Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Vlada nije čestito ni počela (znam, znam i ja da ova vlast ne može čestito ništa ni da počne ni da uradi, nego se samo tako kaže) a već je na pola mandata ako ne i pri kraju. Predsednik Srbije ju je oročio (znam, znam i ja da nema ni ustavna ni zakonska ovlašćenja da je oročava nego je tako rekao) tek „da prezimi“, što je jedva šest meseci, a ako ostane u zimskom snu i posle toga, dobiće još godinu, valjda – „da preleti“.

Zato je i besmisleno davati joj prvih sto dana fore. Primerenije je da joj dajemo pomen, bože me oprosti, ali kad smo već propustili da ga dajemo Srbiji, jer nismo ni primetili da je izdahnula pod teretom vlasti, onda ne moramo da insistiramo na nadgrobnoj ploči. (Nju je, čak više njih, vlast odavno postavila, sve dičeći se svojim nelegalnim graditeljskim podvizima.) Naše je samo da kažemo: laka joj zemlja, naročito ona poklonjena ili prodata za budzašto a bez suvišnih zašto. Jer je izgleda i Srbiji neko ukrao ličnu kartu i njome otvorio firmu za preprodaju, samo što proviziju ne uplaćuje vlasniku lične karte kao u originalnom sudskom postupku (kad smo već kod njega, dokle se sa tim stiglo?) nego prevejanim nakupcima i prekupcima.

A ti prevejani prekupci nas sad ubeđuju da ne zavirujemo mnogo u njihove kupoprodajne ugovore. Eto, da li je i kneginja Milica bila izdajnik što je ćerku udala za Bajazita, pita nas glasoviti glasnogovornik ove vlasti sa skupštinske govornice? Naravno da znamo koji je traženi odgovor, samo je pitanje koga sad vlast hoće da uda? Mislim, Srbija je već obećana, zar ne? Pa nije valjda da ćemo da raskidamo veridbu sa Rusijom? Toliko smo opijeni ljubavlju prema njoj da evropskim putem idemo ko pijanac – teturamo, zastajkujemo, padnemo pa odremamo ispod nekog kamena…

Naročito putinofilima nije preporučljivo da sad pričaju o „prodaji“ Kosova. Ne zato što bi oni prodali i celu Srbiju, samo drugom, neplatežnom ponuđaču i ne zato što onaj ko i inače prodaje svoj glas na izborima za male pare, a svoj glas u skupštini ili javnosti za malo veće jednostavno nije merodavan da kritikuje prodaju kao takvu, nego zato što će ga predsednik Srbije proglasiti ludim.

E, sad, nije neobično što to govori predsednik Srbije (ima neki ludaci koji kažu; ima neki drugi ludak kaže; i tako kol’ko hoćete tih ludaka ima, sve na nacionalnim frekvencijama) kao što nije neobično ni da premijerka ima poteškoća da izgovori neke reči (čudno je šta sve izgovara bez teškoća i bez posledica) ali jeste malo zbunjujuće kad za svoje oponente kažete da su ludi. Jer – šta ste onda vi? Mislim, imajući u vidu onu krilaticu o ludom i zbunjenom.

Peščanik.net, 31.10.2022.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)