Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Ako je vjerovati „izvoru vrlo bliskom istrazi“ na koji se poziva Jutarnji list, trojica hrvatskih policajaca što su u lipnju ove godine u blizini Cetingrada mlatila izbjeglice i „odvraćala“ ih u susjednu Bosnu i Hercegovinu – da bi tajno načinjena snimka tih brutalnih prizora potom obišla domaće i svjetske medije – neće dobiti otkaze. Istraga je još uvijek u toku – kako u disciplinskom postupku, tako i u kaznenoj proceduri – no „izvor vrlo blizak istrazi“ upućuje izvjestioca Jutarnjeg lista da slučaj pouzdano klizi prema blagoj disciplinskoj kazni, i to tek zbog „nanošenja štete ugledu policije“. Preciznije: „Čitav incident sveo bi se na to da su policajci službenu odoru okrenuli naopako bez vidljivih oznaka policije, te bi im to bio jedini krimen iz te za policiju nezgodne situacije.“

„Izvor vrlo blizak istrazi“ također napominje da su na famoznoj snimci vidljiva tri policajca, premda ih je na poprištu makljaže bilo dvadesetak, pa bi spomenuta trojica imala podnijeti cjelokupni teret disciplinske mjere – zato dakle što su snimljeni, a ne zbog toga što su tukli izbjeglice – te upozorava da je Interventna policija „ustrojena poput vojske“ i da njeni pripadnici „ne rade ništa bez direktne zapovijedi svojeg nadređenog“. Zatim iznosi najintrigantniji detalj: „Nitko od te trojice sigurno neće dobiti otkaz, zato što je jedan od njih zaprijetio da i on posjeduje snimke događaja na granici, te kako će u slučaju takvog raspleta slučaja on objaviti drugu stranu priče, i tako malo jače kompromitirati policijski sustav.“

Za nešto šire objašnjenje takvoga stanja stvari obratili smo se, dobivši kontakt od kolega iz Jutarnjeg lista, samome gospodinu Izvoru, koji se ljubazno odazvao na naš poziv. „Akteri se ponašaju sukladno svojim mogućnostima unutar modela piramide po kojem je ustrojen svaki sustav, pa i onaj policijski“, rekao je pomalo zagonetno. Za početak nas je zanimalo što to uopće znači.

„U modelu piramide“, rekao je gospodin Izvor, „oni gornji onima donjim obično sjede za vratom, ali su onda oni donji shvatili da im je najpraktičnije one gornje držati za jaja. Držiš li za jaja onoga koji ti sjedi za vratom, i sve tako od dna prema vrhu, cijela konstrukcija je zapravo najstabilnija. Tako se i rečeni policajac, upoznavši odlike piramidalno postavljena sistema, osigurao i zaštitio svoju egzistenciju privatnom snimkom. Pokuša li ga sustav žrtvovati kao Pedra, odnosno ostaviti bez kruha, on će ga diskreditirati pikantnim video materijalom. Obični bi se Pedro preobrazio u zviždača Pedra, što nikome nije u interesu. Napokon, on na to ima potpuno moralno pravo.“

Otkud mu to moralno pravo? – zanimalo nas je.

„Svima je poznato da premlaćivanja, maltretiranja i ilegalna protjerivanja izbjeglica predstavljaju redovnu, svakodnevnu praksu hrvatske policije“, rekao je gospodin Izvor, „pa kad se već desi da dokazna snimka ugleda svjetlo dana, bez posla bi trebao ostati ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović, a ne tek oni koji su provodili njegovu posredno isporučenu direktivu. U protivnome, Pedro bi gubitkom svojega posla čuvao ministrovo radno mjesto, a, kao što rekoh, više nitko nije toliko naivan da bude Pedro bez zviždačkog materijala. Srećom, tu je istražni postupak da sanira štetu i uskladi privremeno sukobljene interese.“

Kakav je onda uopće smisao istrage? – pitali smo gospodina Izvora.

„Suprotan od deklariranog, razumije se“, osmjehnuo se gospodin Izvor. „Istraga se ne provodi radi razotkrivanja, već radi prikrivanja zlodjela. Ona nas ne smije približiti istini, nego udaljiti od nje. I ako je, zbog visine zaprijećene kazne, osumnjičeni u iskušenju da iznese punu istinu, učinit će se sve da ga se adekvatnim ublažavanjem kazne od toga odvrati. Shvatili se, pretpostavljam – prava svinjarija nastupa kroz formu vlastita suzbijanja. Istinski izvor bezakonja nalazi se u depandansi koja se bavi zaštitom zakonitosti.“

Koja je u tom slučaju razlika između počinitelja kriminalnog djela i onih koji kriminalno djelo istražuju? – zanimalo nas je.

„Suštinski nikakva, osim što su potonji u pravilu mamlazi nešto veće težine“, rekao je gospodin Izvor. „Hineći međusobni antagonizam, istraživani i istražitelji zapravo marširaju u istom stroju, jer je temeljna karakteristika sustava njegova dvoličnost. A dvoličnost piramidalno ustrojena poretka najbolje dolazi do izražaja, rekli smo već, kada gornji donjima sjede za vratom, a donji gornje drže za jaja. Tada je istraga protiv počinitelja nasilja neizostavni element samoga nasilnog čina. U našem konkretnom slučaju – izbjeglice su premlaćene u šumi uz granicu, a bit će dokrajčene u istrazi protiv onih koji su ih mlatili.“

Što to govori o naravi sistema koji je u Hrvatskoj na djelu? – pitali smo gospodina Izvora.

„Prvo, da je taj sistem najbrutalniji kada navodno radi na sprječavanju brutalnih zastranjivanja“, rekao je gospodin Izvor, „jer svoju nasilničku suštinu pokušava lažno predstaviti kao ‘anomalije’ i ‘neželjene incidente’, te simulirati napor na njihovu otklanjanju. I drugo – koje proizlazi iz prvog – da bi pravoj istrazi trebali biti podvrgnuti oni koji istražuju.“

Da li je to uopće moguće? – zanimalo nas je.

„Naravno da nije“, opet se nakesio gospodin Izvor, „osim kada se umiješa netko izvan hrvatskoga geografskog i duhovnog prostora. Kada Europski sud za ljudska prava, na primjer, presudi da je Hrvatska odgovorna za smrt Madine Hussiny, šestogodišnje afganistanske djevojčice koja je skončala pod kotačima vlaka u blizini Tovarnika, nakon što su hrvatski policajci majku sa šestero djece odveli na prugu i naredili im da usred noći idu prema granici sa Srbijom, iako ih je ova molila da barem prespavaju u toplom.“

Što je poslije toga bilo? – pitali smo gospodina Izvora.

„Sve nadležne institucije – i policija, i tužilaštvo, i sud – besramno su opstruirale istragu o smrti djeteta i slavodobitno zamahale opranim rukama“, rekao je gospodin Izvor. „Ali kada je europska sudska instanca svojom presudom to potvrdila – da je, naime, hrvatski policijski aparat gurnuo Madinu Hussiny pod vlak, a onaj pravosudni joj se popišao po mrtvom tijelu – ministru Davoru Božinoviću, kao ni bilo kome drugom, nije palo na pamet dati ostavku.“

Je li to možda zbog toga što ministar ima đon-obraz? – zanimalo nas je.

„To je tek pola istine“, rekao je gospodin Izvor. „Jer kada se sustav temelji na dvoličnosti, đon-obraz se, logično, udvostručuje i poprima debljinu potplata gojzerice. To se lijepo vidjelo i u mnogim drugim primjerima.“

U kojim drugim primjerima? – pitali smo gospodina Izvora.

„Recimo u slučaju iračkog izbjeglice Omera Mahdija o kojem je pisala Tamara Opačić u prošlim Novostima“, rekao je gospodin Izvor. „Mahdiju je, da podsjetim, prije tri godine bio odobren azil u Hrvatskoj, ali mu je kasnije oduzet jer je odbio biti doušnik SOA-e i jer je njegova partnerica Tajana Tadić aktivna u nevladinoj organizaciji koja se bavi zaštitom izbjeglica. Iako je ranije uspješno prošao njenu provjeru, SOA je naknadno izdala mišljenje da Mahdi ‘predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH’.“

Na osnovu čega je iznesena takva ocjena? – zanimalo nas je.

„To je tajna“, rekao je gospodin Izvor. „Izvještaj SOA-e klasificiran je kao strogo povjerljiv, te uvid u njega nisu mogli imati ni Iračanin ni njegovi odvjetnici. Motorika represivnog aparata, naime, inspirirana je velikim pravnim djelom Franza Kafke. A logika tajne službe je jednostavna – odbiješ li biti naš špijun, i k tome ti se cura brine o pravima izbjeglica, opasan si za Hrvatsku.“

Pa zar Hrvatska nema Vijeće za građanski nadzor tajnih službi? – pitali smo gospodina Izvora.

„Ima“, rekao je gospodin Izvor, „ali u njemu sjede državni činovnici i bivši agenti SOA-e. Vijeće je ‘provelo nadzor’ i zaključilo da je SOA postupila besprijekorno, a isto je saopćio i ministar Božinović odgovarajući europskim parlamentarcima koji su protestirali zbog slučaja Omera Mahdija. Tako se vraćamo problemu istražitelja koje nema tko istražiti, odnosno istrazi na hrvatski način kao uvelike jedinstvenome fenomenu.“

Zbog čega je taj fenomen jedinstven? – zanimalo nas je.

„Parafraziram li slabo poznatog autora koji je objavljivao, čini mi se, baš u Novostima“, rekao je gospodin Izvor, „definicija glasi: istraga na hrvatski način je postupak kojim govna utvrđuju da se sranja ne događaju.“

O kojem se autoru radi? – pitali smo.

„Spreman sam vam odati najstrože čuvane državne tajne“, rekao je gospodin Izvor, „ali ne i one kojima bih ugrozio vlastiti život.“

Novosti, 28.11.2021.

Peščanik.net, 01.12.2021.

MIGRANTI – LJUDI KOJI HODAJU

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)