Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Rektorka je rekla da treba što pre utvrditi istinu o doktorskom radu Siniše Malog – i postala junakinja dana. Dobro, rekla je još i ono što svi znaju – da su pre desetak dana u zgradu Rektorata upali aktivisti stranke na vlasti da se obračunaju sa studentima u protestu jer ovi, studenti u protestu, traže da se – što pre utvrdi istina o doktoratu Siniše Malog.

Iako junakinja, rektorka to nije za sve strane na isti način. Za režim, ona je negativna junakinja, bezmalo otelovljenje samoga zla. Za drugu, nerežimsku stranu rektorka je preko noći postala beskompromisna borkinja za akademsku slobodu i čast. Ponovimo još jednom, rektorka je samo rekla da treba što pre utvrditi istinu koju svi znaju i saopštila činjenicu koja je svima poznata.

Tako malo je dovoljno da se u Srbiji postane junak – pozitivni ili negativni, svejedno.

Brnabić je krajnje dramatično izjavila da je rektorka prešla „crvenu liniju“. Rekavši istinu, rektorka je, objašnjava dalje Brnabić, izabrala političku stranu. Iz toga sledi da se svrstavanje na političku stranu u Srbiji svodi na izbor između istine i laži. Pa tako s jedne strane, one na vlasti, na kojoj čvrsto stoji i sikće Brnabić, imamo laž. Dok je na drugoj političkoj strani, koja se obično naziva opozicijom – istina.

Sumnjam da je Brnabić baš to htela da kaže, ali je na kraju upravo to rekla. Što je neobično, jer nju, reklo bi se, nimalo ne zanimaju ni laž ni istina. Umesto toga, u fokusu joj je lojalnost – ili ste verni režimu ili ste protiv njega. Istina i laž su kolateralne štete demonstracije lojalnosti. Tek što je rektorka prekršila kodeks vernosti režimu, na nju se odmah sručio gnev gotovo sa samog vrha piramide vlasti.

I dok je se vlast, kroz usta Brnabić, s gnušanjem odriče, rektorku raširenih ruku dočekuje druga strana i traži da se ona zaštiti od progona. Da Savet i Senat Beogradskog univerziteta „zaštite rektorku i studente u protestu“ – tako kaže grupa predavača sa BU. To je zgodna formulacija, jer se može pročitati i tako da dobijemo i rektorku u protestu. Ako bi je još zaštitili i Savet i Senat, eto i Univerziteta u protestu.

Ali, ko sedi i Savetu i Senatu i ko to treba da zaštiti rektorku kada ona kaže da treba što pre utvrditi istinu o doktorskom radu Siniše Malog koju svi, ali apsolutno svi do kraja znaju? U Savetu i Senatu sede dakle ljudi koji do sada, a ima tome već više godina, nisu uradili ništa da se i zvanično prihvati istina o plagijatu Malog koju, ponovimo još jednom, svi znaju.

Štaviše, ni sama rektorka nije uradila ništa da se ta istina ozvaniči, iako joj je čitav skup propisa stajao i još joj stoji na raspolaganju da to učini. Umesto da primeni propise, rektorka je u stvari rekla da razmišlja da ih primeni – i to što pre. Rekavši to, prešla je „crvenu liniju“ i postala, kako rekosmo, heroj/zlikovac dana. Pa tako crvena linija zapravo ne deli laž od istine, nego postaje pitanje puke volje da se jednom progovori o istini.

Pođimo i korak dalje – rektorka je obećala da će uraditi sve da se što pre utvrdi status (jeste ili nije plagijat) doktorata Siniše Malog. Pri tom je svakako mislila da to uradi kroz postojeće institucije na osnovu postojećih propisa. Ali, svih ovih godina, od 2014. naovamo, te iste institucuje, zajedno sa Savetom i Senatom, odbile su da primene propise i proglase plagijat.

Kada rektorka obeća brzinu, na šta ona i na koga tačno misli? Na iste one kojima je pet godina trebalo da ne utvrde istinu?

Rektorka je deo klupka laži koje odbija da se razmota. Principijelnim stavom prema studentima u protestu, ona je krenula da se raspetljava iz tog čvora. Ali, sve institucije Univerziteta, uključujući i Savet i Senat čine jaku petlju koja joj ne da napolje. Što ne znači da izlaz ne postoji. I rektorka ga je izgleda konačno ugledala. Nadalje ona mora istupati kao ličnost (od integriteta) a ne kao rektorka (to jest osoba na korumpiranoj funkciji).

Samo rektorka sebe može da zaštiti od napada; Savet i Senat su joj tu od male, ako ne i nikakve pomoći. Umesto da kao rektorka odlaže, makar i na kratko, oglašavanje istine o plagijatu, Ivanka Popović treba u svoje ime da kaže – jeste plagijat. Uspostavivši iznova vlastiti integritet, Ivanka Popović će integritet vratiti i rektorki. A onda će se raspasti i Savet i Senat.

Peščanik.net, 24.09.2019.

BLOKADA REKTORATA
PLAGIJATI
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)