Foto: Igor Nađalin
Foto: Igor Nađalin

Predsednik vladajuće stranke nam je rekao da se drži Ustava kao pijan plota (šta bi sa onim Supermenovim „ne pijem kad letim“? ili ga je opila vlast?) i tek je kao predsednik Srbije saopštio koga je odlučio da postavi na mesto premijera. Mada taj isti Ustav i prateći zakoni podrazumevaju obrnuto – da budući mandatar njega obavesti da ima skupštinsku većinu.

Istog dana kada je proglašena za mandatarku, premijerka u ostavci je objavila odluku vlade u tehničkom mandatu da potvrđuje najavu predsednika Srbije i otkazuje Evroprajd. Iako ni ona ni on koji tu manifestaciju voli da naziva „pederbalom“ nemaju ni ustavno ni zakonsko pravo da otkazuju ili pomeraju datum održavanja. Premijerka je dodala i (ne izmišljam, časna reč) da bi nam bolje od Prajda bilo da se organizujemo da slavimo revolucionarne izjave koje je predsednik Srbije dao na konferenciji za medije, kad mu već nismo rekli ni hvala (što godinama nije izvodio huligane?).

I njegovo i njeno obrazloženje je „sram vas bilo što me u noći kada gori Hilandar pitate za trafiku koju sam obio u mladosti“, samo što je njihov hilandarski požar buktao na Kosovu, kao i svaki put kad treba nešto da se potpiše. Na primer sporazum o prihvatanju kosovskih ličnih dokumenata koje Srbija do sada nije priznavala na svojoj teritoriji.

O tom stavljanju potpisa na (važan?) dogovor nisu nas obavestili ni premijerka ni predsednik Srbije mada bi im to bilo u opisu dužnosti, tim pre što se desio istog dana kada su se oboje obraćali javnosti. Umesto toga su rekli, a premijerka i eksplicitno obrazložila, da policija ne može da obezbeđuje Evroprajd jer će u tom periodu biti angažovana na odbrani Kosova.

Zašto bi Srbe trebalo braniti ako je postignut sporazum i kako to tačno policija ulazi na Kosovo, nije nam kazala. Osim ako i to tajno nije dogovoreno, da se najzad primeni Rezolucija UN 1244 pa Srbija vraća svoje osoblje? U suprotnom bi ispalo da vlast najzad započinje rat koji toliko najavljuje dok na sva usta priča kako joj je očuvanje mira i stabilnosti važnije od svega, od ljudskih prava, zakona, Ustava…

A i što pa da zaratimo samo zbog nekog dela teritorije koja po Ustavu pripada nama? Zar ne možemo lepim, da kao i uvek do sada zanemarimo Ustav ili donesemo neki lex specialis? Pa na primer prištinsku stranu proglasimo stranim investitorom kao i tolike druge, i poklonimo joj i zemljište i ekstrateritorijalnost kao Beogradu na vodi i raznima po Srbiji gde se zatiru srpski koreni, ali se vlast ipak ne sekira što tu srpski zakoni ne važe i što se srpski živalj proteruje sa srpskih ognjišta? Šta, sad smo našli da se držimo Ustava kao pijan plota?

Peščanik.net, 29.08.2022.

LGBTQIA+

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)