Beograd 2016, foto: NDBGD
Beograd 2016, foto: NDBGD

Prošlo je skoro mesec dana od jedne od najvažnijih pobeda u borbi protiv neliberalnih političkih režima u širem regionu – kada je opozicioni kandidat Gergelj Karačonj (Gergely Karácsony, 1975) odneo pobedu na lokalnim izborima za gradonačelnika Budimpešte. Bilo je to veliko iznenađenje ne samo za evropsku javnost, već pre svega za samog mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je i pored neverovatne kontrole medija i prljave kampanje naposletku izgubio prestonicu. Ištvan Tarloš, bivši gradonačelnik i kandidat Fidesa na proteklim izborima, čestitao je pobedniku nakon objavljivanja izbornih rezultata i rekao da će zajedno sa svojim šefom morati da ozbiljno razmotri čitavu situaciju i utvrdi šta je dovelo do njihovog poraza uprkos brutalnom pritisku vlasti. Slično je izjavio i Orban, koji je pre toga pretio ukidanjem finansija za lokalnu samoupravu i povlačenjem velikih projekata ukoliko bude došlo do toga da Fides izgubi glavni grad, što se na kraju i dogodilo.

Ovu pobedu novi gradonačelnik Karačonj je proglasio istorijskom, ističući dve stvari koje bi mogle biti poučne za opozicionu političku javnost u Srbiji, koja začudo nije mnogo pažnje obratila na ovo tektonsko političko pomeranje u ne tako dalekoj Budimpešti. Naime, Karačonj je istakao da ova pobeda ne predstavlja rezultat liderske kampanje, kakvu oduvek vode Orban (i Vučić) već se, naprotiv, radi o pobedi volje građana prestonice koji su bili uključeni u kampanju ovog zajedničkog kandidata opozicije protiv neuporedivo jačeg i dominantnijeg političkog protivnika. Takođe, dodao je Karačonj, ova pobeda je dovela i do toga da se „konačno sruši mit o nepobedivosti Fidesa u Mađarskoj“. Obe pouke su izuzetno važne, ne samo za analizu mađarske političke stvarnosti već i za situaciju u regionu, posebno u Srbiji, čije autoritarno rukovodstvo gradi sličnu političku strukturu čije su karakteristike oličene u populizmu, neoliberalnoj ekonomiji, diktaturi, cenzuri, rapidnom osiromašenju građana, progonu svakog vida opozicije i kritike, kao i usponu uske interesne političko-ekonomske grupe vezane za megalomanske arhitektonske projekte, kao što je Beograd na vodi.

Gergelj Karačonj nije ime koje se pojavilo preko noći. Naprotiv, iza njega je decenijski rad na političkoj sceni Mađarske, počev od 2009. kada je formirana stranka LMP (Politika može biti nešto drugo), koja je godinu dana kasnije prešla cenzus na parlamentarnim izborima, kada je Karačonj postao poslanik u mađarskom Parlamentu. Njegova dalja politička sudbina vezana je i za turbulentni razvoj LMP-a koji se podelio na dve frakcije, od kojih se jedna izdvojila četiri godine kasnije i osnovala stranku Dijalog za Mađarsku, čiji je kopredsednik postao Karačonj. On je ispred svoje stranke, uz podršku starih socijalista, pobedio 2014. na lokalnim izborima za predsednika budimpeštanske opštine Zugló, XIV budimpeštanskog distrikta koji je postao topografska zona glavnog političkog sukoba Orbanove vlasti i opozicije, jer se na severu ove opštine nalazi Varošliget, jedan od najstarijih gradskih parkova ne samo u Mađarskoj nego i u Evropi. Naime, ovaj park su mađarske vlasti u okviru nacionalno-populističkog projekta Liget Budimpešta odlučile da pretvore u spektakularnu urbanističko-muzejsku celinu za čiju je izgradnju izdvojeno čak 773 miliona eura (po izvorima opozicije ova suma premašuje iznos od jedne milijarde).

Iz polja ove lokalne političke borbe pojavilo se ime Gergelja Karačonja, predstavnika zelene politike i kandidata ujedinjene opozicije koja je tokom poslednje predizborne kampanje ušla u neravnopravnu borbu, koja je po svemu sudeći bila teža nego što bi to bilo na predstojećim izborima u Srbiji. Opozicija je bila pod neprestanom paskom i denuncijacijom režimskih medija, pa je čitava njena kampanja morala da se vodi na društvenim mrežama kao i „od vrata do vrata“, što se ispostavilo kao ključna akcija u mobilisanju građana. Sam Karačonj je nakon izbora izjavio da je ono od čega su krenuli bila činjenica o postojanju velikog broja građana Budimpešte koji su izuzetno nezadovoljni radom aktuelne vlasti. Postavljalo se samo pitanje kako dopreti do njih u uslovima potpune medijske blokade. Odgovor je glasio: treba lično kontaktirati s njima i uključiti ih u kampanju. Ovde se može uspostaviti analogija sa situacijom u Beogradu, u kome iz dana u dan raste nezadovoljstvo, ali se ono amortizuje konstantnom Vučićevom propagandom, kao i neinventivnošću većeg dela opozicije, koja umesto da se bavi političkim kanalisanjem ove energije nastavlja da juri za pokusnim zečevima SNS-a.

Novi gradonačelnik Budimpešte, koji je prvog radnog dana u Skupštinu grada došao na biciklu, manifestujući simbolično kurs svoje buduće politike, odlučio je najpre da pošalje dva pisma – jedno Orbanu, a drugo Centralnoevropskom univerzitetu (CEU), koji je zbog represije režima prinuđen da se seli u Beč. Pozicija Karačonja nije nimalo laka, ali on je odlučio da pokuša da prestonicu otvori za novu zelenu politiku, pokaže CEU da je dobrodošao uprkos pritisku nacionalista, da poboljša socijalna davanja za ugrožene porodice, preusmeri finansije ka prihvatilištima za beskućnike i unapredi javni prevoz; a pre svega da iz njega izbaci besplatne režimske tabloide. Takođe, odmah po preuzimanju funkcije, Karačonj je izjavio da će Opštinsko veće Budimpešte preispitati konkurs za izgradnju u zoni projekta Liget Budimpešta. Svestan svoje nelagodne pozicije u situaciji kada Orban kontroliše dvotrećinsku većinu u Parlamentu, Karačonj je izašao sa platformom o savezu slobodnih gradova Višegradske grupe, čime bi se uspostavio novi oblik komunikacije među njima, kao i nezavisni odnos prestonica sa institucijama EU, naročito u sferi borbe protiv klimatskih promena. Borba novog gradonačelnika Budimpešte Gergelja Karačonja tek je počela, ali i njena rana faza može biti dragocena za ovdašnju opoziciju. Za početak, mogao bi se uspostaviti komunikacijski most sa Budimpeštom, do koje se danas iz Beograda brže stiže biciklom nego vozom. Uostalom, na biciklu je Karačonj i stigao do svoje politike koja bi u bliskoj budućnosti, zaista, mogla postati nešto drugo od onog što Orban radi u Mađarskoj ili Vučić u Srbiji.

Peščanik.net, 11.11.2019.

VIKTOR ORBAN

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)