada i mnogih drugih gradova u Srbiji, glasali su NE. Ovo je jasan i nedvosmislen indikator naprednjačkog poraza na aprilskim izborima u Beogradu, a sasvim moguće i u celoj Srbiji.

Peščanik.net, 20.01.2022.

USTAV SRBIJE