natpis: Upozorenje

Foto: Predrag Trokicić

Dok oblaporno trpa u svoje džepove – vlast neprekidno galami: „drž’te lopova“ i „sa’ će rat“. Ako ne krade Poverenik iz budžeta (a ne krade) i ako ne krade glumac od bolesne dece (a ne krade) onda je uvek tu opozicija koja takođe ne krade, ali zasigurno planira da dođe na vlast samo da bi krala. Isto tako, ako nam ne preti rat sa Kosovom, a ne preti, niti sa Hrvatskom – onda će se već naći neka pretnja u rečima jednog monaha ili TV voditelja. A sad će tih pretnji biti u izobilju jer nas je zvanična BIA, u prisustvu predsednika države i premijerke, zvanično obavestila da strani faktori zloupotrebljavaju pojedine medije, nevladine organizacije i društvene mreže ne bi li napravili haos u ovoj inače besprekornoj državi.

Ali, vlast ipak ne može neprestano sama da nam skreće pogled sa onoga što radi. Zato je napravila lažne kopije nevladinih organizacija, medija, emisija, vesti, poslanika… da svi oni, svako u okviru svojih mogućnosti, zdušno objavljuju kako vuk napada selo, dok zapravo „na vuka povika, a lisica slaninu krade“.

Problem je samo u tome što toliko uzbunjivača opšte prakse stvara kakofoniju i javnost više ne zna koju će pre aferu da prati. Dok javnost okom, nova afera skokom već ulazi na velika vrata. Još nismo čestito ispratili ni koliko nam je užasa naneo 5. oktobar, a već nas nečestiti učesnici Miloševićevog režima zastrašuju gadostima koje bi nam donela eventualna demokratizacija društva. I to je, priznaćete, skoro pa totalna anarhija. Ako ništa drugo, moglo bi se desiti da, dok tako unezvereno skrećemo pogled sa jedne teme na drugu, slučajno, makar i krajičkom oka ipak vidimo – šta vlast stvarno radi.

Da se to ne bi desilo, vlast će morati da uvede jednog zvaničnog usmerivača pažnje. Ali, da je ne bi opet neko optužio da se ugleda samo na despotije i totalitarne režime, valjalo bi da vlast ovog puta preuzme ideju iz razvijene demokratije. Pa da i kod nas uvede Presidential Alert, kao što ga je ovih dana dobila Amerika. Naravno, mogućnost da se poruka predsednika države pojavi na svim mobilnim telefonima nije osmišljena da bi Tramp slao tvitove nego upozorenja u slučaju nepogoda i katastrofa. I naravno da su nadležni ubeđeni da on to neće zloupotrebiti („jer bi time prekšio zakon“ što je u Americi očito dovoljna pretnja).

Za razliku od njega, predsednik naše države ne bi morao da brine o kršenju zakona, ne samo zato što ne bi imao ko da ga kazni već i zato što bi on zaista i slao poruke koje treba da alarmiraju javnost. Doduše, ne na nepogode nego na – nepogodne ličnosti.

Osim toga, zašto predsedniku države koji stalno pokazuje da mu za obraćanje njegovim fellow Serbians ne trebaju ni TV voditelji ni novinari (ne samo da po novinama piše autorska otvorena pisma nego je obećao i da će po jedno zatvoreno lično napisati svakom svakcijatom penzioneru i penzionerki) ne obezbediti i mogućnost da se i porukom na mobilni svakog dana obrati svakom ponaosob?

Peščanik.net, 08.10.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)