Dhammapada („Put ispravnosti“, od dhamma – učenje [Budino], istina, pravednost, ispravnost i pada – stopalo, staza, put) jedan je od najznačajnih i, svakako, najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti. Ono što je Bhagavad-gita za hinduizam, to je Dhammapada za budizam. Prema tradiciji, reči zabeležene u tom tekstu vode poreklo od samog Gautame Bude (563-483. pre n.e.?), mada se to nikako ne može s izvesnošću potvrditi ili, pak, sasvim negirati.
Popularnost i značaj ovoga dela jasnije se, možda, sagledava u činjenici što se u Dhammapadi na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja sačuvani u kanonskoj književnosti na pali jeziku, „jeziku tekstova“. Taj budistički kanon čine ukupno tri literarne celine, tri „košare“ (Ti-pitake).
U jednoj od tih košara (Sutta-pitaka), koja sadrži glavne Budine besede i učenja, nalazi se „kratka zbirka“ (Kuddaka-nikâya) u kojoj je sačuvana i Dhammapada, neveliko poetsko-filozofsko delo od 423 strofe sabrane u 26 poglavlja. Oko polovine tih stihova, koji čine temelj budističkog ethosa, nalazi se i u drugim zbirkama i tekstovima pali kanona, dok su klasične verzije istog dela docnije sačuvane i na sanskritu (Dharmapada) i kineskom jeziku.
Najstariji i najpoznatiji komentar Dhammapade na paliju napisao je, prema budističkim izvorima, Buddhaghoša, verovatno u prvoj polovini petog veka. Ovaj komentator je, u svrhe tumačenja, uz gotovo svaki stih navodio i poneku parabolu. Bar neke od tih parabola mogao je, u razgovoru sa svojim učenicima, da koristi i Buda Šakjamuni, ali bez obzira na to, datum nastanka Puta ispravnosti teško je s pouzdanjem utvrditi.
Milan Vukomanović
- Suprotni putevi i Pažnja
- Misao i Životni cvetovi
- Nerazumnik
- Mudrac i Beskrajna sloboda
- Hiljada i Dobro i zlo
- Život
Suprotni putevi
1 Um je preteča svih stvari.
Ono što mi danas jesmo proishodi
iz naših proteklih misli,
dok naše sadašnje misli
tvore naš budući život.
Ko s nejasnim naumom govori il’ radi,
toga patnja prati k’o točak volovsku spregu.
2 Um je preteča svih stvari.
Ono što mi danas jesmo proishodi
iz naših proteklih misli,
dok naše sadašnje misli
tvore naš budući život.
Ko s ispravnim naumom govori il’ radi
Toga sreća prati nerazdvojno kao sena.
3 “Vređao me i zlostavljao,
savladao me i opljačkao”.
Koga muče ovakve misli,
Neće se osloboditi mržnje.
4 “Vređao me i zlostavljao,
savladao me i opljačkao”.
Koga ne muče ovakve misli,
Oslobodiće se mržnje.
5 Jer mržnja se mržnjom ne stišava.
Mržnja se stišava nemržnjom.
Ovo je pravilo večno.
6 Većina kao da ne zna
da treba živeti složno.
Oni koji to uvide,
lako se izmiruju među sobom.
7 Ko god, pomućena uma, živi
samo užitka radi,
ko god ne ceni ono što jede,
trom je i nepoučen vrlini,
njime upravlja zlokobni Mara[1]
k’o vetar što potresa trulo drvo.
8 Al’ onaj ko, čistoga uma,
ne živi užitaka radi
ko umereno jede il’ posti,
a poučen je vrlini,
njega strasti uzdrmati neće
kao ni vetar ogromnu stenu.
9 Ko sveto ruho isposnika nosi
a besprekorno ne živi
i ne poznaje istinu
– taj ruha toga dostojan nije.
10 Al’ onaj ko jasnoga pogleda živi
istinom prožet, pročišćen vrlinom
– taj s pravom isposničko ruho nosi.
11 Onaj ko misli da ispravnog nema
i krivo, stoga, da jeste,
zaveden na putu sopstvene zablude,
Istinu nikad spoznati neće.
12 Al’ onaj ko zna da ispravnog ima
i nestvarno stoga da nije,
na pravom putu mišljenja svoga,
na kraju Istinu spoznati mora.
13 Kao što kiša prodire u nepokrovljenu kuću,
tako i strasti dospevaju u nepročišćenu dušu.
14 Al’ k’o što ni kiša prodreti neće
u dobro pokrovljenu kuću,
tako ni strasti dospeti neće
u čistu i smirenu dušu.
15 Na ovome i na drugome svetu
pati onaj ko zlodela čini.
Tuguje i pati videvši šta je učinio.
16 Na ovome i na drugome svetu
sretan je onaj ko dobro čini.
Drago mu je kad vidi šta je sve učinio.
17 Na ovome i na drugome svetu
tuguje onaj ko zlodela čini.
Muči ga misao da je zlo učinio.
18 Na ovome i na drugome svetu
veseli se onaj ko dobro čini.
Veseli se dobru koje je učinio.
19 Onaj ko ponavlja mnoštvo svetih izreka
a ne vlada se prema njima,
ne može ostvariti sveti život.
20 Al’ onaj ko svete izreke ne brblja
već postupa u skladu sa njima
oslobođen od strasti, zabluda i mržnje,
ispravnih pogleda i slobodna uma
– taj živi odista blaženim životom.
Pažnja
21 Pažnja je put ka besmrtnosti,
nepažnja je put ka smrti.
Pozorni nikad ne umiru.
Ko pozoran nije, taj kao da je već mrtav.
22 Pažljivi mudraci koji su spoznali ovu istinu,
i sami kroče putem Plemenitih.[2]
23 A oni koji, uzvišenih misli
i u dubokoj sabranosti,
napreduju na putu Istine
na kraju dostižu Nirvanu,[3]
večiti mir i beskrajnu slobodu.
24 Proslaviće se oni koji se postojano uzdižu
u veri i nikad ne zaboravljaju svoj uzvišeni cilj,
oni čija su dela neokaljana
i uvek pažljivo promišljena.
25 Uzdizanjem u veri i postojanom pažnjom,
samopregnućem i unutarnjim skladom,
mudrac sebi otvara ostrvo
koje ni najveći valovi preplaviti ne mogu.
26 Nerazumnici i neznalice neoprezni su
i nepažljivi; oni čija je pažnja postojana,
u tome vide svoje najveće blago.
27 Nemarnosti nikad ne popuštaj,
ne utapaj se u nepostojećim užicima.
Ko je oprezan, taj u dubokoj sabranosti
oseća najveću radost.
28 Mudar čovek koji oprezom nepromišljenost suzbija
je onaj ko se, oslobođen od patnje,
na kulu mudrosti uspinje da bi tamo, s visine,
video one koji pod njim tuguju.
29 Oprezan među neopreznima,
bdijući među pozaspalima,
prestiže mudrac k’o hitri konj
one koji su zaostali.
30 Budnošću je Indra postao
najveći među bogovima;
i bogovi stoga slave budnost,
a nepromišljenost je oduvek prezirana.
31 Kaluđer koji je stalno na oprezu
i koji sa zebnjom na nepromišljenost gleda,
kao rasplamsala vatra krši
velike i male prepreke.
32 Kaluđer koji je stalno na oprezu i koji
sa zebnjom na nepromišljenost gleda,
ne može biti lišen pobede
jer blizu je krajnjeg utrnuća.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 24.08.2009.
Misao (Svest)
33 Kolebljiva je i neumorna misao,
teško ju je zaustaviti i obuzdati.
Pametan čovek stoga izoštrava svoju misao
kao što to strelac sa svojim strelama čini.
34 Poput ribe izbačene na kopno
iz svoga vodenog doma,
napreže se i bori misao
ne bi li se moćne Smrti oslobodila.
35 Nevidljiva je i osetljiva misao,
prepuštena mašti da je vodi.
Neka mudar čovek stoga ukroti svoju misao,
jer dobro ukroćena misao
izvor je velike radosti.
36 Skrivena u tajanstvenoj svesti,
Nevidljiva misao gubi se često iz vida.
Oni koji usklade svoje misli,
oslobađaju se od smrtnih spona.
37 Ko ne može da usmeri svoje misli
i tako pronađe put Istine,
čiji su mir i vera oduvek nepostojani,
taj nikad neće spoznati krajnju mudrost.
38 Al’ budan je i neustrašiv onaj
čija je misao slobodna od požude
onaj koji se uzdigao
iznad svakog dobra i zla.
39 Povodjiva je i nepostojana misao,
prepuštena mašti da je vodi.
Al’ dobro usmerena misao
izvor je velike radosti.
40 Uvidevši da je ovo (naše) telo krhko poput krčaga,
učvrsti svoju misao kao tvrđavu i
povedi odlučnu borbu protiv svih iskušenja.
Kad bitku dobiješ, oprezan ostani!
41 Jer ne zadugo ovo će žalosno telo
Beživotno na zemlji ležati,
odbačeno kao kakva klada.
42 Neprijatelj naudi neprijatelju,
onaj ko je pun mržnje – omraženom.
Al’ pogrešno usmerena sopstvena misao
nama samima najviše naudi.
43 Otac, mati ili blizak rod uvek
nam dobro čine.
Pa ipak, najviše možemo
sami sebi pomoći.
Životni cvetovi
44 Ko može pokoriti ovaj svet, i svet bogova,
i Jamin[4] svet, svet smrti i bola?
Ko može pronaći put ispravnosti, jasni put savršenstva,
kao što se pronalazi najlepši cvet?
45 Mudri sledbenik će pokoriti ovaj svet,
i svet bogova, i Jamin svet, svet smrti i bola.
Mudri sledbenik pronaći će ispravni put,
jasni put savršenstva, kao što se
pronalazi najlepši cvet.
46 Onaj ko zna da je ovo telo
nepostojano kao pena,
kao varljiva opsena,
taj slama oštre Màrine strele
skrivene u vrtu čulnih užitaka
i, umakavši iz kraljevstva Smrti,
spokojno sledi svoj put.
47 Al’ ko ubira cvetove čulnih užitaka,
toga odnosi smrt k’o pozaspalo selo
nabujala reka.
48 Tako Smrt prihvata požudne
što, neumereni u svojim htenjima
idu u branje opasnih cvetova.
49 A mudrac ovim svetom luta
k’o pčela što ubira cvetni prah
i ne odnosi mu lepotu i miris.
50 Nemoj za tuđe greške da brineš,
već radije misli na svoje sopstvene;
na ono što si učinio,
ili još postigao nisi.
51 Ko samo govori, a ništa ne čini,
taj je k’o šaren cvet bez ikakva mirisa.
52 A onaj ko delima prati svoje reči,
taj je k’o šaren cvet raskošna mirisa.
53 K’o što od velike gomile cveća
postanu brojni venci i ukrasi,
tako i smrtnik u ovome svetu
može dosta dobrog da učini.
54 Čak se ni miris ruže, sandala i jasmina
ne širi nasuprot vetra. Al’
zato se šire glasovi
o delima čestita čoveka.
55 Lep je miris sandalovine,
lepši je miris ruže,
Još lepši od lotosa i jasmina.
Al’ daleko najlepši miris
šire plemenita dela.
56 Ne dospeva mnogo daleko miris
sandala i jasmina.
Al’ zato miris dobrote
doseže božija nebesa.
57 Put usavršenih u vrlini
što pravom svetlošću zrače
i uvek na oprezu stoje,
nikad se ukrstiti neće sa stazom
kojom tutnja Mara.
58 K’o što na bačenoj hrpi đubreta
procveta lotos pokraj puta,
tako i međ’ slepom gomilom nerazumnika
zablista mudrost Budina sledbenika.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Nerazumnik
59 Duga li je samo čuvareva noć,
dug li je put za umorna putnika!
Beskrajno li je preporađanje nerazumnika
koji ne pronalazi pravi put!
60 Ko na velikom drumu života ne pronađe
Boljeg od sebe ili bar sebi ravnog,
neka bezbrižno putuje sam.
Nerazumnik mu ne može pomoći na putu.
61 “Ovo su sinovi moji. Ovo je moje blago”.
Ovako nerazumnik pada u neprilike.
Ko se na sebe samog osloniti ne može,
malo mu vredi i najveće blago.
62 Ukoliko nerazumnik uvidi svoju sopstvenu grešku,
on bar u tome postupa pametno. Ali glupak
koji veruje da je mudar,
zaista je pravi glupak.
63 Čak i ako ceo svoj život
budala provede pored mudra čoveka,
njemu se opet neće ukazati put mudrosti –
– baš kao što ni kašika nikad
ne oseća ukus čorbe.
64 Ali ako pažljiv čovek provede
makar i tren pored mudraca,
on vrlo brzo otkriva put mudrosti
kao što i jezik dobro oseća ukus čorbe.
65 Nerazumnik koji smatra da je mudar,
sâm je sebi najveći neprijatelj.
Njegovi loši postupci donose mu
na kraju gorak plod.
66 Jer nisu dobra ona dela
zbog kojih se kasnije kajemo
i suzama ih oplakujemo.
67 Dobro je učinjeno ono delo
zbog koga se ne treba kajati;
zato takva dela mogu
izazvati samo veselje.
68 Zlo izgleda slatko dok sa sobom
ne donese i patnju.
Tek tada uvidimo koliko su
njegovi plodovi, u stvari, gorki.
69 Budala može i mesecima da posti
jedući samo oštrim vrhom trske od kuze,
a da ne zavredi ni šesnaesti deo onoga
što mudar čovek ostvari hraneći se istinom.
70 Zla se dela ne otrivaju odmah
k’o što ni sveže mleko ne pokiseli
odjednom: poput vatre koja tinja prekrivena pepelom
ona polako uništavaju krivca.
71 Ako bi glupak ikad i uvećao sopstvenu pamet
on bi time samo još više naudio sebi,
njegova bi sudbina tada bila mnogo gora nego pre.
72 Jer on bi poželeo ugled, prvenstvo među isposnicima,
vlast u manastirima i poštovanje među ljudima.
73 “Neka i ukućani i isposnici misle
da sam to ja ostvario;
neka mi se zato uvek obraćaju
pre nego li nešto i sami urade”.
Ovako duma nerazumnik, hvalisajući se,
zapravo, svojom pohlepom i taštinom.
74 Jedan je put zemaljskih dobara,
a drugi je put Nirvane.
Neka sledbenik Plemenitoga misli na ovo
i neka, bez potrebe za ugledom,
uloži napor za svoje konačno oslobođenje.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 24.08.2009.
Mudrac
76 Poslušaj čoveka koji ti otkriva
tvoje sopstvene slabosti,
mudrog čoveka koji ti ukazuje
na životne opasnosti.
Oni koji ga slede naići će
samo na dobro, nikad na zlo.
77 Dozvoli mu da te opominje,
dozvoli mu da te podučava.
Ko je čestit, mudraca će voleti,
a ko nije, taj će ga mrzeti.
78 Ne druži se sa opakim ljudima,
s ljudima iskvarene duše.
Ako slediš dobrodušne,
nikad se kajati nećeš.
79 Onaj ko pije na vrelu Istine,
posle se veseli uspokojene duše.
Mudri nalaze radost u DHAMMI,
u Istini koju je otkrio Plemeniti.
80 Ko pravi brane, taj ustavlja reke.
Oružje najbolje poznaju strelci,
a stolari su majstori za drvo.
Mudrima je dovoljno što vladaju sami sobom.
81 Kao što ogromnu stenu
ni najjači vetar pomeriti ne može,
tako ni mudraca ne mogu omesti
ni pohvale ni pokude.
82 Ko je već čuo glas Istine,
tome je duša čista
k’o mirno planinsko jezero.
83 Dobri ljudi se, u svako doba
priklanjaju istini.
Sveci ne troše uzaludne reči
i o užicima ne govore;
Dok zadovoljstvo ili bol do njih dopru,
oni su već vrlo visoko.
84 Ko ni za sebe ni za druge nikad ne poželi
ni sinove, ni moć, ni bogatstvo,
ko svoj lični uspeh ne stavlja ispred
pravednosti, taj je sam pravedan i mudar.
85 Mali je broj onih koji su u stanju
da premoste reku vremena
i dostignu Nirvanu.
Većina dotle igra žmurke
na ovoj obali.
86 Oni koji otkriju Zakon
i slede njegov put,
umakavši iz carstva smrti,
preći će na drugu obalu.
87 Ostavljajući za sobom put tame,
a prateći trag svetlosti,
88 mudrac napušta kućni život
i postaje slobodan.
U samoći u kojoj tek malobrojni uživaju,
neka on nađe najveću radost:
bez želje za posedovanjem,
slobodan od strasti i svega
što može pomutiti njegov um.
89 Ko je svoj um dobro uvežbao
na putu što ka svetlosti vodi,
ko se oslobodio svih privrženosti
i spona koje plete život,
pa sada, odbacivši mračne sklonosti,
jasnom svetlošću zrači,
taj čak i u ovome životu
postiže besmrtnu Nirvanu.
Beskrajna sloboda
90 Putnik je stigao na kraj svoga puta!
U beskrajnoj slobodi on ostavlja patnju,
odbačeni su okovi koji su ga još do nedavno stezali,
a grozničave žudnje za životom više nema.
91 Ljudi uzvišenih misli ne mogu biti sretni
ako su stalno na istom mestu.
K’o ptice što u jesen ostavljaju svoja gnezda
i oni napuštaju svoj dom
u potrazi za istinom.
92 Ko može odmeriti put onih
što za pravu duhovnu hranu znaju,
koji, odbacivši izobilje,
uzleću ka nebu oslobođenja,
ka velikoj Praznini bez početka i kraja?
Slediti njihov plemeniti put
jednako je tako teško
k’o pratiti trag ptice u zraku.
94 Dive se čak i bogovi onome
ko mudro vlada čulima svojim
kao što dobar jahač upravlja konjima,
onome ko se oslobodio svih
niskih strasti i požuda.
95 Postojan je k’o zemlja što trpi,
prav je k’o stub drveni
i čist je k’o potok planinski
onaj ko izađe iz samsare,
večnog kruga rađanja-i-smrti.
96 Jasnoga pogleda, mudrac je ostvario slobodu:
njegove misli su smirene, njegove
reči su smirene, njegova dela su smirena.
97 Zaista je veliki mudrac onaj ko je postigao
oslobođenje pošto se priklonio
večnom utrnuću, onaj ko je
raskinuo spone što ga vezivaše
za sramotni život, onaj ko je
tamo preko, s one strane iskušenja,
savladao sve svoje požude.
98 Na selu ili u šumi,
u brdima ili u dolini,
gde god prebivaju sveti isposnici,
tu vlada radost.
99 Oni domom učine šumu
u koju drugi kročit’ ne mogu;
oslobođeni od požude,
oni nalaze sreću tamo
gde je drugi ne bi ni tražili.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 24.08.2009.
Vredniji od hiljade…
100 Od hiljade uzaludnih reči
vrednija je jedna jedina reč
koja spokojstvo pruža.
101 Od hiljade neprikladnih izreka
vrednija je jedna jedina izreka
koja spokojstvo pruža.
102 Bolje je savladati samoga sebe,
nego hiljadu ljudi u nekoj bici.
104 Jer najveća je ona pobeda
koju izborimo nad samim sobom.
105 Ni bogovi neba ni demoni ne bi takvu
pobedu mogli pretvoriti u poraz.
106 Bolje je isposniku ukazati poštovanje i na čas,
nego ga godinama hraniti pred kućom.
107 Hiljadu je puta bolje isposniku poštovanje ukazati,
nego se godinama svetome plamenu klanjati.
108 Bolje poštuj pravednika
umesto što mu darove prinosiš.
109 Ko god poštuje dobra i plemenita čoveka,
nude mu se četiri vredna blaga:
dug život, zdravlje, sreća i snaga.
110 Od stotinu godina ogrezlih u poroku
vredniji je jedan jedini dan života
mudrosti posvećen.
111 Od stotinu godina proživljenih u neznanju
vredniji je jedan jedini dan života
posvećen mudrosti i dubokoj zadubljenosti.
112 Od stotinu godina provedenih u strahu
vredniji je jedan jedini dan u životu
ispunjen smelošću i beskompromisnom borbom.
113 Od stotinu godina provedenih bez spoznaje prolaznosti
vredniji je jedan jedini dan u životu
u kome spoznamo prolaznost.
114 Od stotinu godina proteklih u nespoznavanju besmrtnosti
vredniji je jedan jedini dan života
u kome besmtrnost spoznamo.
115 Od stotinu godina provedenih u zaslepljenosti
vredniji je jedan jedini dan u životu
kada jasno spazimo Put ispravnosti.
Dobro i zlo
116 Čini dobro, kloni se zla!
Kome je teško dobro da čini,
taj nalazi zadovoljstvo u zlu.
117 Ko pogrešno postupa,
ne dozvoli mu da grešku ponovi.
Ne treba nalaziti užitak u porocima,
jer posle je teško podnositi njihov teret.
118 Ko dobro čini,
pomozi mu da u tome istraje.
Neka takav čovek nađe sreću
u svojim dobrim delima.
119 U zlodelima se može nači užitak samo onda
dok ona ne urode svojim gorkim plodovima.
Posle toga čovek nailazi samo na zlo.
120 Ko dobro čini, može doživeti i bol,
ali samo onda dok njegovo
dobro ne urodi plodom.
Posle toga, čovek nailazi samo na radost.
121 Tone u porok onaj ko misli:
“Ovo je premalo za mene.”
Kapi vode će vremenom ispuniti krčag.
Malo-pomalo i nerazumnik postaje zao.
122 Tone u porok onaj ko misli:
“Ovo je premalo za mene.”
Kapi vode će vremenom ispuniti krčag.
Malo-pomalo i mudar čovek vrline stiče.
123 Kloni se opasnosti od zla
k’o što bogat trgovac, sa malom pratnjom,
izbegava zasede na drumu;
k’o što čovek kome je život mio,
nikada otrov ne ispija.
124 Kao što ni čoveku koji nema ozlede na ruci
ne može nauditi otrov što ga ovaj
sa sobom nosi, jer otrov je tada nedelotvoran,
tako ni zlo ne može ništa
onome ko sam nije zao.
125 Poput prašine bačene u vetar
vraća se zlo onome ko se ogrešio o
dobra i poštena čoveka.
126 Mnogi ljudi se rađaju na ovoj zemlji.
Oni koji zlo čine ponovo se rode u paklu,
pravedni se uspinju na nebo,
ali tek oni koji su pročišćeni
dostižu krajnje utrnuće.
127 Ni na nebu, ni u dubokom okeanu,
ni u planinskoj pećini,
nigde na ovome svetu čovek ne može
biti oslobođen od zla koje je učinio.
128 Ni na nebu, ni u dubokom okeanu,
ni u planinskoj pećini,
nigde na ovome svetu
ne može se sakriti čovek
od smrti koja ga prati.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 24.08.2009.
Život
129 Sva stvorenja drhte pred opasnošću,
jer sva se smrti plaše.
Ko ovo spozna, ne ubija
niti smrt izaziva.
130 Sva stvorenja se opasnosti boje,
život je svima mio,
Ko ovo spozna, ne ubija
niti smrt izaziva.
131 Ko radi svoje sopstvene sreće
drugima zlo želi,
taj sreće nikad imati neće.
132 Ko radi svoje sopstvene sreće
ne umanjuje sreću drugih,
ubrzo će i sam postati sretan.
133 Ko govori grube reči,
same mu se vraćaju.
Jer srdite reči su bolne,
nanose i iznuđuju udarce.
134 Ko je mir ostvario u Nirvani,
taj je nečujan poput napuklog gonga,
pa mu se i gnev izgubio u tišini.
135 K’o što pastir odvodi stado
na zelene pašnjake,
tako i smrt odnosi ljude
ne večne proplanke.
136 Kada nerazumnik učini neko zlo
on ne zna da time potpaljuje vatru
na kojoj će jednoga dana
i sam goreti.
137-140 Ko okreće svoje oružje protiv onih
koji nevini jesu, pa stoga i nepovredivi,
vrlo brzo upada u jednu
od ovih deset nevolja:
briga ili slabost, povreda ili teška bolest,
ludilo, pomračenje uma,
izgnanstvo, optužba,
gubitak imovine ili gubitak veza,
udar groma u kuću.
A kada zlikovca više ne bude,
on se ponovo može roditi samo u paklu.
141 Ni oskudno ruho, ni obrijana glava,
ni noćenje u šumi, ni post,
ni prekrivanje pepelom[5]
ne mogu pročistiti čoveka
koji se od sumnji i požuda
još oslobodio nije.
142 A uprkos raskošnom izgledu,
onaj ko je strpljiv, dobar i umeren,
smeran i pročišćen,
ukoliko nikome nažao učinio nije,
može se nazvati braminom,[6]
pustinjakom, isposnikom ili prosjakom.[7]
144 Verom, snagom i vrlinom,
dubokom sabranošću i ispravnim pogledom
izbeći ćeš, k’o hitri konj u trku,
brojne životne nevolje.
145 Ko brane pravi, taj ustavlja reke.
Oružje najbolje poznaju strelci,
a drvo – stolari.
Blaženima duhom je dovoljno
što vladaju sami sobom.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 24.08.2009.
- Zli duh iz hindu mitologije. ↑
- Jedan od sinonima za Bude. ↑
- NIRVĀNAM (Pali NIBBĀNAM) – krajnji cilj Budinog „puta pročišćenja“; prevodi se kao utrnuće, oslobođenje. ↑
- Bog smrti. ↑
- Obeležja isposničkog života ↑
- Brāhmano – pripadnik kaste sveštenika još u predbudističkom razdoblju (rane upanišade). ↑
- Bhikkhu – pripadnik Budinog prosjačkog reda. Radi se o prosjačenju ograničenom samo na primanje hrane. ↑