Polemika: Karl Šmit i Zoran Đinđić
Pišu: Vesna Pešić, Svetislav Basara,Vladimir Gligorov, Aleksandar Molnar, Nenad Prokić i Dejan Ilić.
Pišu: Vesna Pešić, Svetislav Basara,Vladimir Gligorov, Aleksandar Molnar, Nenad Prokić i Dejan Ilić.
Današnja predsednica Kasacionog suda Nata Mesarević nezakonito je uskratila zastupnicima da izvrše uvid u transkripte, drugim rečima, sakrila je transkripte od advokata porodice Đinđić.
Aleksandar Molnar je objavio članak o uticaju Karla Šmita na dela Zorana Đinđića. Sajt Peščanika je preuzeo ovaj članak, sa namerom da se o njemu otvori rasprava.
Đinđićev problem je bio u tome što je članstvo Srbije u EU toliko prenaglasio da je postalo samorazumljivo da se ono i ne može drugačije ostvariti osim jednom modernizacijskom diktaturom.
Predgovor Nenada Dimitrijevića novom izdanju knjige Jugoslavija kao nedovršena država Zorana Đinđića.
Naš zadatak je da povratimo izgubljenu budućnost. Uspećemo, tamo imamo svog čoveka.
Radio emisija 12.03.2010, govore: Zoran Đinđić, studenti Sofija, Dušan, Marko, Miroslav, Milivoje i Nikola, politikolog Miloš Ćirić, advokat Srđa Popović, sociološkinja Vesna Pešić, istoričarke Latinka Perović i Dubravka Stojanović, novinar Dragan Babić.
Zoran Đinđić: Od nacionalizma do patriotizma, Latinka Perović: Političar sa etikom uverenja, Srđa Popović: Nezavršeni proces…
Helsinška povelja – Država za članove Naših organizuje dvonedeljne letnje kampove gde se tinejdžeri ohrabruju da se venčaju.
E-novine – Ne vjerujem da bi se itko mogao šegačiti s takvom pojavom kao što je Gedža, pa i meni to nije pošlo za rukom; naprosto sam osjećao sućut prema njegovim žrtvama i bio osupnut nesrećom koju je utkao u ovo naše doba.
BH Dani – Sećam se da sam svratila u stari Merkator da nešto kupim. A onda prema kući. Bila sam na vratima kada sam čula telefon.
Zoran Đinđić se na intelektualnoj i političkoj sceni Srbije nije pojavio sa gotovim idejama i političkim programom, spreman da ga odmah primeni. Njegova ambicija nije bila vlast već istorijska misija naroda i društva.
Radio emisija 13.03.2009, govore: Zoran Đinđić, Beograđani i građani Srbije, Teofil Pančić, Stojan Cerović, Nenad Prokić, Nikola Samardžić, Žarko Korać, Olga Popović-Obradović, Branka Prpa, Dubravka Stojanović i Latinka Perović.
Ono što se dogodilo 12. marta 2003. ne može se razumeti ako se ne razume šta se dogodilo novembra 2001. Pobuna i atentat dva su koraka ka istom cilju – nasilnom uklanjanju Zorana Đinđića sa mesta predsednika Vlade, kako bi se stvorilo mesto za nekog drugog.
Po mom dubokom uverenju, daleko preciznije, tačnije od svih analitičara, onaj nešto dublji istorijski kontekst, razumeo je niko drugi nego Amfilohije Radović u govoru koji je održao pored odra pokojnog premijera, u govoru koji je nazvan Opelom premijeru Zoranu Đinđiću.
NIN – Ljudi, trovali ste bunar 20 godina i onda se čudite što nije za dve godine postao najčistija izvorska voda. Postaće, samo ne tako brzo, i naravno, ako ne dobijete priliku da ga ponovo upropastite.
Kada je list Kurir danas objavio prostačko pismo Milorada Ulemeka, kojim se i čovek osuđen za najteže zločine uključio u organizovane napade na Sonju Biserko, pređen je i poslednji korak, postalo je potpuno jasno koliko je važan i hrabar bio potez Helsinškog odbora.
SPS ulazi u koaliciju sa DS-om, DSS bledi i nestaje sa scene, a radikali se cepaju, ništa manje nego na pitanju pristupanja evropskim integracijama. Šta se to događa?
Umoran sam. Ostao sam bez ideja. Proteklih dana razmišljao sam i pisao o svemu, osim o gadostima kojima je prožeta politička Srbija.
Neko je ovih dana iz nekog budžaka iskopao deset godina stari snimak javnog duela Vojislava Šešelja i Zorana Đinđića, prikazao ga na televiziji B92, okačio ga na YouTube.
U vašem cenjenom listu pojavio se 24.marta 2008. tekst Miše Vasića pod naslovom “Čistunci” u kome se, doduše usput, i ja pominjem na način koji zahteva odgovor.
Feral Tribune – Nepregledne kolone ljudi su u praktičnom srpskom LDP primeru da je Ideja dugovečnija od Života smehom, čitav a inače tragičan povod iskoristili da pokažu šta sve Srbija nije.
Kad se neki predstavnik vlasti svojski trudi da nas uveri kako čini upravo ono što bi prvi demokratski izabrani premijer uradio, najpre porazmislite o količini moguće obmane, a zatim i o činjenicama.
Jedva da sam ga poznavao, pa, ipak, kao da su mi ubili najrođenijeg. Pošteno govoreći, dok je bio živ i ja i moji prijatelji smo ga samo uvažavali, a kad je ubijen počeli smo ga i voljeti. Nismo više zakerali za svaku sitnicu.
Danas – Pet godina nije bilo dovoljno da institucije dođu do nalogodavaca ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića.
Radio emisija 07.03.2008, govore: Velimir Ćurgus-Kazimir, Vladimir Beljanski, Petar Luković, Srđa Popović i Biljana Srbljanović na promociji Peščanika u Pančevu, Dnevnici Radija B92 u vreme ubistva Zorana Đinđića.
B92 – Kada se svojevremeno spremao miting na Ušću, bila sam gimnazijalka, u školi je tim povodom bila proglašena radna subota i učenici organizovano privođeni da slušaju Miloševićev govor, onaj koji je najavio smrt mnogih od njih. Mene roditelji na Ušće nisu pustili.
To je tako već od sredine osamdesetih. Najgore je biti u pravu. Sada su na meti liberalne demokrate.
Ključno pitanje koje se danas postavlja je kako neko može biti gubitnik tranzicije u zemlji u kojoj od dolaska Vojislava Koštunice na vlast nema tranzicije i modernizacije.
Među autorima već obimne literature o Zoranu Đinđiću ima onih koji smatraju da je njega već njegov tragični kraj – ubistvo u punoj snazi i u jedinstvenoj ulozi – učinio miljenikom istorije.
Пошто је кривични поступак строго формалан, веће сматра да је суд везан диспозитивом оптужнице и да није овлашћен и да оптуженима не може стављати на терет више од онога што им је стављено на терет оптужницом надлежног тужиоца, у конкретном случају, Специјалног тужиоца…
Dnevnik – Đinđić je demonstrirao, sa jedne strane, raskošno poznavanje filozofskih osnova politike i društvenih nauka, te vrlo solidan spisateljski dar.