Iscepani plakati, na jednom piše: A sutra postoji?
Foto: Peščanik

Sažetak

Predviđanja Evropske komisije, koja se vide u objavljenim podacima (Ameco), zasnivala su se na pretpostavci da će se srpska privreda potpuno oporaviti već 2021, dok će za hrvatski oporavak verovatno biti potrebna još jedna godina, pre svega zbog velikog uticaja turističke privrede. Ukoliko, valja razumeti, se epidemija povuče ili stavi pod kontrolu, i nema nepotrebnih grešaka u privrednoj politici. Posle skorašnjeg obnavljanja epidemijskog udara u Srbiji, i u određenoj meri u Hrvatskoj, srpska se privreda suočava sa rizikom da pad proizvodnje bude dublji nego što se predviđalo i da se oporavak oduži, ako sasvim ne izostane. Dok bi hrvatska privreda svejedno trebalo da nastavi da se postepeno oporavlja, jer je turistička sezona izgubljena više ili manje.

***

U epidemijama, kao i kod drugih prirodnih nepogoda, najpre se smanjuje aktivnost, osim one koja je neophodna da bi se očuvao život, a potom je potrebno obnoviti privredu i društvo i nastaviti sa razvojem.

Udar izazvan epidemijom bi trebalo da je privremen, ona bi trebalo da bude stavljena pod kontrolu bilo njenim povlačenjem ili sticanjem imuniteta na virus koji je izaziva. U toku epidemije, pak, potrebno je prilagoditi društveni i privredni život tako da se umanje koliko je više moguće negativne posledice po javno zdravlje i da se očuvaju sposobnosti za brzi oporavak. To je, jednim delom, politički izazov. Jer bi trebalo umanjiti negativne posledice epidemija i ne dozvoliti da se dodatno uruše društveni i privredni odnosi koji su neophodni kako bi se obezbedila normalizacija kada se epidemija okonča.

Tako da oporavak zavisi od uspeha da se

– smanji uticaj epidemije, i od

– izbegavanja političkih grešaka kojima se umanjuju sposobnosti za društveni i privredni oporavak.

Od ta dva skupa činilaca zavisi i dubina krize i njeno trajanje, kao i brzina oporavka.

Virusna i virtuelna privreda

Kada je reč o privredi, od posebne je važnosti razumeti da nije reč o uobičajenoj cikličnoj promeni u privrednim aktivnostima, pa ni o krizi kakva je bila ona iz 2008-2009, već je reč o jednokratnom, privremenom udaru na privredu izazvanom spoljašnjim činiocem. Tako da i odgovor, društveni i politički, mora biti drukčiji nego što bi zahtevala recesija, koja je faza poslovnog ciklusa, ili kriza koja je izazvana bankrotstvom finansijskog sistema. Kod privrednih ciklusa, u recesiji je reč o padu tražnje (ulaganja i potrošnje) za koji je potrebno naći zamenu. U slučaju epidemije, reč je o padu ponude, jer ljudi ne rade da ne bi širili zarazu, koji je potrebno ublažiti dok udar traje. A potom je potrebno upravljati obnovom ponude i održanjem tražnje.

Tako da je prvo pitanje: koje su mere potrebne da bi se održala ponuda u meri u kojoj je to neophodno i moguće?

Drugo je pitanje: koje su mere potrebne da bi se oporavak privrede podržao odgovarajućim nivoom tražnje?

Od odgovora na ova dva pitanja zavisi i dubina privrednog pada i brzina oporavka.

Imamo, dakle, spoljašnji, prirodni udar na proizvodne mogućnosti i, potom, unutrašnji, društveni i politički, odgovor kojim bi trebalo da se umanji pad i ubrza oporavak. I epidemija i prilagođavanje na nju imaju različite posledice koje zavise od specifičnih društvenih i privrednih okolnosti, kao i od etičkih i političkih ciljeva i sredstava svake pojedine zajednice ili države.

Opšti zadatak je, međutim, isti za sve zemlje ili društva:

Kako očuvati privredu u stanju koje omogućuje njen brzi i puni oporavak u periodu kada je ona pod udarom epidemije?

Potrebno je, dakle, privredu očuvati u virtuelnom stanju, u stanju kao da epidemije nema, u vreme kada ona mora da se prilagodi na uslove koje diktira epidemija. Ovo je prikazano na Slici 1. Privredna aktivnost se smanjuje sa tačke A do tačke B, a oporavak bi podrazumevao povratak sa tačke B na tačku A. O tačkama C i D gde se privreda može naći usled grešaka privredne politike biće reći kasnije. Nivo cena zapravo ne bi trebalo da pretrpi značajnije promene pod pretpostavkom da se privredna politika rukovodi očuvanjem virtuelne privrede.

Slika 1: Ukupna ponuda i tražnja, virtuelna i virusna
Slika 1: Ukupna ponuda i tražnja, virtuelna i virusna

PDF celog eseja

Peščanik.net, 14.07.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija