Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Međunarodna zajednica – kako naša vlast običava da onako đuture naziva sve one države i institucije čiji joj se stavovi ne dopadaju – povremeno doturi neku poruku i ovdašnjoj domaćoj javnosti, pa je onda vlast primorana da ima odgovarajući prikladan komentar. Koji je uglavnom neodgovarajući i sasvim neprikladan.

Međutim, pošto odgledamo kako se vlast pred kamerama dobro ismeje, zabavi, sporečka, zakrvi i uopšte profura pa raskine sa dotičnom „međunarodnom zajednicom“ – vlast ubrzo legne na rudu. I, računajući valjda da je sedmodnevno dizanje panike po tabloidnim medijima (državni udar, potencijalno zabadanje noža u leđa i još potencijalnije odsecanje glave uz obavezan meteorološki smak sveta) učinilo da zaboravimo kakve je packe ova država dobila – počne da sprovodi ono što joj je rečeno.

Pa je tako predsednica parlamenta krenula da vabi opozicione poslanike da se vrate u skupštinsku salu, ako ne zbog donošenja jednog zakona a ono makar zbog rasprave o Kosovu. Zatim je obećala i da vladajuća većina više neće podnositi besmislene amandmane, a predsednik države je čak morao da (opet) prekorači svoje ingerencije i obeća da više neće biti donošenja zakona po hitnom postupku i nesuvislog spajanja tačaka dnevnog reda posebno onda kada se usvaja budžet.

Ovoj akciji Imaš vlast – vrati demokratske procedure priključili su se i ministar bez portfelja i državna sekretarka sada bez državne službe, pa su povukli tužbe koje su svojevremeno podneli protiv novinara i opozicionih političara. Nasuprot njima, državno regulatorno telo koje nije običavalo da podnosi tužbe protiv elektronskih medija, sada je podnelo jednu i to protiv vlastima omiljene televizije. Naravno da se i u ovoj sferi opet najviše istakao predsednik države. On je javno obznanio da se odriče imuniteta (koji inače ne postoji u parničnim postupcima) i da jedva čeka suđenje po tužbi opozicionog političara, osim, naravno, ukoliko ga u tome ne omete sudska vlast budući da je (ponovo i opet bez osnova) tražila da parlament (koji tu nije nadležan) odluči o ukidanju predsednikovog imuniteta (koji on tu nema).

Čak je i poslovično bahata beogradska vlast najzad pozvala na javnu raspravu (doduše okasnelu i o samo jednom (gondola) od sijaset svojih zloslutnih projekata), a predsednik države na duel sa opozicijom (doduše pesnicama, ne argumentima).

A onda je predstavnik famozne međunarodne zajednice lupio packe i opozicionarima (po rečima jednog od njih: da ne talasaju dok se ne završi sa Kosovom), pa je vlast shvatila da može komotno da se vrati na svoje fabričko podešavanje. I nastavi militarizaciju komunalne policije, podmetanje neusaglašene medijske strategije, zapošljavanje u policiji lica od ranije poznatih policiji, prebijanje neistomišljenika… Rečju – da ispod žita radi posao u kojem je najbolja.

Peščanik.net, 17.06.2019.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)