Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

E sad nam je laknulo. Vulin je dan pre imenovanja za direktora BIA podneo ostavku na mesto predsednika Pokreta socijalista i zamrznuo članstvo u partiji.

Što valjda znači da nam je na čelo Udbe došao profesionalac, a ne nekakav partijski, ili što je važnije – Vučićev, poslušnik.

U rešenju Vlade o imenovanju nije, naravno, obrazloženo šta je Vulina preporučilo za kabinet, ali je osoba koja se predstavlja kao predsednica Vlade izjavila da su to borba protiv mafije i inaćenje Vučića sa „zapadnim silama“. Saradnja sa ruskim obaveštajnim silama nije pominjana.

Eto, što se tiče Vulinovih kvaliteta, sve je jasno, nema šta da se vidi niti pročita, raziđite se i vratite na svoje radne zadatke. Samo pre toga da raščistimo zbog čega se uopšte trudio da podnosi ostavku i zamrzava članstvo. Nije stvar u tome da za ovaj režim zakon i zakonska ograničenja ne znače mnogo. Može se zakon otvoreno kršiti ili se suvom slovu (ali ne i duhu) zakona formalno prilagoditi. Uostalom, naprednjaci su nakon transformacije RDB u BIA, uveli praksu da „zamrznuti“ stranački funkcioneri rukovode Bezbednosnom agencijom (posle prelaznog perioda u kome je bila postavljena osoba koju su mediji predstavljali kao čoveka od Vučićevog poverenja i njegovog „školskog druga“).

S druge strane, ni Ustav ni Zakon o Bezbednosno informativnoj agenciji eksplicitno ne propisuju da direktor ne sme biti član partije. Takvo ograničenje važi za pripadnike BIA, ali nekoliko odredbi zakona pravi jasnu distinkciju između direktora i pripadnika. Stoga bi se obaveza instant potiranja stranačke pripadnosti mogla izvesti tumačenjem da je i direktor „pripadnik“.

Što bi verovatno značilo da i direktora treba da krase kvaliteti koje BIA očekuje od kandidata, među njima integritet, visoke intelektualne sposobnosti, širina i nivo obrazovanja, visok nivo samokontrole, taktičnosti i odmerenosti, sposobnost za donošenje promišljenih odluka…

No, nije vreme za šalu i bavljenje Vulinovim kvalitetima. Bez obzira na to kako bi se odredbe o povezanosti direktora i partije mogle tumačiti, jasna je suština. Bezbednosnom agencijom treba da rukovodi profesionalac koji nije deo političkog miljea. Ili bar to nije bio određeni period pred postavljenje.

Ostavimo sad na najmanjoj ringli da se krčka misao da li su Gašić i Vulin u trenutku imenovanja odgovarali ovom opisu, pa se podsetimo na još nekoliko sličnih slučajeva zamene stranačkog šinjela profesionalnim odeždama.

Dva su mehanizma – ostavka i „zamrzavanje“.

Pre nešto manje od pet godina Dragan Sikimić je izabran za direktora Agencije za borbu protiv korupcije, današnje Agencije za sprečavanje korupcije. Sikimić je bio član SNS-a, kandidat SNS-a na lokalnim izborima, član Radnog tela Republičke izborne komisije za opštinu Zemun na predlog SNS-a, donator SNS-a. Iščlanio se iz SNS-a postao direktor Agencije koja se, pored ostalog, bavi finansiranjem SNS-a, kršenjem zakona ili sukobom interesa i kumulacijom funkcija funkcionera iz SNS-a. Pri tome, mediji su otkrili da je sporno da li se iz partije iščlanio pre nego što je konkurisao za direktora i pre nego što je izabran. Iako suštinski i u praksi to ništa ne menja, jer se u Srbiji ne poštuju ni slovo ni duh zakona.

Vratimo se još pet godina unazad, na izbor Jorgovanke Tabaković na mesto guvernerke Narodne banke. Izmenjen je zakon kako bi se uklonio Dejan Šoškić (izmene su predviđale izbor novog guvernera u roku od 90 dana, ali ih je Šoškić pretekao i podneo ostavku). Ostala je, međutim, odredba da guverner (i drugi funkcioneri u NBS-u) ne mogu biti „funkcioneri političkih organizacija“ pa ja zamenica predsednika SNS-a „zamrznula“ funkciju. Posle toga nije bilo prepreke da predsednik Srbije, koji je predsednik SNS-a, predloži parlamentu da je izabere na novu funkciju. Dojučerašnja partijska funkcionerka postaje apolitična guvernerka, toliko apolitična da se potom pojavljuje na manifestacijama SNS-a, čak govori na sednicama stranačkih organa i javno se hvali da NBS sprovodi politiku Aleksandra Vučića.

Jasno je da je zamrzavanje funkcije ili zamrzavanje članstva u stranci (šta god to značilo) besmislica. Možda nešto znači novopečenom funkcioneru koji želi da osigura da će ga po okončanju službe državi i narodu sačekati partijska fotelja. Sa stanovišta depolitizacije institucija, i zamrzavanje i instant ostavke su licemerno ispunjavanje loše postavljenog uslova.1 Zakon bi jednostavno trebalo da propiše da kandidat nije bio član (ili funkcioner, zavisi o kojoj i kakvoj instituciji i kom nivou (ne)željene povezanosti je reč) stranke, niti kandidat na izborima u prethodne četiri godine.

A pošto su mali izgledi da ćemo takve izmene skoro (ili ikad) videti, moglo bi se razmisliti i o drugoj vrsti privođenja „vladavini zakona“. Samo treba u jednom da(h)nu izmeniti zakone koji nisu prilagođeni praksi – ukinuti javne nabavke (koje se za najveće infrastrukturne poslove zaobilaze međudržavnim sporazumima, a raspisuju za spajalice), ukinuti izbor direktora i službenika na položaju na konkursima (jer se vd-ovi godinama postavljaju mimo zakona), propisati da bez bilo kakvih uslova i kriterijuma predsednik Srbije (ili još bolje Vučić poimenice, za slučaj da on promeni poziciju sa koje upravlja) kadrira po želji i volji – svojevrsna ius primae noctis sa državom. Pa da ne brinemo o zamrzavanju u ovoj dugoj mračnoj noći.

Peščanik.net, 06.12.2022.


________________

  1. U praksi smo imali malobrojne primere transformacije stranačkog funkcionera u nezavisnog čelnika nezavisnog tela, da pomenem bivšeg Poverenika za slobodan pristup informacijama i autora Peščanika Rodoljuba Šabića, ali takav izuzetak nije temelj na kome se danas može bilo šta graditi.
The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)