Foto: Lake Chatuge Fall Fishing
Foto: Lake Chatuge Fall Fishing

Ove reči je navodno u besu izgovorio engleski kralj Henri II 1170. godine, nakon što ga je kenterberijski nadbiskup Tomas Beket uvredio raščinjenjem biskupa koji je krunisao njegovog sina. Iako je ovo bila samo epizoda u sukobu dva moćna čoveka tog vremena u borbi između svetovne i duhovne vlasti, četiri viteza protumačila su ovo kraljevo zapomaganje kao smrtnu presudu nesrećnom nadbiskupu. Smatrajući da spovode volju vladara, Beketa su pogubili na prilično nedelikatan način, komadajući ga mačevima dok je vršio službu u kenterberijskoj katedrali.

Sigurno se pitate kakve veze ima srednjovekovna engleska istorija sa Srbijom leta gospodnjeg 2014? Jednostavno, tada kao i sada, moćni ljudi ne moraju da izdaju jasna naređenja, već se često mogu osloniti na kreativnost i inicijativu odanih sledbenika. Premijer trenutno puca od besa jer, veli, nije izdao nikakvo naređenje da se gase ili cenzurišu mediji, nikada nije pozvao glavne i odgovorne urednike niti naredio rušenje sajtova, ali vojska odanih vitezova rado čita njegove misli i bori se protiv onoga što smatra da uznemirava ili nanosi duševnu patnju obožavanom vođi.

Ova situacija je prilično zgodna. Premijer može “opravdano” da besni jer zaboga nema nikakve veze sa ometanjem slobode izražavanja, dok je sloboda izražavanja opet nekako ometena i to opet nekako po pitanjima škakljivim za premijera ili njegove bliske saradnike. Činjenica da kritički komentari bivaju blokirani ne sprečava ga da otvoreno zahteva zadovoljenje za uvredu njegove persone zbog sprovođenja najprljavije od svih prljavih kampanja protiv napredne Srbije. Pismo premijera upućeno OEBS-u takođe obiluje tvrdnjama koje bi spski vitezovi i njima slični mogli da tumače kao zapomaganje da ga neko oslobodi prokletih sajtova koji vode uobičajeno prljavu kampanju protiv svoje Vlade. Ova rečenica iz pisma OEBS-u je zanimljiva na nekoliko nivoa te joj treba posvetiti dodatnu pažnju. Ona implicira da sajtovi ne postupaju u dobroj veri i da to nije izuzetak, već uobičajeni modus njihovog rada. Premijer se tu ne zaustavlja, već dodaje otežavajuću okolnost, da oni to, naime, čine protiv svoje1 Vlade. Ova odrednica na prvi pogled nema naročitog smisla, jer je samo po sebi razumljivo da građani prevashodno kritikuju svoju a ne druge vlade, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što su građani ove tj. svoje države, što su glasali na svojim a ne tuđim izborima, plaćaju porez Srbiji a ne Bugarskoj i kvalitet njihovog života dobrim delom određuju odluke njihove a ne, recimo, kamerunske vlade. Ipak, ukoliko se čita zajedno sa prethodnim delom rečenice koja naglašava maliciozno postupanje sajtova, ona dobija smisao jer te sajtove označava kao unutrašnje neprijatelje. Prema tome, razumevanje ovog pisma (koje s obzirom da je objavljeno, i nije bilo namenjeno OEBS-u već širokim narodnim masama) kao otvaranja lovne sezone na nepoćudne sajtove – ne zahteva veliki napor.

Za očekivati je da će, ukoliko aktivnosti Vlade na jačanju posrnule ekonomije daju neke, ma koliko skromne rezultate, premijer, u maniru Erdogana, dati sebi za pravo da se oštrije obračuna sa izdajicama koji podbunjuju narod. Naravno, teško je očekivati da će, ma koliko se trudio, biti u stanju da izazove nešto slično katastrofi 90-ih godina, ali svakako može opušteno da gricka prava i slobode, ometa rad civilnog društva i nezavisnih institucija bez prevelike kritike od strane Evropske unije, naravno sve dok se drži izvesnih granica. Ovaj depresivni scenario, tj. paradoks da oporavak privrede može da dovede do smanjenja ostvarenog nivoa poštovanja ljudskih prava nije neverovatan. S druge strane, verovatno je da, ukoliko se prilike makar malo poprave, većina građana neće protestovati ili kazniti vladajuće stranke na izborima zbog ugrožavanja ljudskih prava jer će, shodno cirkuskim pravilima, dobiti malo hleba, dok u igrama nikada i nismo oskudevali.

Peščanik.net, 03.06.2014.

PLAGIJATI

________________

  1. Kurziv moj.