Ekstremna desnica protiv antisemitizma
Napadi na jevrejsku zajednicu u Londonu poslužili su desničarskim strankama da objave rat izmišljenoj „Britifadi“ i uobliče ga kao borbu za spas civilizacije kroz ponižavanje muslimana.
Napadi na jevrejsku zajednicu u Londonu poslužili su desničarskim strankama da objave rat izmišljenoj „Britifadi“ i uobliče ga kao borbu za spas civilizacije kroz ponižavanje muslimana.
Za Palestince i kritičare cionizma, taj termin znači raseljavanje, nejednakost i patnju Palestinaca od osnivanja izraelske države do danas. Za njih je cena jevrejske državnosti previsoka.
Prvog dana na mestu gradonačelnika Njujorka, Mamdani je povukao izvršnu naredbu svog prethodnika kojom je usvojena definicija antisemitizma IHRA-e.
Stara parola „cionizam je rasizam“ odbačena je i zamenjena parolom „anticionizam je rasizam“. Borba protiv kritike izraelskih politika izjednačena je sa suzbijanjem mržnje prema Jevrejima.
Postavlja se pitanje smisla bavljenja Šoom u svetu u kojem, uz podršku zapadnih zemalja, genocid vrši Izrael čiji je identitet zasnovan na sećanju na Šou kao globalnoj moralnoj zapovesti.
Gledao je stotine studenata sa palestinskim kefijama. Jedan kolega se nagnuo prema njemu i rekao mu: „Ovo je antisemitizam na koji su nas upozoravali naši roditelji i bake i deke, a mi nismo slušali.“
Petog novembra 2024. zatekla sam se u avionu nad Atlantikom. Nisam imala Wi-Fi i našla sam se u situaciji Šredingerove mačke u kojoj Tramp pobeđuje i ne pobeđuje dok ja sedim iznad oblaka.
Na levici danas ima i ljudi s antisemitskim teorijama zavere, koji tvrde, recimo, da je Izrael planirao 7. oktobar da bi imao izgovor za napad na Gazu.
Esej objavljen 2021. u jevrejskom časopisu Tablet označio je Jevreje koji su previše kritični prema Izraelu ili cionizmu kao jevrejske otpadnike. Tri godine kasnije, taj opis je izgleda dobio širi odjek.
U posleratnoj Nemačkoj cvetao je strateški filosemitizam koji je parazitirao na istim antisemitskim stereotipima, ovog puta iskorišćenim za sentimentalne prikaze života Jevreja.
Rastu simpatije prema Palestincima kao žrtvama, uz priznanje njihovog prava da se odupru ekspanzionističkim nasrtajima. Ali kako da se odupru, a da ne postanu antisemiti?
Pesimizam dominira ne samo zbog ratova u Ukrajini i Izraelu/Palestini, kao i opšte neizvesnosti, već i zbog paralela između briga današnjih Nemaca i zbivanja u Nemačkoj od pre 100 godina.
Evropska jevrejska asocijacija je na godišnjoj konferenciji u Portu u Portugalu usvojila rezoluciju u kojoj traži da se antisemitizam tretira odvojeno od drugih oblika mržnje i diskriminacije.
Sa svojom implicitnom paranojom, kultura otkazivanja je očajnički i očigledno uzaludan pokušaj kompenzacije za realno nasilje i netoleranciju koje seksualne manjine već dugo trpe u našim društvima.
Osam decenija od završetka Drugog svetskog rata, Izrael još uvek ima nerašćišćene račune sa Poljskom, dok je s nekim državama koje takođe nose krivicu na savesti odnos normalizovan.
Teško je zamisliti da je Lavrov ikada čitao stripove. Da jeste, možda bi naišao i na strip Osame Tezuke „Adolf“, u kome on koristi isti motiv kao Lavrov: među Hitlerovim precima bilo je i Jevreja…
Iz nove knjige – Ako je verovati rasističkom shvatanju istorije, Nemci su oduvek bili beli; oni su izvorni, pravi belci. Tako je barem mislio slikar istorijskih tema i germanoman Vilhelm Lindenšmit…
U februaru 2021. Međunarodni krivični sud u Hagu se proglasio nadležnim i otvorio istragu protiv Izraela i Hamasa zbog sumnji da su počinili ratne zločine u periodu posle 13. juna 2014.
Dok su u leto 1940. Hana Arent i njen muž u Montobanu čekali vizu, nisu padali u očajanje. Uživali su u vožnjama biciklom po francuskim predelima i u detektivskim romanima Žorža Simenona.
Buka – Moji su preci sahranjeni na starom Jevrejskom groblju u Sarajevu. Devastirano groblje ne govori samo o brisanju tragova jedne porodice, nego i o uništavanju spomeničke kulture uopšte.
Ni ovi izbori nemaju nikakvog značaja za Izrael. Osim podrške ili otpora u odnosu na trenutnog premijera, sve jevrejske partije govore isto: sve su za cionizam, jevrejsku nadmoć i nastavak okupacije.
Dok sam čitao novu Marksovu biografiju zaokupila me je slika lutajućeg revolucionara koji je, proteran iz Nemačke i prisiljen da napusti Pariz, umro kao apatrid u liberalnoj viktorijanskoj Engleskoj.
Ako se kritika Izraela tumači kao antisemitski postupak, dužnost svih nas bila bi da promenimo uslove recepcije na takav način da javnost počne da razlikuje kritiku Izraela od mržnje prema Jevrejima.
Britanijom upravlja desničarska vlada koju su doveli najstariji glasači, uprkos mladima sklonim socijalizmu. Za Johnsona je brexit bio samo izborna strategija i on ga neće iskoristiti za napredak zemlje.
Među liderima „iz celog sveta“ koji su u Jerusalim došli na konferenciju o Šoi nije bilo nijednog Afroamerikanca, nikog iz Afrike, nijednog muslimana, nijednog Arapina, nijednog Kineza.
Tačno.net – Za Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta izabran je 27. siječanj, datum na koji je prije 75 godina, 1945. Crvena armija ušla u Auschwitz i oslobodila oko 7.000 logoraša.
Novi magazin – Centralnoevropske populiste privlači Netanjahuov Izrael na način na koji su zapadnoevropski levičari 1960-ih i 1970-ih bili hipnotisani Kubom Fidela Kastra.
Korbinova osuda finansijske pohlepe koja uništava naše društvo izostajala je tokom decenija prevlasti novih laburista. Ova poruka duboko rezonira sa mnogim ljudima, ali sada se guši pričom o antisemitizmu.
Goebbels je došao u moju fabriku. Morao sam da izvedem hitlerovski pozdrav. On mi je rekao: „Nije mi potreban tvoj pozdrav“ i otišao, a ja sam ostao podignute ruke među radnicima. Onda sam se probudio.
Birnbaum i Finkelstein su skupili sve argumente protiv Sorosa, sa istoka i zapada, sa levice i desnice. Tako su dvojica američkih Jevreja, od kojih je jedan već bio poznat u američkoj politici, stvorili čudovište.
Napadi se nastavljaju, a predvode ih neki laburistički poslanici u kombinaciji sa medijima, čiji je sukob sa Korbinom neko opisao kao „zaista neobičan“. Omiljena linija napada je optužba za antisemitizam.
U poslednjih 10 godina postotak Poljaka koji veruju da Jevreji otimaju hrišćansku decu porastao je sa 11 na 25 odsto, dok 43 odsto veruje da Jevreji „žele da zavladaju svetom“.