Kad bi balkanske kladionice uvrstile u svoju ponudu predviđanje za to tko će biti spaljen kao krnje na karnevalu u Kaštelima kraj Splita, koeficijent na to da će ovogodišnji likovi biti Aleksandar Vučić i Vladimir Putin bio bi iznimno nizak. Jer jedino na što se čovjek može pouzdano kladiti iz godine u godine jeste to da će odabir krnje u Kaštelima biti prizeman, neinventivan, neduhovit i pretenciozan, kao što i jeste sve što dolazi u sklopu radikalno desničarske poetike.
Uvjereni da su odjednom oni i njihovo mišljenje te tzv. humor značajni svijetu, nakon što su još prije šest godina prvi put dospjeli u nacionalne medije željne proizvodnje skandala od ovakvih bizarnosti, kaštelanski navodni meštri od karnevala od tada su uvidjeli su da im je samo nebo granica i pretvorili se do kraja u onu vrstu uličnih ili kafanskih zabavljača koje je lako naložiti da u svom tzv. humoru i narodnom buntu idu još dalje i dalje, dok se publika samozadovoljno zabavlja u iluziji vlastite nadmoći nad zabavljačima.
I umjesto da ih se kao takve i shvati te prepusti vlastitoj anonimnosti i beznačajnosti, Aleksandar Vučić dao im je regionalnu vidljivost, nahranivši im ego za sljedećih deset godina. Pri čemu je jasno da se s njihove strane radi o potpunom nerazumijevanju činjenice da je Vučić u ovoj stvari karnevalizacije stvarnosti i patetičnog prenaglašavanja nebitnog, a šutnje o bitnom, autentični meštar koji će ih pojesti za doručak i uzeti svaki mogući poen kojeg može, dočim će oni već sutra biti vraćeni u ostavu do sljedeće godine.
Ovdje moram iskreno priznati da sam i osobno bio jedan od onih koji je u prvih nekoliko navrata pisao ozbiljno o njihovim potezima i skandalizirao se zbog toga, a onda sam shvatio da je to posljednje što treba napraviti.
Da vidimo dakle koga su sve karnevalisti u Kaštelima spaljivali kao krnju proteklih godina? Bila je tu školska slikovnica za djecu duginih boja, pa su bili Milorad Pupovac i Andrej Plenković koji je kao plesao po Pupovčevim diplama, pa su bili Andrej Plenković i Zoran Milanović, a evo sada su Aleksandar Vučić i Vladimir Putin. I suštinski je nebitno što bilo tko od nas misli o tim političarima, jer u ovoj priči je jedino bitno to da imamo posla s banalnim provincijalnim desničarima koji naprave točno ono što očekuješ da će napraviti i koji nikad, ali baš nikad neće iznenaditi, niti ritualno spaliti nekoga ili nešto što je stvarni društveni tabu. Ukratko, poželi li se netko obavijestiti o tome kakvo je većinsko ulično mišljenje u Dalmaciji o političkim i društvenim fenomenima, bit će dovoljno da se osvrne na karneval u Kaštelima.
I nije, naravno on jedini takav, štoviše, većina karnevalskih lutki diljem obale su ili s ovakvim porukama ili pale neko opće mjesto, zbog čega je nesporazum između onoga što se prodaje pod krinkom karnevalske tradicije, a to je obračun malog čovjeka s moćnicima koji ih ugnjetavaju i koji je društveno i politički dopušten barem taj jedan dan u godini, i onoga što imamo u praksi, a to su iživljavanje nad nemoćnima ili potvrda dominantnog političkog mišljenja, veći nego na bilo kojem drugom polju.
Problem je što se onima koji u tim malim mjestima vode karnevalske udruge ovu očitu stvar nitko ne usuđuje reći, bilo iz razloga da im se ne zamjeri i završi i sam iduće godine u optužnici, bilo što je jednostavno svjestan da nema smisla i da to do nikoga ne može doprijeti. No, prije i poslije svega stoji to da je tradicija koja je izvorno zamišljena da bi slavila lucidnost i duh anarhističkog mediteranskog otpora završila kao karikatura same sebe, s malim izgledima da se to u skorije vrijeme promijeni.
No, ako ništa drugo, barem kada govorimo o Dalmaciji, autentičan duh takve vrste otpora ostat će zauvijek zabilježen u brojevima Feral Tribune-a, posebno u njegovom satiričnom dijelu, što nije malo. Jer ako je već umrlo u stvarnosti, barem je enciklopedijski sačuvano.
Što se pak Kaštelana i njihovog karnevalskog okupljanja na kraju tiče, njemu bi kao soundtrack sjajno pristajala pjesma Arsena Dedića, „Posljednji tango u Đevrskama“. I kao autentični prikaz groteskne manifestacije, ali i kao poruka koja ogoljuje nacionalističko orgijanje usmjereno prema Srbima u cjelini.
Što opet ne znači da Vučić i Putin ne pružaju savršeni materijal za satiru svake vrste. Međutim, u Kaštelima toga nema ni u tragovima.
Peščanik.net, 15.02.2024.
