Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Nakon kineskog predsednika Si Đin Pinga i ruski predsednik Vladimir Putin je rešio da sebi obezbedi status doživotnog vladara. Protivurečeći samom sebi od pre samo nekoliko meseci, ruski predsednik je pristao da izađe u susret očigledno samo njemu vidljivim potrebama ruske države i zahtevima narodnih poslanika sopstvene partije i prihvati promene Ustava koje bi mu omogućile da ostane na vlasti i nakon 2024. godine, do u beskraj. Primer na koji se Vladimir Vladimirovič – u verziji od pre par meseci – pozvao kako bi potvrdio da ne namerava da ostaje večno na vlasti, sam po sebi je vrlo zanimljiv: on je tada ustvrdio da bi bila greška ponavljati sovjetsku praksu po kojoj su lideri umirali na „prestolu“ ne obezbedivši sebi naslednika. Izgleda da je njegova potraga za naslednikom bila kratka i neuspešna, te se zato brzo popravio i javno priznao svoju logičku grešku: Rusija je danas demokratija sa izborima, time neuporediva sa nekadašnjim Sovjetskim savezom, pa se stoga ne mora ni brinuti o nasledniku. Na ovaj način je broj doživotnih vladara povećan na dva – treći se još uvek nalazi na pripremama za prelazak na taj status u palati u Ankari, dok se i u redovima druge lige svevečnih narodnih vođa oseća komešanje.

Svetska pandemija korona virusa došla je stoga kao neočekivani udar na već pripremljene ako ne i ostvarene planove o večnoj vladavini autokrata i njihovih imitatora. Ovaj globalni Černobil ozbiljno uzdrmava uspostavljeni politički poredak, iz istog razloga iz kog je to uradio i originalni Černobil. Suočeni sa katastrofom koja im ugrožava živote, ljudi, bili građani ili podanici, očekuju pomoć od države i vođa, ma kakvi oni bili, a ogoljena nekompetencija ili čak i potpuna nezainteresovanost političara za njihovu sudbinu proizvodi posledično samo jednu reakciju: sve slabije kontrolisan bes. A bes je uvek opasan po narodne vođe, jednom kada više nisu u stanju da ga okrenu ka imaginarnim neprijateljima.

Katastrofa u Černobilu, danas u to nema nikakve sumnje, predstavljala je pravi početak kraja Sovjetskog saveza, naizgled svemoćnog giganta koga je srušila ova tragedija u kojoj su najviše nastradali obični ljudi. Kao po nekom proročanstvu, i mini serija Černobil na HBO-u i fantastično detaljna analiza ove tragedije Adama Higinbotama (Adam Higginbotham, Midnight in Chernobyl, Simon&Schuster) pojavile su se prethodne godine, kao svojevrsna priprema ili uputstvo za globalni Černobil koji proživljavamo. U tom smislu, jedna od najčudnijih vesti prethodnih dana jeste ona da ruske vlasti ubrzano i polutajno, po kineskom receptu, grade bolnicu za obolele od pandemije na obodu prestonice, iako u samoj Rusiji ima manje zvanično registrovanih slučajeva nego u Srbiji. Deluje da je ruski predsednik ozbiljno shvatio pretnju globalnog Černobila po sopstvenu vlast i, za razliku od svog američkog protežea, rešio da spremno dočeka eksploziju virusa koja neumitno dolazi.

Kandidat za trećeg doživotnog predsednika, Redžep Tajip Erdogan, zaista nema političke sreće u poslednje vreme. Taman kad je morsku ofanzivu u Egeju i istočnom Mediteranu preobrazio u kopnenu, poslavši hiljade izbeglica u pratnji i pod vođstvom turske policije na grčku granicu na reku Maricu, globalni Černobil je njegove akcije pomerio među sporedne, manje važne vesti čak i u samoj Grčkoj koja je do pre eksplozije korona virusa bila na ivici rata sa Turskom. Mogućnost da će guranjem sirotih izbeglica uspeti da dobije ukidanje evropskih sankcija Turskoj i po prvi put javno imenovanim saradnicima iz sopstvene okoline, time je trenutno svedena na nulu. Stoga treba očekivati da će turski predsednik u danima koji dolaze pokušati svojim uvek inovativno provokativnim postupcima da nadmaši i svedominantni globalni Černobil.

Zaista je stoga ironično da je prva žena predsednica Grčke, Ekaterina Sakelaropulu položila zakletvu i započela svoj mandat u petak 13. marta usred vanrednog stanja u kome se Grčka i ceo svet nalaze zbog korona virusa. Obavezne rukavice za majstora ceremonije koji je novoj predsednici svečano doneo zakletvu na potpis, i sveprisutni antiseptici najupadljiviji su momenti ove bizarne svečanosti bez publike u gotovo privatnom ambijentu. Poruka prve grčke predsednice devojkama i ženama da sve mogu da postignu svojim kvalitetom ostala je izgubljena u okolnostima sveopšte panike pojačane nekompetentnošću bahatih i beskrajno samozaljubljenih muškaraca političara.

Autor je redovni profesor Filozofskog fakulteta i upravnik Centra za kiparske studije.

Peščanik.net, 30.03.2020.

KORONA