Ženska haljina i ruka, foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Na konstataciju o tome da je prošlo već 7 meseci od potpisivanja memoranduma o osnivanju nacionalnog SOS telefona, a da se na objavljeni besplatni broj i dalje javlja automatska sekretarica, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nas obaveštava da ćemo izvesno u drugoj polovini ove godine imati rešenje tog problema. On nam pritom objašnjava da se radi o usluzi koja se prema Zakonu o socijalnoj zaštiti nabavlja kroz postupak javne nabavke. Po njegovim rečima, to otežava izbor najkvalitetnijeg ponuđača, jer ne postoje jasni kriterijumi za ocenjivanje, a i nevladine organizacije nisu u stanju da daju bankarsku garanciju (mada neke možda i mogu). S druge strane, navodi ministar, zakon nije predvideo mogućnost javnog poziva. Kao što znamo, to nije sprečilo njegovo ministarstvo da pokuša da sprovede javni poziv za nacionalni SOS telefon u dva navrata, u oktobru i novembru prošle godine, kao i da izda licence za uslugu koja u zakonu ne postoji.

Iznenađuje to da će ovaj problem, po rečima ministra, biti rešen predstojećim izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti. Da ostavimo po strani to što se javna rasprava realizuje u vreme godišnjih odmora; važnije pitanje u vezi sa ovom temom je da li ministar i zainteresovana javnost čitaju isti Nacrt.

Naime, u Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti ništa nije menjano u vezi sa načinom na koji se obezbeđuju usluge socijalne zaštite. A to znači da će se one i dalje vršiti kroz postupak javne nabavke od licenciranog pružaoca, ako ih u potrebnom obimu ne mogu obezbediti ustanove socijalne zaštite koje su osnovale republika, pokrajina ili jedinice lokalne samouprave. U istom članu nabrojane su i usluge koje se ne mogu vršiti putem javnih nabavki, a među njima nema nacionalnog SOS telefona.

Istovremeno, u izmene člana u kome se definišu grupe usluga socijalne zaštite nije uvedena nova usluga – nacionalni SOS telefon, u skladu sa standardima Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Postojeća usluga SOS telefona je obično lokalnog ili regionalnog karaktera, što određuje i izvor njenog finansiranja.

Pitanje je kako je ministar došao do zaključka da će se problem nacionalnog SOS telefona rešiti izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, i to kroz javni poziv, odnosno preko projekta, kada o tome u Nacrtu nema ni reči. Da li će (i ko) tu biti favorizovan tek ćemo videti, jer ovo ministarstvo je poznato po tome. Do tada, automatska sekretarica će ponavljati „Molimo vas pokušajte kasnije“ dok žrtve nasilja čekaju da ministar(stvo) sprovede postupak u skladu sa svojim razumevanjem ovog problema.

Autorka je programska koordinatorka Autonomnog ženskog centra.

Peščanik.net, 01.08.2018.

Srodni linkovi:

Tanja Ignjatović – Završni čin

Tanja Ignjatović – Sve je moguće

FEMINIZAM