Fotografije čitateljki, Biljana Marinković
Fotografije čitateljki, Biljana Marinković

Miša Brkić nema pravo na prizivanje kralja Ibija, u kulturi u kojoj je ovaj lik sasvim izuzetno recepcijski adaptiran, umnožen u značenjima i promenjen odnosno večno promenljiv, a istovremeno fiksiran u kulturnom sećanju: kralj Ibi u liku Zorana Radmilovića je u socijalističkoj Jugoslaviji, a posebno Beogradu, imao semiotički „prtljag“ određenog vremena i mesta, daleko od prvobitnog kralja Ibija i njegovog tvorca. Dalje, Miša Brkić nema prava da priziva kralja Ibija u ispadu vrlo bliskom govoru mržnje protiv celog jednog kulturnog podneblja – sem države i šire od nje. Isto tako, Miša Brkić nema pravo da priziva kralja Ibija u svom pisanju, koje odiše nadutošću i potpunim odsustvom duhovitosti i ironije, kako se jedino može razumeti njegovo izrugivanje Grcima i levičarima, u merama humora teško otprilike šesnaest tona. I još, Miša Brkić nema prava da priziva kralja Ibija, zbog vređanja tvorca, Alfreda Žarija koji je, kada je pisao, imao dvadeset tri godine, i koji je svoju burlesku napisao kao kritičko viđenje vlasti, moći i bogastva – i besmislenosti njihovih diskursa. Jer, neko ko ne proverava podatke o kojima piše – dokazano u slučaju „prodaje“ slovenačkog Telekoma – ne može dostići ni osnovni nivo kritičkog posmatranja, recimo mladog Alfreda Žarija.

Nemamo dakle razloga da verujemo ijednom navodu Miše Brkića u vezi sa grčkom političkom situacijom, a i to što je navedeno i po pretpostavci nepouzdano, napisano je bez humora, elegancije, prodornosti, lucidnosti, analitičnosti, produbljivanja, razumevanja, znanja i empatije – a posebno bez patafizike, discipline koju je Žari ustanovio. Ne znam šta onda još ostaje.

Peščanik.net, 28.06.2015.

Srodni linkovi:

Siniša Mesarović – Kratak komentar na tekst Ibi među Grcima Miše Brkića

Miša Brkić – Ibi među Grcima

GRČKA KRIZA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)