Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Za vreme vanrednog stanja šestostruko je smanjen broj kontrola inspekcije rada u odnosu na redovne okolnosti, što svakako nije bilo opravdano, budući da su mnogi privredni subjekti nastavili sa radom i to u okolnostima koje su zahtevale još intenzivniji nadzor od strane ovog organa. Pored toga, nedavnim rebalansom budžeta troškovi putovanja za inspektore rada za ovu godinu smanjeni su za preko 70 odsto, čime je vlast prećutno produžila vanredno stanje za sve nas koji radimo. U tom smislu postupanje „Jure“ tokom vanrednog stanja, temeljno dokumentovano u tekstu Maria Reljanovića, krunski je dokaz dosadašnje i, očigledno, buduće strategije vlasti da se bezbednost i zdravlje radnika sve više prepuštaju samovolji poslodavaca.

Naravno, uoči izbora treba izvesti neku PR opsenu pred još uvek traumatizovanom javnošću, pa je tako resorno ministarstvo pre neki dan najavilo donošenje uredbe o proširenju mera bezbednosti i zdravlja na radu uvedenih tokom vanrednog stanja na sve poslodavce u Srbiji. Vlada će taj propis usvojiti možda već na narednoj sednici, u šta nas, preko RTS-a, uverava Marina Furtula, vršiteljka dužnosti direktorke Uprave za bezbednost i zdravlje na radu (organa kojem je rebalansom takođe smanjen budžet, i to za nekih 7 odsto). Prema rečima ove nekadašnje potpredsednice Pokreta veterana, uredbom će, između ostalog, biti propisana obaveza poslodavaca i zaposlenih da na ulazu u radni prostor izvrše dezinfekciju, kao i da zaposleni sede na odgovarajućoj međusobnoj udaljenosti ili da nose zaštitne maske ukoliko prethodno nije moguće obezbediti. Pored toga, poslodavci će biti pozvani da organizuju rad u smenama, da bi se smanjio broj zaposlenih koji istovremeno borave u radnoj prostoriji, kao i da ne uključuju klima uređaje, odnosno da obezbede da im što manji broj zaposlenih bude izložen.

Problem sa ovim merama je to što su nedovoljne (videti mere EU u nastavku) i nepravične (ko će izvući najkraću slamku i morati da udiše klimatizovan kliconosni vazduh?) i što će za njih, upakovane u predizborni kontekst, malo ko mariti. Sve dok problem ponovo ne bukne. Iole odgovorna javna vlast bi, makar znatiželje radi, hitno pokrenula debatu o primeni Strategije bezbednosti i zdravlja na radu u uslovima epidemije i vanrednog stanja. Možda bi pripremila i dopunu Pravilnika o utvrđivanju profesionalnih bolesti u cilju stavljanja COVID-19 na spisak profesionalnih oboljenja, što bi omogućilo posebnu zaštitu svih onih koji su tom riziku izloženi na svom radnom mestu. I konačno bi izdvojila dodatna sredstva za zapošljavanje novih inspektora rada i nabavku opreme za njihov rad, kako bi bio preokrenut trend opadanja broja inspekcijskih nadzora (od 177 nadzora po inspektoru u 2018. pali smo na 170 u 2019, do samo 150 u 2020).

Pošto svega toga kod nas nema, evo šta Evropska agencija za bezbednost i zdravlje na radu kaže o merama za povratak na posao: vrlo je verovatno da će neke mere za suzbijanje epidemije ostati na snazi neko vreme, kako bi bio izbegnut nagli porast stope zaražavanja, pri čemu je moguće da će restriktivne mere morati da budu ponovo uvedene ukoliko do porasta dođe. Zbog toga je važno disciplinovano se pridržavati nekoliko koraka (svi vi koji radite po bilo kom osnovu, prosledite ovo vašim poslodavcima):

– Prvi korak: procena rizika. To je početna tačka u upravljanju merama za bezbednost i zdravlje na radu. Dakle, prva obaveza vaših poslodavaca je da revidiraju procenu rizika na svakom radnom mestu na kojem je došlo do promene u procesu rada, uključujući i rizike po mentalno zdravlje. Poslodavci, ne zaboravite da u tu procenu uključite svoje zaposlene.

– Drugi korak: izrada akcionog plana. To je druga obaveza poslodavaca, koja sledi iz akta o proceni rizika.

– Treći korak: primena mera predviđenih akcionim planom. U ovom pogledu, Agencija preporučuje: nastavak rada na daljinu (naročito radnika sa hroničnim oboljenjima) i izbegavanje susreta sa trećim licima na radnom mestu; smanjenje fizičkog kontakta između zaposlenih, uključujući i putem proširenja prostora ili stavljanja fizičkih barijera između njihovih mesta rada; redovno održavanje higijene u poslovnim prostorijama i njihovo provetravanje (što uključuje i deljenje higijenskih maramica zaposlenima); obučavanje zaposlenih za pravilnu upotrebu zaštitne opreme (maski i rukavica) i savetovanje da izbegavaju javni prevoz; pružanje stručne podrške zaposlenima koji pate od anksioznosti, imajući u vidu to da su neki od njih možda prošli kroz traumatične događaje, kao što su ozbiljna bolest ili smrt rođaka ili prijatelja ili da možda imaju finansijske probleme ili probleme u ličnim odnosima. U svemu ovome važno je razumeti zaposlene koji ne žele da se vrate na radno mesto zbog brige da će se na njemu zaraziti i informisati ih o svim preduzetim merama i podršci koja im stoji na raspolaganju. Poslodavci, poštujte pravila i dogovore o radnom vremenu i odmoru i dozvolite radnicima pravo da se isključe van radnog vremena.

– Na kraju: priprema plana za upravljanje krizom. Kako Agencija naglašava, čak i mala preduzeća treba da naprave listu za proveru, koja će im pomoći da se pripreme za naredni događaj nalik aktuelnoj pandemiji. Primera radi, preduzeća koja su po prvi put uvela rad na daljinu mogu da razmotre njegovo dugoročno uvođenje na osnovu postojećih ili novih procedura.

Kada smo kod rada na daljinu, iako resorno ministarstvo pohvalno ocenjuje svoj rad po tom pitanju tokom vanrednog stanja („promovisanje instituta rada od kuće“, kako je saopšteno), činjenica je da nije uvelo nikakvu dodatnu normu ili standard u tom pogledu. Čak nije ni podsetilo zaposlene i poslodavce na postojeći pravni okvir (osim šturog navođenja odredaba Zakona o radu), recimo, na pravilnik o radu sa opremom sa ekranom. Prema tom propisu, vaš poslodavac ima obavezu da proceni rizik na mestu na kojem radite van njegovih prostorija (bilo to kod kuće ili na nekom drugom mestu), uključujući i rizik od oštećenja vida. Mere koje je dužan da preduzme u tom slučaju uključuju: da vam plati oftalmološki pregled, da vam obezbedi opremu koja ispunjava ergonomske zahteve (ekran, tastaturu, sto i radnu stolicu koji su podesivi), da vam nabavi softver koji odgovara radnim zadacima i koji je lak za upotrebu, da vam šalje povratne informacije o vašem radnom učinku i da nipošto ne meri kvalitet i količinu posla koji obavljate, a da vam to nije prijavio. Naravno, standardi EU o radu na daljinu su još viši, pa tako predviđaju pravo zaposlenog da zahteva inspekcijski nadzor na mestu rada. Ovakav način obavljanja posla, s jedne strane, ima negativne aspekte, kao što su povećanje broja radnih sati i narušavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; s druge strane, pruža i neke prednosti, kao što su povećanje produktivnosti (naravno, ukoliko su ispunjeni potrebni prostorni standardi i uslovi života) i smanjenje troškova prevoza (a time i emisije štetnih gasova). Na inicijativu dalekovidog Obame 2010. godine američki kongres usvojio je Zakon o unapređenju rada na daljinu kojim je propisano da svim službenicima federalne administracije mora biti omogućen ovakav način obavljanja rada kroz obuku, dostupnost softvera i drugih resursa na sajtu službe za upravljanje kadrovima i nabavku računara koji omogućavaju rad na daljinu. U januaru ove godine, mesec i po dana pre proglašenja pandemije, Tramp je počeo da poziva službenike koji rade na daljinu nazad u kancelarije, jer ih smatra lenjivcima koji bi da zabušavaju. Ostalo je istorija.

Autor je saradnik Fondacije Centar za demokratiju.

Peščanik.net, 26.05.2020.

KORONA