Mister Obama, pliz…
Kako je izgledao susret američkog predsjednika i hrvatske premijerke na večeri u Pragu.
Kako je izgledao susret američkog predsjednika i hrvatske premijerke na večeri u Pragu.
Radio emisija 16.04.2010, govore: psiholog Žarko Korać, ekonomista Vladimir Gligorov i novinar Boris Dežulović.
Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri.
U ovom trenutku, kako stvari stoje, Hrvatsku od 1991. do 1995. nisu branili jedino Šešeljevi četnici.
Dodik, feredže i turski genocid nad Jermenima.
Srbija je svoju savjest oprala doslovno preko noći, kad pošteni svijet spava.
Stanković je u studio doveo Dragu Pilsela i zamolio ga da glumi premijerku.
Cijela je Bosna 25.09.1991. bila pred televizorima, osim obitelji Plakalović iz Sarajeva: rodio im se sin.
Jedan se omamljeni građanin popeo na zvonik i vičući “Ja sam Hrvat pravoslavac!” utemeljio – Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Sunčana je prva sarajevska nedjelja maja 1992. U Zetri je večeras veliki koncert Zije Valentina, u CDA-u gostuje Rambo Amadeus, a u Skenderiji Rabotnički.
Zašto djeca ne čitaju istinitu povjesticu o ustaši Vinku koji je 65 godina krio pismo što ga je nedužni Ivo iz ustaškog zatvora pisao sinu Slavku?
Sam dragi Bog pogledao je hrvatske i srpske novinare miješajući kuglice u ždrijebu Davis cupa, pa će psi medijskog rata imati posla najmanje četiri mjeseca.
Cijela je zemlja Bosna sagrađena od priča sakrivenih pod naslagama historije, pa je rastvaranje tih slojeva nalik listanju velike knjige priča.
Jednostavno, nacisti su budale. S takvim mozgovima, kad se sagleda s ove povijesne distance, zapravo je Treći Reich dobro i potrajao.
Težak je život bio 80ih u okrutnoj zemlji Hrvatskoj ako si imao završen strojarski fakultet, sedam titula državnog prvaka u veslanju i ime – Daniel.
Naslovne stranice Vjesnikova internet-izdanja u prvih je 11 dana veljače čak 10 puta ukrasila fotografija nasmiješene hrvatske premijerke.
Što se dogodilo sa Stipom, kojega ni ranije nisu odlikovali nordijski politički standardi, ali barem nije amnestirao zločince.
Krenula Jadranku visoka politika: čita memoare velikih žena, sanja i sa svijetom komunicira broševima na reveru.
“Ubi nas prejaka reč”, stajat će jednog dana plural Miljkovićevog stiha u Memorijalnom centru Potočari, spomeniku nad masovnom grobnicom 8000 ubijenih Srebreničana.
Malo je poznato da i danas, petnaest godina od završetka rata, u Hrvatskoj preživljava 2500 izbjeglih i prognanih.
Kakva će to biti vojska bez Albanaca i Slovenaca? Ako ne bude nijednog Slovenca, tko će prekinuti Seku Aleksić i pustiti preko razglasa Laibach?
Hoće li kad jednom međunarodna zajednica prizna ono što se naziva “političkom realnošću” nezavisnog Sjevernog Kosova – to zaista biti konačni kraj Jugoslavije?
Tekli su mirno dani u maloj jordanskoj kasabi Maoči Gornjoj, sve dok šest stotina šumara iz policije u spektakularnoj akciji nije upalo u selo, uhapsivši sedam vehabijskih glavara.
Ono što su Maldivi ili Sejšelski otoci za turiste, to je Hrvatska – neobična zemlja Hrvatistan – za fundamentalne bolesnike.
Napeto je ovih dana kao u kvizu “Tko želi biti milijunaš”, natjecatelj Milorad Dodik došao je do posljednje prepreke, publika je bez daha, nervoza u zraku može se rezati nožem.
Bio je Ivan Aralica sušta pamet hrvatstva, i bila je ta pamet velika i nedostižna kao stara planina Promina.
Vratite me u život, obvezama rada, brige za obitelj i odgoj djece – piše na kraju molbe za pomilovanje Siniša Rimac, ubojica obitelji Zec.
Hrvati i Srbi u Australiji nemaju status nacionalnih manjina, već uličnih bandi, koje na perfektnom australskom jebu jedni drugima kroejšn mader i serbijan sister.
Rado, eto, ide Stipe u vojnike, mirotvoran kao da će Daytonski sporazum trajati stotinu godina, a spreman kao da će sutra rat.
Za razliku od matice domovine, koja izabrala SDP-ovog kandidata Josipovića, Hrvati u BiH sjevernokorejskom su većinom od 92 posto glasali za Milana Bandića.
U zemlji u kojoj je pravosuđe tek birokratska prepreka slobodnom protoku robe i kapitala, pokojni Ljubiša Đurić je upravo idealan sudac: izvršnoj vlasti on je na raspolaganju 24 sata.
Danas više nitko ne čita ni knjige ni novine, a kamoli ploče na fasadama, pa vjerojatno ni stanari Molerove 33 ne znaju da se u njihovoj zgradi 22.06.1941. sastao Politbiro CK KPJ na čelu s Josipom Brozom, kasnije poznatijim kao Tito.