Foto: Neda Radulović-Viswanatha
Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Vučić je proteklih godina pripisivao sebi i železnicu i auto-puteve i izgradnju škola, fabrika, crkava, mnogo šta čega u Srbiji, kako je tvrdio, pre njega gotovo da nije ni postojalo ili je bilo uništeno, zabranjeno, zaboravljeno. Njegovim trabantima (setimo se Grčića, na primer) malkice je nedostajalo da u napadima entuzijazma proglase da je Vučić izmislio struju.

Obećavali su teleportovanje (i telepromptovanje), valjda kao metaforu, ko će ga znati, možda su birači zaista očekivali mrežu portala, vozili su se naprednjaci letećim automobilima u spotovima a Vučić je, bez sve šale, obećavao fabriku letećih automobila u Srbiji. Nije znao kako rade neka savremena sokoćala, „pametni“ telefoni, ali je objašnjavao kako se priključuje i radi respirator ili mamograf.

Jedino se nije hvalio da su on i njegova ekipa izmislili korupciju. A mogli su i tu da malo razvuku granice svojih dostignuća, s obzirom na to da su je unapredili, inovirali, a znamo da se inovativnost ceni gotovo kao i pronalazaštvo.

S druge strane, Vučić i ekipa su sistemski suzbijali borbu protiv korupcije u proteklih 11 godina. Ni time se nisu hvalili. Da ih ne hvalim ni ja – pisalo se i pričalo dosta o tim dostignućima – ignorisanje, pa narušavanje i na koncu satiranje institucija, zaobilaženje i potiskivanje antikorupcijskih mehanizama, usvajanje propisa sa korupcijskim „rupama“, ili propisa koji pospešuju bujanje korupcije, onemogućavanje represivnih organa da rade svoj posao i podstrekivanje da „rade svoj posao“… spisak je dugačak. I posle 11 godina posvećenog, istrajnog i beskompromisnog udruženog zločinačkog poduhvata, ne mogu se Vučić i vučići opustiti i zadovoljno osvrnuti na ono što bi trebalo da bude pustoš.

Jer, kao što se ne može iskoreniti korupcija, ne može ni antikorupcija. Uvek ostane neki ćošak u kome nije sve srušeno, spaljeno i utabano u zemlju. Videli smo, posebno u poslednjih nekoliko meseci, da i u policiji i u tužilaštvu i u sudstvu postoje ljudi koji se drže uspravno, brane lični dignitet i čast profesije. Neću ponovo o njima, već o jednom slučaju koji nije dobio medijsku pažnju.

***

Republičko javno tužilaštvo (odnedavno Vrhovno javno tužilaštvo), i posebno Zagorka Dolovac, postali su proteklih godina simboli pasivnosti državnih organa u slučajevima koji bi se mogli nazvati „potencijalno neprijatnim“ za vladajuće strukture. Stoga je ohrabrenje (cinik bi rekao izuzetak koji potvrđuje pravilo) kada RJT pokaže entuzijazam i (pokuša da) pokrene zarđali mehanizam koji bi trebalo da štiti pravnu državu i građane od nezakonitosti i bahatosti svake vrste, a posebno kada ta bahatost dolazi iz Vlade (Andrićev venac se u ovoj priči ne pominje, jer se na toj adresi ne potpisuju dokumenti koji bi se mogli naći pred sudom).

Sećate li se Milenka Jovanovića, uzbunjivača iz Agencije za zaštitu životne sredine koji je novembra 2020. dobio otkaz na mesto načelnika za pitanja kvaliteta vazduha? I direktora Agencije Filipa Radovića koji je proveo pet godina u statusu vršioca dužnosti, pri čemu mu je taj status produžavan 25 puta, od čega 23 puta nezakonito? Među tim nezakonitim postavljenjima bilo je nekoliko retroaktivnih, a posebno je upečatljiv bio slučaj iz aprila 2021. kada je postavljen za v.d. direktora na tri meseca, ali sa dejstvom od 9. oktobra 2020. Time je Vlada, naime, želela da „pokrije“ period kada je Radović potpisao nesumnjivo nezakonito rešenje o otkazu uzbunjivaču.

Transparentnost Srbija je stoga odmah, u aprilu 2021. godine, pozvala RJT da pokrene postupak pred Upravnim sudom, odnosno da podnese tužbu, za poništaj rešenja o retroaktivnom postavljenju.1

I tužilaštvo je podnelo tužbu. Ne baš odmah, neće moći tako brzo.2 Tužilaštvo je prvo odgovorilo zahtevom TS da dostavi rešenja o spornim postavljanjima. TS ih je dostavila (1, 2, 3). Prošlo je 15 meseci, bez pisma ili razglednice, pa je TS u avgustu 2022. tražila od RJT informaciju šta su uradili u vezi sa inicijativom. Možete pretpostaviti, nisu nam očekivanja bila visoka. Međutim, iznenađujuće brzo, stigao je iznenađujući odgovor – RJT je još u junu 2021. podnelo tužbu za poništaj rešenja Vlade, pozivajući se upravo na argumente koje je TS iznela. I tako je RJT postalo pozitivni lik u ovoj priči, uloga koju nije često igralo, nešto poput onih (malobrojnih) viceva o Bosancima u kojima oni na kraju ispadnu pametniji. Fokus je stoga prebačen na Upravni sud i tu vic prestaje da bude smešan.

Na zahtev (sa navedenim brojem tužbe, koji je dostavilo RJT, datumom podnošenja, podacima ko ju je podneo i protiv koga) iz avgusta 2022. da dostavi informaciju šta je preduzeto po tužbi, Upravni sud traži dodatne informacije jer ne može da identifikuje predmet. TS šalje dopunu, ponovo navodeći o kom predmetu, datumu, tužiocu i tuženom je reč. Upravni sud odgovara da je predmet formiran i da se njegovo „kretanje“ može pratiti na Portalu pravosuđa, a na deo zahteva koji se odnosi na dostavljanje odgovora Vlade Srbije na tužbu, traži da se precizira koju informaciju iz odgovora na tužbu želimo. TS otpisuje da želi ceo odgovor, jer da bi znala koje informacije iz odgovora traži, morala bi da ima ceo odgovor, a to je upravo ono što zahteva da joj dostavi sud. Upravni sud odbacuje zahtev, tumačeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja na tragično urnebesan način – ne može se tražiti dokument, već informacija iz dokumenta! TS u oktobru 2022. podnosi žalbu zbog odgovora na oba zahteva – na Portalu se ne vidi koje mere i aktivnosti je sud preduzeo, dok je rešenje o odbačaju eklatantan primer kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Krajem juna 2023. stiže rešenje Poverenika kojim se nalaže Upravnom sudu da dostavi tražene informacije, odnosno dokumente. I konačno, saznajemo da je Upravni sud u avgustu 2021. Vladi Srbije uputio zahtev da odgovori na tužbu RJT i da se u spisu predmeta ne nalazi odgovor. Drugim rečima, razotkrivena je tajna koju je Upravni sud godinu dana pokušavao da sačuva, kršeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama – Vlada Srbije nije odgovorila na tužbu. Niti namerava, ispostaviće se u sledećoj epizodi ove meksičke sapunice.

Da premotamo i ubrzamo malo epizode koje slede – TS upućuje predsednici Upravnog suda pritužbu na rad sudije koja vodi predmet, traži od suda podatke šta je urađeno u predmetu, a od RJT (koji je u ovom predmetu kooperativna strana!) informaciju ima li habera iz suda. RJT već narednog dana, 18. oktobra 2023. odgovara da nisu od suda dobili za dve godine ni odgovor Vlade na tužbu, niti su bili pozivani na usmenu javnu raspravu, niti im je dostavljena bilo kakva druga informacija u vezi sa predmetom. Zbog dvogodišnjeg odugovlačenja, Visokom savetu sudstva i Ministarstvu pravde TS podnosi inicijative za vršenje nadzora nad primenom Sudskog poslovnika u radu Upravnog suda.

Konačno, 30. oktobra 2023. Upravni sud odgovara da je 29. septembra 2023. godine, dvadeset dana nakon što je (ponovo) od Vlade zatražen odgovor na tužbu,3 doneta presuda.

Presudom se tužba uvažava, rešenje Vlade Srbije 28. aprila 2021. o retroaktivnom postavljenju Radovića za v.d. direktora Agencije se poništava i predmet vraća tuženom (Vladi) na ponovno odlučivanje.

Ima li ova meksička sapunica srećan kraj? Je li glavna junakinja progledala, za tetku se ispostavilo da je majka, a za dečka da je bogati naslednik? Možda bi najjednostavniji zaključak bilo da je scenario ostavio mogućnost za nastavak, za novu sezonu.

Rešenje nije, naime, poništeno jer je retroaktivnost nedozvoljena, nezakonita. Sud je ukazao da Vlada nije obrazložila osnov za postavljenje na koji se pozvala. Da razjasnimo – taj osnov (član 67a Zakona o državnim službenicima) ni na koji način ne omogućava niti dozvoljava retroaktivno postavljenje, pa će, ako Vlada zaista donese novo rešenje o retroaktivnom postavljenju, biti zanimljivo kako će pokušati da ga obrazloži.

U svakom slučaju, i ovakvo rešenje predstavlja osnov da se krene u novu bitku protiv sistematske bahatosti i kršenja zakona. Ali, ova serija se već odužila, pa o toj epizodi i novoj sezoni, u nekom od budućih nastavaka. Za sada samo trejler – pominje se više od 400 nezakonitih rešenja o postavljenju.

Peščanik.net, 10.11.2023.

Srodni link: Nemanja Nenadić – V.D. lice F.R. u vremeplovu Vlade Srbije


________________

  1. Organizacija Transparentnost Srbija uputila je dopis predsednici Vlade Srbije, u kome je ukazala na ovaj slučaj i pozvala Vladu da prestane sa praksom retroaktivnih postavljenja. Vlada je istog dana „odgovorila“ time što je, pored F. R. retroaktivno postavila još tri vršioca dužnosti!
  2. Celokupnu prepisku, sa više od 30 dokumenata (tužbi, zahteva, predloga, odgovora, priloga) možete pogledati na sajtu TS, u segmentu „Inicijative i analize“, od dokumenta „Inicijativa – RJТ – retroaktivna rešenja“ naniže.
  3. Vlada na kraju nije dostavila odgovor na tužbu. Još u oktobru 2021. odgovor je dostavilo Ministarstvo za zaštitu životne sredine, koje nije tužena strana i Upravni sud nije razmatrao taj odogovor.
The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)