30. mart 2017, foto: Peščanik
30. mart 2017, foto: Peščanik

Ispade međunarodni problem naslovna strana poslednjeg NIN-a – fotografija Tanjuga iz 2017. na kojoj predsednik i svita razgledaju izloženo oružje na sajmu naoružanja. Predsedniku je privukao pažnju veliki crni mitraljez – svideo mu se, vidi se po njegovom smešku. Zatim je krenula hajka na naslovnicu i NIN sa svakojakim učitavanjima sa svih strana – i njihove i naše i ničije. Poenta je, koliko sam razumeo, da je fotografija na kojoj je puška navodno uperena na predsednika neprimerena. E pa sad, da bi bila uperena, sa druge strane puške je morao da stoji neki čovek, što je, recimo, nemoguće da se desi na sajmu kojem prisustvuje predsednik. Isto bi bilo da je, na primer, predsednik posetio sajam automobila gde je razgledao neki model spreda. I u taj automobil neko da sedne i pritisne gas ishod bi bio tragičan.

Od svega toga što rekoše vlasti, režimski mediji, ali i drugi koji ne podržavaju ovu vlast ili su ničiji (tako barem kažu) nisam na ovoj naslovnici video ama baš ništa. I, naravno, elementarno je da nemaju kredibilitet da iznose kritike oni koji se nikada nisu ogradili od svog tadašnjeg šefa koji je govorio da je i Tito pred smrt šepao i koji, po nahođenju, selektivno biraju mete – kada tabloidi objave neku odvratnost na svojim naslovnim stranama, na te laži, uvrede i insinuacije iz vlasti niko da zucne, a kada NIN objavi fotografiju sa sajma naoružanja eto ti hajke.

Usledila je autocenzura – vlasnik NIN-a je oportunistički zahtevao da se ukloni ova naslovnica. Redakcija je pristala na kompromis i odlučila da naslovnica bude bela i prazna. Zanimljiva mi je bila premijerka koja je već po navici, kao u slučaju blokade Rektorata, opet povukla nekakvu crvenu liniju. Po njoj, koliko sam razumeo, ova naslovnica predstavlja poziv na ubistvo predsednika i sušta je suprotnost ideji slobodih medija. Pritom se prigodno zahvalila i neistomišljenicima koji su reagovali na ovu navodnu skarednost.

Interesantna je i reakcija Ministarstva kulture i informisanja: „Nakon Aušvica u neprimerenom dnevnopolitičkom kontekstu, svedoci smo ponovnog pokušaja da se poplavi neukusa i prečestog manjka standardno prihvaćenog morala u našoj medijskoj stvarnosti, doda još jedan obol. Ako aktuelno uredništvo NIN-a manirom nesposobnih i razmaženih naslednika obesno krčmi bogato nasleđe plejade velikih novinara i urednika koji su ugled ovog nedeljnika gradili decenijama, onda je to problem vlasnika lista, ali ako se naslovnim stranama podstiču isključivosti i makar u simboličkom smislu asocira na nasilje, onda je to problem čitavog društva a naročito medijske zajednice, kojoj NIN nažalost nije jedina glavobolja“.

Ilustracije radi, uporedimo ovu prilično žestoku i konkretnu reakciju sa nemuštom i bezličnom reakcijom istog tog ministarstva na besprizorni govor mržnje vlasnika Hepi televizije upućen profesoru Danijelu Sinaniju: „U vezi sa sve češćom pojačanom neprimerenom retorikom u sredstvima javnog informisanja, Ministarstvo smatra neprihvatljivim stavljanje bilo koje ličnosti s javne scene u pejorativan, netačan i inkriminišući kontekst“.

Lekovito bi bilo da svi oni kojima je zasmetala ova naslovnica, koji ne podržavaju ovu vlast ili ne pripadaju nijednom taboru, kako se to danas popularno veli na društvenim mrežama, a prisutni su u javnosti, odgovore na sledeća dva pitanja: Da li misle da je naslovnica NIN-a bila poziv na ubistvo predsednika i da li misle da je ova naslovnica sušta suprotnost ideji slobodnih medija? Ukoliko ovi odgovori izostanu, njihova reakcija na ovu naslovnicu je, tako držim, u najmanju ruku nedobronamerna.

Mogli bismo za kraj malo da se zabavimo učitavanjima u prazne naslovnice NIN-a – da li bela boja asocira na goluba mira ili zastavu predaje; da li nas NIN poziva da budemo beli listići ili predstavlja svetlost na kraju tunela? Besmisleno, zar ne?

Autocenzura je notorni dokaz zarobljenih medija.

Neprekidno zatrpavanje stvarnih afera lažnim je oruđe tiranije.

Autor je profesor Filozoskog fakulteta u Beogradu.

Peščanik.net, 29.11.2019.

KRUŠIK