Tebe Interesno
Tebe Interesno

U dosadašnjim analizama doktorata ministra policije, glavni fokus je bio na činjenici da su značajni delovi teksta „doktorata” plagirani. Ja bih se malo pozabavio empirijskim delom „istraživanja”, odnosno činjenicom da „doktorat” uopšte nije doktorat. Svaki doktorat bi morao da da originalan naučni doprinos. Da unapredi znanje čovečanstva i da pomeri granicu znanja. Čime nam je dr Stefanović proširo vidike?

Na početku svog rada, u prvom poglavlju, dr Stefanović postavlja generalnu hipotezu i 7 posebnih hipoteza koje bi valjalo dokazati. Njihovim dokazivanjem, dr Stefanović, i cela komisija koja je ocenjivala taj rad, smatraju da je došlo do unapređenja znanja čovečanstva. Citiram:

Generalna hipoteza doktorata: “Što je primena principa strategijskog upravljanja veća, to su bolji rezultati rada lokalne samouprave”

Hipoteza 1:”Što je primena novih modela elektronskog poslovanja veća, to je strategijski menadžment lokalne samouprave efikasniji”

Hipoteza 2: “Uspešnost rada lokalne samouprave direktno je srazmerna stepenu primene međunarodnih standarda”

Hipoteza 3: “Efikasnija lokalna samouprava, veća ekonomičnost u radu”

Hipoteza 4: “Veća demokratičnost u radu, efikasnije odlučivanje na strategijskom nivou lokalne samouprave”

Hipoteza 5: “Rezultati rada lokalne samouprave, direktno zavise od transparentnosti njenog rada”

Hipoteza 6: “Zadovoljenje javnih potreba građana direktno je srazmerno nivou obrazovanja menadžera u gradskoj upravi”

Hipoteza 7: “Što je primena savremenih oragnizacionih modela veća, to je stepen zadovoljenja javnih potreba građana veći”

Zanemarićemo logičku besmislenost nekih od hipoteza, kao i kvalitet nekih drugih koje su na nivou Alana Forda. Otprilike: „Što imaš više para, to si bogatiji” ili „Što su ti duže noge, to si viši”. Interesuje nas kako ih je dr Stefanović empirijski dokazao.

Dobronameran posmatrač bi rekao da ako hoćete da dokažete generalnu hipotezu “Što je primena principa strategijskog upravljanja veća, to su bolji rezultati rada lokalne samouprave”, morali biste da istražujete određeni broj lokalnih samouprava iz skupa svih lokalnih samouprava, da utvrdite način i metodologiju merenja primene principa strategijskog upravljanja u njima, da zatim na neki način merite rezultate rada lokalnih samouprava, pa da na kraju utvrdite da li postoji pozitivna korelacija između ta dva merenja. Pri tome biste morali i da vodite računa o kvalitetu uzorka, odnosno o tome da lokalne samouprave koje ste odabrale dobro reprezentuju skup svih lokalnih samouprava. Ni malo lak zadatak.

Na sreću našu, i na sreću celog čovečanstva, a posebno na ponos rektora i profesora Mijata Damjanovića i profesorke Snežane Đorđević iz komisije, dr Stefanović je našao kraticu. Što da radi sve ono što bi mu dobronamerni posmatrač savetovao, kada može sve to mnogo brže, pomažući se spremnošću pomenutih profesora iz komisije da zažmure ne na jedno, već na oba oka

Naime dr Stefanović je odabrao 153 zaposlena u upravi grada Beograda i pitao ih šta oni misle o pitanju odnosa primene principa strategijskog upravljanja i rezultata rada lokalne samouprave. Nije ih doduše pitao šta im je posao, koje obrazovanje imaju, da li znaju koji su to principi, šta je strategijsko upravljanje, šta se podrazumeva pod rezultatima rada i te sitnice. Doktor je lepo pitao ljude jasno pitanje: „Da li oni misle da oni principi čine rezultate rada boljim”, ljudi mu dali odgovore, a on te odgovore lepo složio u tabele, izračunao srednju vrednost odgovora koje je dobio, natrpao besmislenu statistiku, babe, žabe, H0 i H1 hipotezu, „T-Test” i „Chi-Square Test” da to izgleda onako lepo. I to isto tako sa svih 7 posebnih hipoteza (pretpostavki).

Kakve veze ima šta misle ljudi koji rade u upravi grada Beograda sa hipotezama, dr Stefanović nije objasnio.

Čovečanstvo je pre Kopernika i Galilea svojevremeno imalo hipotezu: „Sunce se kreće oko Zemlje”. Zamislite da su oni ispitivali svoju heliocentričnu hipotezu pitajući savremenike da li oni misle da se Zemlja nalazi u središtu svemira?

Po ovoj matrici, imam i predloge za čitavu seriju doktorata:

„Da li, po vašem mišljenju, veća plata dovodi do boljih rezultata lokalne samoprave?”

„Da li, po vašem mišljenju, kraće radno vreme i duže pauze dovode do veće produktivnosti zaposlenih u lokalnoj samoprave?”

„Da li, po vašem mišljenju, radno vreme od 7:30 umesto od 9 dovodi do boljih rezultata lokalne samoprave?”

Ovo je strašna sramota za ceo sistem obrazovanja i nauke u Srbiji. U nastavku, koga interesuje, detalji ovog blama. Koga ne interesuje, preskočite do dela „Umesto zaključka”.

Statistika

Za razliku od prve, radne ukoričene verzije koja je imala 191. stranicu i nije imala anekse, odnosno „empirijsko istraživanje”, konačna ukoričena verzija sadrži sledeće delove:

– Naslovna, Apstrakt, Sadržaj – stranice 1 do 10

– Prvo poglavlje: Metodološko-hipotetički okvir istraživanja – stranice od 8 do 11

– Poglavlja 2 do 16 – stranice od 12 do 164

– Zaključna razmatrana – stranice od 165 do 174

– Aneks – Upitnici – stranice 175 do 179

– Aneks – bez naslova – stranice od 180 do 213

– Literatura – stranice od 214 do 223

Dr. Stefanović u prvom poglavlju, odmah nakon definisanja hipoteza, kaže:

„U cilju dokazivanja postavljenih hipoteza u izradi doktorske disertacije koriste se deduktivni, induktivni, komparativni, sintetički, i analitički metod. Za merenje pojava (fenomena) koristiće se multipla multivarijantna regresiona analiza ili Spirmanova formula, a u zavisnosti od složenosti fenomena.

Doktorska disertacija ima naučnu i praktičnu vrednost, jer doprinosi definisanju efikasnog strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi u cilju optimalnog zadovoljavanja javnih potreba građana. Rezultati istraživanja doprinose stvaranju novih organizacionih modela upravljanja javnim servisima zasnovanih na modernim principima strategijskog menadžmenta.”

Nigde u daljem tekstu se ne primenjuje ni prosta ni višestruka regresiona analiza (pretpostavljam da je dr Stefanović na nju mislio kada je napisao „multipla multivarijantna regresiona analiza”) ni Spirmanova formula.

Zatim idu poglavlja dva do 16. praktično ničega: gomila nabacanog teksta, citata bez navođenja izvora, opštih mesta itd. Ovim delom se bavilo više tekstova, i pronađen je veliki broj direktno kopiranih i plagiranih delova bez navođenja izvora. O njemu je dovoljno rečeno, tako da se tim delom neću baviti.

Na kraju nalazimo „Zaključna razmatranja” u kojima dr Stefanović navodi zbog čega misli da je dokazao hipoteze (i poziva se na empirijske dokaze), a posle njih i same empirijske dokaze hipoteza, odnosno empirijsko istraživanje. O tehnici dokazivanja dr. Stefanović u Abstraktu doktorata (da, piše b, Abstrakt) kaže:

„Takođe, u završnom delu doktorske disertacije, istražujući primenu principa strategijskog upravljanja u upravi grada Beograda, prikazani su rezultati empirijskog istraživanja studije slučaja na reprezentativnom uzorku 153 zaposlena u upravi (7% od ukupnog broja zaposlenih), uz primenu deskriptivne statističke analize, aritmetičke sredine kao najreprezentativnije mere centralne tendencije (srednje vrednosti), standardne devijacije kao apsolutne mere varijabilnosti pojedinačnih rezultata oko aritmetičke sredine i statističkih tehnika Chi-square i T-Test.

Rezultati istraživanja su u potpunosti potvrdili generalnu pretpostavku, da je rad lokalne samouprave u gradu Beogradu bolji što je primena principa strategijskog upravljanja veća.”

Da vidimo šta ovo sve u prevodu znači. Po dr Stefanoviću gradska uprava grada Beograda ima 2185 zaposlenih. On je anketirao njih 153, i postavio im sledećih 17 pitanja:

1. Kako je po Vašem mišljenju, organizovana lokalna samouprava na nivou grada Beograda?

2. Kako je po Vašem mišljenju, organizovana lokalna samouprava na nivou beogradskih opština?

3. Kakva je, po Vašem mišljenju, saradnja na nivou „top-menadžmenta” grada Beograda (odnos gradonačelnika, zamenika i predsednika Skupštine grada)?

4. Koliko su, po Vašem mišljenju, razvijeni sistemi upravljanja lokalnom samoupravom u Beogradu?

5. Da li se, po Vašem mišljenju, dobro upravlja ljudskim resursima na nivou lokalne samouprave grada Beograda?

6. Koliko su, po Vašem mišljenju, kvalifikovani kadrovi u upravljačkim strukturama grada Beograda?

7. Da li je i koliko, po Vašem mišljenju, dobar sistem finansiranja lokalne samouprave u Beogradu?

8. Da li je, po Vašem mišljenju, dobar odnos javnih prihoda i rashoda lokalne samouprave grada Beograda?

9. Da li je, po Vašem mišljenju, potrebna reforma finansiranja lokalne samouprave u Beogradu?

10. Da li, po Vašem mišljenju, postoji strategijsko upravljanje ekonomskim razvojem na nivou grada Beograda?

11. Da li, po Vašem mišljenju, primena savremenih modela elektronskog poslovanja utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi?

12. Da li primena međunarodnih standarda, po Vašem mišljenju, utiče na uspešnost rada lokalne samouprave?

13. Da li je efikasnija lokalna samouprava, po Vašem mišljenju, ekonomičnija u svom radu?

14. Da li veća demokratičnost u radu, po Vašem mišljenju, utiče na efikasnije odlučivanje na strategijskom nivou lokalne samouprave?

15. Da li, po Vašem mišljenju, ima transparentnosti u radu lokalne samouprave grada Beograda?

16. Da li obrazovaniji menadžeri lokalne samouprave, po Vašem mišljenju, bolje sagledavaju javne potrebe građana?

17. Da li stepen zadovoljenja javnih potreba građana, po Vašem mišljenju, zavisi od primene savremenih organizacionih modela lokalne samouprave?

Odgovori na ova pitanja su označeni brojevima od 1 do 7. Odgovor 1 znači veoma loše, nije dobro, potpuno nerazvijen, nije kvalifikovan, ne postoji uopšte itd. dok 7 znači veoma dobro, veoma razvijen, u potpunosti postoji.

Uzmimo na primer hipotezu broj 1: “Što je primena novih modela elektronskog poslovanja veća, to je strategijski menadžment lokalne samouprave efikasniji”.

Da bismo dokazali jednu ovakvu hipotezu statističkim metodama, morali bi:

– da kažemo o kojim se to novim modelima elektronskog poslovanja radi

– da odaberemo određenih broj lokalnih samouprava u kojima ćemo sprovesti istraživanje i da budemo sigurni da se radi o reprezentativnom uzorku

– da onda merimo stepen primene tih imenovanih modela u radu određenog broja lokalnih samouprava, razvijemo celu metodologiju merenja

– da merimo efikasnost strategijskog menadžmenta u tim istim lokalnim samoupravama

– da uspostavimo korelaciju između ova dva merenja

– da proverimo statističku relevantnost rezultata u odnosu na celu populaciju lokalnih samouprava

Dr Stefanović je izgleda pronašao brži i mnogo lakši put. On o dokazu kaže sledeće:

„Istraživanje je pokazalo da primena novih modela elektronskog poslovanja direktno utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta lokalne samouprave. Ova pojedinačna hipoteza potvrđena ja u pogavljima 10 i 16. Istovremeno u istraživačkom postupku postavljeno je pitanje „Da li, po Vašem mišljenju, primena savremenih modlea elektronskog poslovanja utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi?” i dokazana hipoteza H1.”

U prevodu, on je pitao 153-je ljudi iz uprave grada Beograda (to je sve što znamo o njima), šta oni misle, odnosno: „Da li, po Vašem mišljenju, primena savremenih modela elektronskog poslovanja utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi?”.

Doktor nije pitao da li se ta efikasnost povećava ili smanjuje. Samo da li utiče. Ali da ne cepidlačimo.

Na ovo pitanje 7 nekih ljudi uz uprave grada Beograda je reklo „1-Ne uopšte”, 13 ljudi je reklo „2-Ne”, njih 32 je reklo „3-Delimično utiče manje”, 30 njih je reklo „4-Delimično utiče”, njih 34. je reklo „5-Delimično utiče više”, njih 23. je reklo „6-Utiče”, a 14 njih je reklo „7-Veoma utiče”.

Onda je doktor izračunao srednju vrednost ovih odgovora i ustanovio da je artimetička sredina 4,28. Proverio sam. Izračunao je i standardnu devijaciju 1,595 i standardnu grešku ocene aritmetičke sredine 0,129. I to sam proverio. Kakve veze ima to šta 153-je neimenovanih ljudi iz uprave grada Beograda misli o nedefinisanom pitanju elektronskog poslovanja i strategijskom menadžmentu sa dokazom hipoteze? To nigde nije obrazloženo.

Onda počinje statističko ludilo. Doktor kaže da je očekivana srednja vrednost 3,5. Očekivana srednja vrednost čega? Očekivana srednja vrednost cele populacije od 2185 zaposlenih u upravi Grada Beograda. Jer kada bismo pitali svih 2185 zaposlenih, i portire, i kafekuvarice, i sekretarice, i šalterske službenice, sve, dobili bismo stvarnu srednju vrednost cele gradske uprave. Šta će nam ta srednja vredost, nije jasno.

Pošto doktor nije pitao sve, nego je napravio uzorak od 153-je ljudi, pitanje je da li je srednja vrednost tog uzorka u stvari prava srednja vrednost izračunata za svih 2185 zaposlenih. Zašto doktor ispituje pretpostavku da je srednja vrednos 3,5? Ostali smo uskraćeni za odgovor. Onda je doktor izračunao Studentovu t-statistiku za srednju vrednost 4,18 i očekivanu srednju vrednost 3,5, odnosno izračunao t = (4,18 – 3,5)/0,129 i dobio broj 6,055.

A zatim je u svom doktoratu rekao:

„Vrednost T-Testa pokazuje da su ispitanici ocenili u pitanju „Da li, po Vašem mišljenju, primena savremenih modela elektronskog poslovanja utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi?” iznad proseka postoji statistički značajna razlika u pogledu testiranja aritmetičke sredine odgovora i prosečne ocene 3,5, odbacujemo H0 hipotezu i prihvatamo H1 hipotezu).”

H0 i H1 hipoteze doktor nije ni postavljao, verovatno zato što bi izgledalo smešno da jeste. Postaviću ih ja.

H0 hipoteza: Da li možemo, na osnovu uzorka od 153 odgovora, kazati da bi srednja vrednost odgovora na navedeno pitanje, ako bi pitali svih 2185 zaposlenih (celu populaciju) bila 3,5 ili manja od 3,5?

H1 hipoteza: Da li možemo, na osnovu uzorka od 153 odgovora, kazati da bi srednja vrednost odgovora na navedeno pitanje, ako bi pitali svih 2185 zaposlenih (celu populaciju) bila veća od 3,5?

Doktor je zaključio da je odgovor na H0 hipotezu NE, a odgovor na H1 hipotezu DA. Oba ova odgovora sa 95% sigurnosti.

Još jednom: kakve ovo veze ima sa hipotezom koju doktor pokušava da dokaže?

Računao je doktor i hi-kvardat statistiku (chi-square na engleskom jeziku), ali je potpuno nejasno zašto. Ona se obično koristi kod ocene da li standardna devijacija uzorka odgovara očekivanoj vrednosti standardne devijacije populacije. To što je računao doktor nije objasnio nigde u doktoratu. Samo je naveo:

„Rezultati chi-Square Test pokazuju da postoje statistički značajne razlike u pogledu odgovora na pitanje „Da li, po Vašem mišljenju, primena savremenih modela elektronskog poslovanja utiče na efikasnost strategijskog menadžmenta u lokalnoj samoupravi?”, odbacujemo H0 hipotezu i prihvatamo H1 hipotezu.” Šta je hipoteza H0 i H1 u ovom slučaju i zašto se koristi hi-kvadrat statistika, u doktoratu nije objašnjeno.

Umesto zaključka

Ovakav blam od „naučnog” rada nikada u životu nisam čitao. Sa ovakvim znanjem statistike student ne bi smeo da položi ispit iz uvoda u statistiku (ili kako Danica Popović kaže: Statistics for dummies) i dobije šesticu.

Gospodine profesore dr Mijate Damjanoviću, sram vas bilo.

Gospođo profesorko dr Snežana Đorđević, sram vas bilo.

Za gospodu prof. Dr Jean-Jacques Chanaron i prof dr Sung-Jo Park nemam šta da kažem. Oni doktorat nisu ni mogli da pročitaju. Ljudi rade tezgu i njihov moral je pitanje za njihove matične države.

O rektoru takođe ne bih. On je već dovoljno rekao.

Što se moje države tiče, profesori Mijat Damjanović i Snežana Đorđević više nikada ne bi smeli da budu članovi bilo čije komisije za odbranu doktorske disertacije.

Što se ministra policije tiče, našeg doktora, on bi morao da podnese ostavku. Da sam na njegovom mestu, bio bih ponosan da drugi ljudi razgovaraju o mom doktoratu. Bio bih i srećan da postoji veliko interesovanje za moj doprinos čovečanstvu. Sam bih tražio javnu proveru. I javio bih se na javni poziv Danice Popović na razgovor o statistici. Pošto zna kakav mu je doktorat, on se zabio u mišiju rupu i boga moli da prođe.

Što se naše države tiče, ona bi morala ministru policije da oduzme titulu doktora. Vesna Rakić Vodinelić je napisala više tekstova na temu kako.

Pošto je kvazi-mega-doktorat doktora Stefanovića izgleda samo vrh brega, država bi morala da uvede transparentnost za sve doktorate i da ih javno objavi na internetu. Počev od doktorata svih državnih službenika, doktorata političara, pa i svih ostalih. Pa da dokona javnost može da ih čita i analizira.

Transparentnost je čudo. Transparentnost je lek. Ona će nas i izlečiti od bolesne želje nesposobnih i nekompetentnih ljudi, partijskih kadrova, koji žele da postanu doktori. Samo saznanje da će drugi ljudi da ih čitaju će biti dovoljno da ih spreči u nameri da doktoriraju.

Što se premijera tiče, premijera koji je javno rekao da je pročitao doktorat svog pulena, i koji je javno rekao da je kompetentan da ga razume i da misli da je rad dobar, možemo da zaključimo da premijer ne govori istinu. Na to nas je već navikao. Niti je pročitao doktorat niti je kompetentan da ga razume. Pozvao bih ga da u bilo koje vreme i na bilo kom mestu prodiskutujemo šta je to pročitao u doktoratu, zašto misli da je kompetentan i kako je zaključio da je rad dobar. Na razgovor može sa sobom da ponese i svu literaturu koja mu je potrebna. Može i suflera i celu komisiju da povede.

Zbog ovog ličnog blama, premijer bi morao da podnese ostavku. Ali kako tražiti ostavku od čoveka koji je osvojio 49% od 53% izašlih birača? Ono čemu se premijer nada je da će ova tema proći. Da mediji neće više pisati o tome. Da skupštinska opozicija neće mnogo insistirati na ovome, jer i sama ima svoje doktore. Da građani neće saznati. Da će održati „razumnu sumnju”, „reasonable doubt”. Kao jedni kažu jedno, drugi kažu drugo, ko će ga znati. Tako je u stvari i dobio izbore. Kontrolom nad informacijama koje dolaze do građana i nesposobne opozicije koja se boji svoje senke.

Blog B92, 01.07.2014.

Peščanik.net, 02.07.2014.

PLAGIJATI