Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Zalud je raspekmeženi Vučić sinoć ponavljao: Srbija će pobediti. Poraz – to je jedina poruka koju je pred kamerama uspeo da iscedi iz sebe. Kada se iz njegovog govora sklone svi bespotrebni izlivi ljubavi prema bakama i dekama i prema bratu Siju, ostaje sledeće: Srbija nema kapacitet da se nosi sa Kovidom 19. Ali, to smo znali i pre uvođenja vanrednog stanja. To je bila (poput broja respiratora) javna tajna. Mimo toga, znamo da se u proteklih osam godina domaće zdravstvo dodatno urušilo pošto je već bilo u izuzetno lošem stanju.

Zato se i tražilo da se što pre zatvore škole i fakulteti. Dakle, ne zato što bolest može biti pogubna po decu, nego zato da se što je više moguće suzi prostor za prenošenje virusa. Ali, dok su drugi govorili da ubrzano treba podizati kapacitete za zbrinjavanje teže pogođenih bolešću, Vučić i njegovi kliberili su se pred kamerama i zbijali tupave šale. A sada on plače jer su Srbiji tobože svi okrenuli leđa. I moli brata Sija da pritekne u pomoć. Pa kad ozdravimo, j… majku Evropi. Izgledalo je da je baš tako nešto hteo na kraju da opsuje.

Ne znam ima li svoje bližnje osoba čije je zdravstvene tegobe sinoć opisivao, i ne znam kako su se oni osećali dok je on nekoga njima dragog koristio kao strašilo da njime plaši bake i deke. Da je to bio neko moj, ja bih ga ovde upozorio da mu je to bio poslednji put. Ako se iko meni drag nađe u bolnici, da ti nije palo na pamet Vučiću, tako bih mu rekao, da ga uzmeš u usta. Neka sa svojima radi šta god hoće i priča o njima šta mu padne na pamet, ali moje da ostavi na miru.

Kaže Vučić još, juče je Evropa obustavila prodaju medicinske opreme. Pa šta se čekalo do juče. Više od dva meseca traje epidemija u Kini. Šta se mislilo, zaobići će Srbiju? Pobogu, pa ne putuje samo Vučić u svet i ne dolaze samo kod njega ljudi iz sveta. U Srbiji postoji život i mimo njega. Bilo je apsolutno sigurno da će virus doći kod nas. Imali smo sreću da je ovde zakasnio, ali su Vučić i njegovi tu sreću prokockali praveći pred kamerama od epidemije lakrdiju. A kada je đavo odneo šalu, gle – čudimo se što druge države brinu o svojim žiteljima, ali ne i o žiteljima Srbije.

Sram ih bilo, kaže Vučić. Računa: ako je mene bilo baš briga za žitelje Srbije, što sad oni vode računa o svojim žiteljima. Prekjuče je zabranio da Srbija izvozi hranu u druge zemlje. Juče se iščuđava i zgražava što se drugi ponašaju isto kao on, samo što umesto hrane oni ne daju medicinsku opremu. Možda bi je u januaru dali. Možda i u februaru. Da je imao odavde ko da im traži. Ali, juče smo sramno spali samo na brata Sija: smiluj se brate Si na nesrećne žitelje Srbije, a na bake i deke pogotovo.

Kaže Vučić, naše bake i deke izgradile su ovu zemlju. Kaže, grade je još od 1804. Džabe su gradili kad za njih sada nema ni mesta, ni aparata, ni lekara po bolnicama. Nema ih ni drugde, za tamošnje bake i deke, kaže Vučić. Istina. Zato su oni preduzeli mere – da bolesni bake i deke ne stižu svi u isto vreme u bolnicu. Kaže, u Italiji i Španiji gore je nego kod nas. Istina. Ali ne kaže da se Srbija sa njim na čelu ponašala sve do juče baš kao Italija i Španija. Mogla je da se ponaša i drugačije.

Zahvaljuje se lekarima, podiže im preko noći plate za 10 odsto. Godinama već lekari odlaze odavde. Plate su im nedopustivo male, nemaju s čim da rade. Umesto plata i aparata – dobili su po leđima borbu protiv mita i korupcije u zdravstvu. Umesto da im se gradi ugled i poboljša materijalni status, bili su izloženi na stub srama, kao kolektivno podmitljiva struka što ne haje za pacijente i misli samo na novac. Pa tako sad i ova povišica od 10 odsto preko noći više liči na mito i korupciju od strane takozvanog vrha države.

Trebalo je reći bakama i dekama – država sa Vučićem na čelu ne može da brine o vama. Prepušteni ste samima sebi i morate sami o sebi da vodite računa kako znate i umete. Razumeju to bake i deke. Znaju gde i pod kim žive. Mnogo bolje od toga sigurno nisu očekivali. Umesto iskrenog priznanja, pak, preti im se vanrednim stanjem, vojskom i zatvorom. A onda ih se uverava da je to za njihovo dobro, iz čiste ljubavi. Ne možemo da vas lečimo, ali možemo da vas strpamo u zatvor, za vaše dobro – to je poruka ljubavi od režima za bake i deke.

Da se na kraju razumemo – ja sam siguran da će Srbija pobediti. U Srbiji još ima pristojnih i stručnih ljudi. Samoorganizovaće se, kao što su se samoorganizovali kada su bile poplave. Spašće oni sve što se može spasiti, koliko god da režim sa Vučićem na čelu svakodnevno odmaže u tome. Ali, bilo bi lakše kada on i njegovi ne bi odmagali. Stoga, predlog za jednu od vanrednih mera: neka se Vučić zajedno sa vladom samoizoluje na dve nedelje, ili na 28 dana. Tamo neka zajedno smišljaju skečeve kojima će nastaviti da nas zabavljaju kada pošast prođe. A do tada da ih ne gledamo. Toliko bi valjda mogli da nam učine.

Peščanik.net, 16.03.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)