Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Lice obeleženo inicijalima u naslovu je Milan Radoičić. I nije akademik. Čovek koji ga je u svoje vreme kačio za poligraf, te ustanovio da M.R. nema veze sa ubistvom Olivera Ivanovića, odredio ga je za čuvara Srba na severu Kosova. On to ume da radi. On je strah i trepet za Srbe. Treba ih držati pod strahom, jedino su takvi dobri, a priča se da od Radoičića strašnijeg nema.

Kad je u julu prošle godine posle dugog bežanja iznenada došao na sever, rekao je: ja sam se vratio, a znate šta to znači! Taj čovek retko govori, ali kad se oglasi škrtim jezikom – to je bez izuzetka pretnja. Onaj kome se preti, zna da je pretnja upućena njemu. Svako bi morao da zna šta znači uticaj Radoičića na Srbe i njihove strahove. Najveći od njih je strah da kažu da se boje takvog zaštitnika i da mu ne veruju. Ne sme se sumnjati u čuvara.

Svi su razumeli šta to znači. To znači da Srbi mogu da očekuju povratak gvozdene ruke Vučićevog župana. Oliver Ivanović je bio ogorčeni protivnik torture nad Srbima koju vrše Srbi, i o tome je javno govorio. Nije želeo da im se prikloni a još manje da se pokori i to ga je ubilo. Ta smrt se zataškava oblikovanjem novih junaka u odbrani Srba, nemoćnih da se zaštite od takve odbrane.

Vučić je uzeo Radoičića za bliskog prijatelja. Godi mu društvo tako znamenitog Srbina koji je uspešan u svakom poslu kojim se bavi. Bogat i siguran u sebe i svoj zaklon koji je ojačan zvaničnom, emotivnom amnestijom M.R. od svih optužbi i sumnji. On nije na čelu kriminalne grupacije zajedno sa Zvonkom Veselinovićem. Takve grupe nema, kaže Vučić. Oni su uspešni poslovni ljudi. Njih dvojica grade Srbiju. Njihove fizionomije su neizbežne u svakoj raspravi o Kosovu. Sede na galeriji kao dokaz da su uvek tu gde treba. Važno je da ih vide svi. Oni su tema skoro svake Vučićeve dirljive priče o odanosti i prijateljstvu, u kojima negira ili prećutkuje njihove kriminalne kapacitete i podvige.

Izgleda da je AV potpuno opčinjen ljudima koji mu dolaze iz mračnih sfera, pa nema nikakav osećaj za meru, ili ga za to nije briga. U ovom slučaju, Radoičić je za njega državni projekt, jak čovek pun biografskih fleka koji se ne usteže pred nečistim poslovima. Na taj način vrhovni pokušava da zataška svoje mračne stranice iz teške biografije, nalazeći sigurnost u ortačkoj snazi koju on nema.

Objašnjavajući nasušnu potrebu za Radoičićem, Vučić je stavio na probu svoju duhovitost, i to je ispalo prilično tužno. Otprilike, on (Radoičić), nije baš za akademika, ali ume da čuva živote Srba.

Dva jako udaljena segmenta ove teško sročene mudrosti pokazuju šta zaista AV misli o svom strašilu za sever Kosova. Nije dakle velika pamet u opticaju – bar to nije moguće sakriti – ali to onome koji nije čak ni za akademika, ne smeta da uspešno čuva Srbe. Pitanje je samo koje Srbe, kako i od koga će ih čuvati i koliko ih je do sada sačuvao?

Ni na jedan deo ovog složenog pitanja nema dobrog niti bilo kakvog odgovora. Ili je odgovor upravo u negaciji uloge M.R. u vođenju mogućeg otpora, nepoznato protiv koga. Njemu je namenjen posao disciplinskog izaslanika, koji će brzo, i ako treba surovo sprečavati svaku sumnju u bilo koju odluku gospodara iz Beograda. To znači prilično nasilno čuvanje mira među onima koji ostaju na goloj ledini. Atmosfera za to je već stvorena brojnim paralogizmima ili čistim lažima o tome šta sledi u mesecima koji su pred nama. Važno je da bilo kakav ishod bude proglašen čistom pobedom, a da vera u pobednika ostane netaknuta uprkos istini.

To je za Radoičića, koji možda nikada neće biti akademik, pravi posao koji će on obaviti sa kaplarskom revnošću, ne prekidajući velike poslovne poduhvate. Uz obilatu pomoć prijatelja, koga je Bora Novaković, upravo zbog panegirika izrečenih u korist Radoičića i mutnih odnosa sa njim, proglasio vođom srpske mafije.

Delegiranje straha i dril poslušnosti za Srbe na Kosovu jeste i poruka za građanstvo u Srbiji, kome već godinama nije jasno šta se dešava. Pokret naroda ka utopiji od nekakve države, pozivanje na srpski svet i jednu volju, jeste ubrzani proces distribucije vladajućeg straha u Srbiji i armiranje vlasti na temeljima serijskih poraza.

Premijerka je upregnuta u posao oduzimanja prostora i slobode medijima koji se ne dopadaju posedniku jedine volje. Najveće frustracije vodeća lica režima ispoljavaju zbog medija i otvaraju slobodan lov na slobodne novinare. Porazi su ovde proglašeni najvećom tajnom. Ideal vlasti nije da se ostvare pobede, nego da se kriju katastrofe. A to će možda biti moguće kada više ne bude ni jednog slobodnog javnog glasa. Radoičića i na Kosovu i ovde ima koliko treba i gde treba, on je simbol i štit za odbranu monarha od podanika. I svi znamo šta to znači.

Peščanik.net, 21.04.2023.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)