Oni pomeraju brda
Politička scena u Jugoslaviji sve više podseća na cirkuski šator. Gutači plamena tu se nadmeću sa krotiteljima zverinja, a priučene akrobate prevrću se u vazduhu, glumeći lakoću i spontanost.
Politička scena u Jugoslaviji sve više podseća na cirkuski šator. Gutači plamena tu se nadmeću sa krotiteljima zverinja, a priučene akrobate prevrću se u vazduhu, glumeći lakoću i spontanost.
Trijumfalni pohod Predsednika Predsedništva SR Srbije po Južnom Banatu rezultiralo je jednom važnom poukom: za Srbiju je najznačajnije to da je ima!
Država je sankcije dočekala nespremno. Još gore od toga, ni kada su sankcije zvanično uvedene, nije sačinjen krizni plan za funkcionisanje države pod vanrednim okolnostima.
Samo zanemarljivo mali broj novih privrednih subjekata je u spisak svojih delatnosti uključio i po neku proizvodnu. Ono za čim njihovo poslovno srce žudi jeste trgovina, po mogućnosti eksport/import.
Nikada u našoj istoriji nije toliko toga učinjeno u ime afirmisanja nacija. Istovremeno, nikada se jugoslovenske nacije nisu osećale tako ugroženima, osujećenima i obespravljenima kao danas. Gde je rešenje ovog paradoksa?
Danas naše društvo još samo na svojim rubovima komunicira pomoću koda binarnog shematizma, gde se radi o dihotomijama levo/desno, revolucionarno/kontrarevolucionarno, progresivno/konzervativno.
Prva Jugoslavija nastala je u Versaju, druga u Jajcu, treća na Brionima. Nastanak četvrte, u kojoj trenutno živimo, delociran je.
Glavno svojstvo “građanskih društava” je postojanje konfliktnih interesa i ideja, sa posledicom da se jedinstveni društveni identitet formira naknadno i artificijelno.
Još samo pre nekoliko meseci, u Srbiji bi skoro svaki intelektualac bez teškoća razumeo čudnu izjavu Maksa Vebera na završetku Prvog svetskog rata da bi se udružio i sa crnim đavolom, samo da Nemačka (a u našem slučaju Srbija) postane moderna država.
Našoj epohi, koja je izgubila poverenje u temelje na kojima počiva, kaže Česterton u eseju “O idealima”, nije za njeno saniranje potreban sposoban praktičar, nego veliki ideolog.
U onoj grani istorije umetnosti koja se bavi recepcijom Leonardove Mona Lize pre dvadesetak godina usvojena je podela na tri epohe recepcije.
Između Slovenije i Srbije je uz niz obnarodovanih negativnih i pozitivnih simetrija uspostavljena i jedna suštinska, pa čak prećutna.