Izvesni događaji nekako su koincidirali prošle nedelje, kao tužna potvrda sumraka svake pameti i pristojnosti u Srbiji. Fenomen nije nov, naravno, ali je mučno kad se sve to složi u kratkom vremenu i po glavi stanovnika.

Prvo je “Glas javnosti” veoma “ekskluzivno!” objavio jedan slaboumni i licemerni antisemitski ispad, da bi dan-dva kasnije objavio i strogo neutralnu vest o tome da su neki zbog toga protestovali i pojeo vuk magarca. Antisemiti, dakle, imaju pravo na svoje antisemitsko mišljenje, ako se taj proizvod dade mišljenjem nazvati, to jest. Kome se to ne sviđa, on je ekstremista i kleveće Srbiju time što upozorava na fašizam koji diže glavu – kako je lepo objasnio naš premijer Koštunica istim povodom. Povod je onaj izveštaj one međunarodne organizacije za zaštitu mentalno ugroženih lica. Dakle, “Glas javnosti” “ekskluzivno!” je objavio raskrinkavanje te organizacije MDRI iz pera lica po imenu Vlada Sinđelić, a pod naslovom “Hazari sude Srbiji”. Ako ste, kao svaki antisemitski blesan, do sada mislili da nam Čifuti rade o glavi, prevarili ste se. “Kraljevstvo Hazara” i njegov “novi Gestapo” nameračili su se na Srbstvo vaskoliko s ozbiljnom namerom da nas istrebe “kriminalnim nasrtajem na srpsku državu i institucije… Srbi su se opet našli na udaru hazarske imperije. Hazari danas predvode front prema Rusiji” itd.

Čekajte, kakvi sad Hazari? Da nije bilo Miše Pavića i njegove knjige, ne bismo pojma imali ni o kakvim Hazarima, ali to očito nema veze s ovim. Vlada Sinđelić, autor ovog raskrinkavanja, objašnjava u kratkom antrfileu pod naslovom “Ko su Hazari?” sledeće “Od današnjih Jevreja, 90 odsto su poreklom Hazari. To je jedno tursko-mongolsko pleme…” i tako dalje, “konvertiti” koji nisu semitskog porekla, za razliku od pravih Jevreja iz Palestine, ali njih je samo “otprilike sedam do 10 odsto”. Au! Sreća što ovaj podatak nije bio poznat učesnicima čuvene konferencije na jezeru Vanze u Berlinu 1942: milioni “Hazara” bili bi preživeli krematorijume, dušegupke i Einsatzkommande, pa bi ih danas bilo više da muče Srbe. Vlada Sinđelić onda nabraja ko je sve Hazar: od Džordža Soroša pa nadalje, ceo taj MDRI sa sve snimateljem i još kojekakvi.

Osim što je nepojamno blesava, ova budalaština je još i odvratno licemerna: kao fol Jevreji su tu nedužni, zajebaše ih Hazari, pokvarenjaci. Vlada Sinđelić i “Glas javnosti”, nažalost, nisu nas prosvetlili u pogledu razlikovanja “Hazara” od Jevreja. Kako ćemo znati koji je Jevrejin poreklom iz Palestine, a koji iz “konvertitskog tursko-mongolskog plemena”? Svi Jevreji do sada su mislili da su isti narod; još se nijedan nije javio da kaže da je Hazar. Zamislite kakvu bi to zabunu unelo u Odeljenje za jevrejska pitanja Reichsicherheitshauptamta (RSHA) i u Rozenbergovo ministarstvo za rasnu čistotu! Ili ne bi bilo nikakve zabune: otišli bi svi na odžak, Jevreji i Hazari, Srbi, Rusi i Cigani, Mongoli i Turkmeni i svi ostali redom, tako nam se nekako čini. Uostalom, Srbi su na spisak arijskih naroda Reicha prispeli tek u aprilu 1945; posle njih arijski status stekli su još samo Mongoli.

E, sad: ti i takvi “Hazari”, piše “Glas javnosti”, stoje iza “besomučne harange” protiv “državnih institucija, premijera i Crkve” koju sprovode nezavisni mediji na čelu s “Peščanikom”. Jebaše nam Hazari kevu. Je l’ sad jasno?

Kad smo već kod antisemitizma, čujem da je uhapsilo JULSKOG vojvodu Sinišu Vučinića – zbog iznude. Čovek bi očekivao da takav strada kao podvižnik u odbrani Srpstva, levice, Mire Marković i sličnih uzvišenih ideala. Kad ono – iznuda. U koga čovek da se pouzda u današnje vreme? Onda sam se setio kako je taj isti Siniša Vučinić držao početkom devedesetih godina po Beogradu antisemitske govore i zahtevao plenidbu jevrejske imovine. Pa sam se setio da je po iznudi bio pao i Dragoslav Bokan, Vučinićev brat u Hristu, u Novome Sadu 1993. Šta je zajedničko tom fašističkom polusvetu? Zaključite sami.

Sve je to, naravno, prošlo skoro neopaženo u našoj javnosti. Zato je ta ista javnost stala na zadnje noge i sasvim politički korektno ukorila Peru Lukovića zbog njegovog jezika. Povod je bio Perin stav da izvesne dame imaju male sise. Razlog je, međutim, čini mi se, malo dublji od povoda. Baviti se tuđim sisama nije pristojno, ali otkad je Pera pazio na jezičinu? Delim mišljenje mog druga i kolege Ljube Živkova da se Peri zamera nešto drugo: to što glasno i veoma direktno govori ono što mnogi tiho misle ili pokušavaju da kažu na fin način. Razumem Peru Lukovića zato što je užasnut nad ovim, ponavljam, sumrakom svake pameti i ljudske pristojnosti i što u svom užasavanju progovara na lakat, psuje, grdi, vređa, vapije u pustinji i već se bavi svojim očajničkim jeremijadama.

Politički korektnoj javnosti ne smeta antisemitizam i neonacizam; ne smeta im permanentni prostakluk i laganje radikala i Velje Ilića, niti licemerje vladajuće manjinske stranke. Smeta im prost jezik Pere Lukovića; nežno srce u gospodin Cvrce, rekla bi moja baba iz Banata. Sve sama sušta finoća. Kad te neko bezobrazno laže u oči godinama, uživajući u tome usput; kad te neko optužuje za manjak patriotizma zato što nisi umno bolestan; kad te neko pravi budalom sistematski i licemerno – to je politički korektno? Kad takvima kažeš da su licemeri, lažovi, prostaci i ološ – e, to je nepristojno.

Sve to nema nikakve veze ni sa kakvim sisama, velikim ili malim. Sise, tj. njihov obim, nisu mera patriotizma ili političke podobnosti, kako neki misle.

Sve to ima veze sa osnovnim zdravorazumskim pitanjem: ko je tu prostak? Onaj ko brani ubice, lopove i ološ; licemeri, mrakobesni antisemiti i lažovi – ili onaj ko ih naziva njihovim pravim imenima?

Danas, 03.12.2007.

Peščanik.net, 02.12.2007.

ANTISEMITIZAM