Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Možda će ove godine Srbija u Evropi biti među najboljima, ali će u regionu biti među najgorima. Više puta je, naime, premijer Vučić najavljivao da će Srbija ove godine biti „među prve tri države u Evropi po rastu bruto domaćeg proizvoda“ i da takve rezultate „nije imala od Drugog svetskog rata naovamo“, ustvrdivši na kraju samouvereno: „niko ne može da me demantuje, jer je reč o merljivim stvarima“.

„Kad ono međutim“, čim su prikupljeni podaci, stigao je i demanti. I to baš ovih dana, i to sa „najmerodavnijeg“ mesta. To jest, iz Svetske banke. U svom redovnom, inače 10. po redu, Ekonomskom izveštaju za jugoistočnu Evropu, Svetska banka je iznela procene o ekonomskom rastu našeg regiona u 2016. godini. Prema tom dokumentu, dakle, Srbija će ove godine ostvariti rast od 2,5 odsto, što je znatno više i od prošlogodišnjeg (0,7) i od planiranog (1,5 odsto) rasta. Ipak, uprkos tom uspehu, Srbija će biti gotovo najgora, tj. iza nje će biti samo Makedonija, sa 2 odsto rasta. Ispred Srbije su i Albanija i Crna Gora, čiji se rast procenjuje na 3,2 odsto, i Bosna i Hercegovina (2,8), pa i Kosovo koje će imati najviši rast (3,6 odsto).

Korektnosti radi nije zgoreg ovde pomenuti ono što je i Svetska banka istakla kao pozitivno: nezaposlenost je pala na 15,2 odsto, što je nivo najniži još od 2009. godine, kao i da je potrošnja domaćinstava, posle višegodišnjeg konstantnog pada, počela da raste. Ali, to nije bilo dovoljno da se u prognozama za 2017. godinu Srbija probije u prve redove vazda zaostalog zapadnog Balkana. Naprotiv, sa prognoziranim rastom od 2,8 odsto, Srbija se nalazi na začelju regiona. Jer, svi će drugi, bar tako kaže Svetska banka, imati veći rast: BiH 3,2 odsto; Makedonija 3,3; Albanija 3,5; Crna Gora 3,6 i Kosovo 3,9 odsto.

Čun se ljuljnu, ode sanak pusti.

Još jedna sasvim sveža analiza, iako potvrđuje napredak Srbije, pokazuje da razloga za zadovoljstvo nema puno i da se naša zemlja nalazi na repu regiona. Reč je o, takođe ove sedmice objavljenom, Indeksu globalne konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma koji za Srbiju rade Fond za razvoj ekonomske nauke (FREN) i Srpska asocijacija menadžera (SAM). Jeste Srbija na toj listi od 138 zemalja popravila svoj položaj – skočila je sa 94. na 90. mesto – ali su gotovo svi njeni susedi bolje plasirani. Tačnije – svi, osim Bosne i Hercegovine koja je na 107. mestu. Najbolje je na toj listi plasirana Bugarska (50. mesto), a zatim slede Rumunija (62), Makedonija (68), Mađarska (69), Hrvatska (74), Albanija (80) i Crna Gora (82).

Posebno pri tome zabrinjava činjenica da je među 12 kriterijuma, na osnovu kojih se određuje konkurentnost pojedinih zemalja, Srbija najslabije ocene dobila i najniže pozicije zauzela u za današnje vreme najvažnijim izvorima rasta: institucijama i inovacijama. Za inovativnost je (na skali od 1 do 7) dobila najgoru ocenu – 2,97, a za institucije 3,31 poen. Po kvalitetu institucija je zauzela 115, a po inovativnosti 108. mesto.

Ekonomisti će reći da ovakve „top-liste“, koje su jednim (značajnim) delom zasnovane na anketama, tj. subjektivnom mišljenju ispitanika, treba uzimati sa rezervom. To je verovatno tačno, ali je nesumnjivo da u njima ima i dosta istine. Činjenica da je na samom vrhu ove liste već godinama Švajcarska, to najbolje potvrđuje.

Peščanik.net, 30.09.2016.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Lider na repu, opet

Mijat Lakićević – Jedan put, mnogo pojaseva

Mijat Lakićević – Vučić na Dinkićevom putu


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)