Fotografije čitalaca, Ribar Gyula

Fotografije čitalaca, Ribar Gyula

Da se razumemo, nisu ”prvo došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunista”. Nego su prvo – došli na vlast. Sve posle je bilo logična posledica tog prvog. Dolaska na vlast. I to što su dolazili po jednu, drugu, treću grupaciju koja im nije bila po volji, a i to što su oni koji nisu spadali u te grupacije – ćutali.

Pokrajinski izbori se još nisu ni ohladili, niti su pokrajinski organi vlasti formirani, a Upravni odbor je već došao po programskog direktora vojvođanske radio-televizije. Što, naravno, samo po sebi uopšte nije čudno. Čudi samo što je taj isti Upravni odbor i ranije bio na vlasti pa je i pre izbora mogao da smeni nekoga čijim radom nije zadovoljan. I čudi naravno to što Upravni odbor izgleda jedini nije bio uveren da će Srpska napredna stranka preuzeti vlast u pokrajini nego je za svaki slučaj sačekao zvanično proglašenje pobednika.

No, bilo kako bilo, nikada nije kasno, odnosno, u ovom slučaju – nikada nije rano da se započne sa toplim preporučivanjem sebe novim vlastima jer nikada ne znate kada će da dođu i po vas. Niti je novim vlastima suviše rano da i pre zvaničnog formiranja započnu toliko obećavani i priželjkivani oporavak pokrajine čijom su devastacijom četiri pune godine neumorno (i bezuspešno) prizivali vanredne izbore.

A, kao što smo već naučili, taj najavljivani oporavak može doći samo kroz bolne reforme. Za početak, reforme javnog servisa koji tako reformisan treba da izveštava o reformama koje slede. A ne da posle mora predsednik države ili vlade da ih opominje kao što sad opominju sestrinski javni servis RTS. Koji nema ni upola onoliko analitičkih programskih sadržaja koliko ih ima, pardon, koliko ih je imao RTV. (Doduše, možda bi ih RTS imao više, samo kad ih ne bi iz nedelje u nedelju izostavljao zbog prenosa belosvetskih fudbalskih utakmica?)

Osim toga, kako vlast da bez reformisane Radio-televizije Vojvodine bude sigurna da će javnost biti pravovremeno i pravoverno obaveštena o svim budućim raskrinkavanjima nepočinstava koja je prethodni režim počinio u pokrajini? Ko će da izveštava o tome šta će, sad kad najzad ima tu mogućnost, nova vlast otkriti u ”panonskim papirima”?

Doduše, vlast je i do sada mogla da kroz, kako vole da kažu – ”nadležne institucije” istraži i procesuira sve što joj je iole bilo sumnjivo, ali, šta bi joj to vredelo ako bi o tome izveštavao onaj stari, nereformisani RTV? Pa vidite i sami kako mediji izveštavaju o opoziciji. Čim niste vlast, čak i na ono malo mesta i opština po Srbiji, odmah se nađe neko da objavi snimke kako bacate kutije, čupate mikrofone i larmom opstruirate formiranje lokalne skupštine. A da ste vlast, to se ne bi dešavalo. Prvo, ne biste kršili i lomili po skupštini jer biste vi bili vlast. I drugo, čak i da to radite, mediji ne bi izvestili jer biste ih upodobili. Jer biste bili vlast.

Peščanik.net, 09.05.2016.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)