Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Čovek koji nam se javlja svakog dana u godini, propustio je da to učini baš na onaj jedan, gotovo pa zicer dan. Bogojavljenje. Ni pismena ni razglednice, ako ne računamo onu dan ranije iz Davosa sa „srpskim Sneškom Belićem“.

Iz tehničkih razloga doputovavanja u Srbiju, bogojavljanje je pomereno na svetog Jovana. I to ne zato da bi predsednik Srbije dobio priliku da se ipak umoči u ledenu vodu, kao što je to za kamere učinio ruski predsednik. Doduše, da je Putin pred vama uranjao onog mučenog psa, verovatno biste i vi razvili psihološki otpor prema tom ritualu.

Pa čak i takvo krnje i odocnelo pojavljivanje je bilo pravi blagoslov za sve TV kanale koje državni distributer dostavlja. Jedini propust su napravili razglasi po supermarketima koji ga nisu uživo prenosili, uostalom kao ni radio-stanice koje se slušaju po prodavnicama i prevozu – svuda gde se u tom trenutku (šest po podne) nalazilo skoro celo glasačko telo jer, kao što nam stalno govore: svetog Jovana slavi polovina stanovništva dok im druga polovina (koja slavi svetog Nikolu) ide u goste.

Srećom, na slavama se najviše priča o politici tako da ovo TV ukazivanje predsednika Srbije možda i nije prošlo neotpraćeno. Ali, ako su malobrojni gledaoci i pokušali da za sofrom prepričaju čemu su bili izloženi čitava dva sata, iz njihovih usta je taj spektakl sigurno zvučao kao debakl. Jer ono ne bi ispratio ni sportski komentator (što je možda i bio cilj silnih slika i brojki koje su se ubrzano smenjivale?). Ukratko, sreća, sreća, radost, jutrić, kafica, porodiljama pola miliona dinara jer to zvuči impresivnije nego 5 hiljada evra za akušersko nasilje, EXPO ispod žita i bog da nas vidi. Ah, da, pominjao se i kvantni skok, ali je možda lapsus, znajući ovu vlast i njen manir da kupuje i prodaje (i krade) na veliko, pre će biti da se radi o kvantaškom skoku.

Ali ni reči o pokradenim izborima (po principu: ne pitaj me za prvi milion glasova), ništa pismeno/elaborat/možda čak i deklaracija o zloćudnom uticaju „kolektivnog Zapada“ nasuprot dobroćudnom uticaju istočnih kolektiva, ništa o brojnim i glasnim (i dokumentovanim ali se sad radi na uklanjanju dokaza) zamerkama na „najčistije izbore do sada“ (kuku nama ako su ovi najčistiji, kakvi su onda bili raniji).

Osim, naravno, ukoliko ovu multimedijalnu šaradu ne računamo kao poruku pred ponavljanje izbora: nedragi glasači i još nepoštovaniji koalicioni pajtosi, ako nam sad otkažete poslušnost, ništa od svih tih para koje najavljujemo (primarno nama, vama kusur ali malo li je na ovu skupoću).

Peščanik.net, 22.01.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)