Super mi je ovo da je Kusturica DB! To bi onda bilo objašnjenje za mnoge njegove poteze kojima sam se onoliko čudila. Na primer, to napuštanje Sarajeva i bliskost s režimom u Beogradu tokom rata u njegovoj Bosni. Tačnije – bliskost sa svim neobičnim režimima u Beogradu. Pa onda sve ono što je od tih režima dobio – na primer planinu.

Pa, onda, recimo, kako to da mu opština Užice umanji porez za uređenje građevinskog zemljišta na Mećavniku za 99%, kako je javio Tanjug. Razbistrilo bi mi se u tom slučaju i to kako je dobio razne neobične nagrade, na primer Karićevu, i zašto je, pritom, na dodeli, izjavio da „nagrada dolazi iz porodice koja baštini svoju tradiciju, a ta porodica podseća na onu iz čuvenog filma Prohujalo sa vihorom“.

Prosvetlilo bi mi se i značenje onog njegovog pokrštavanja i preimenovanja u Nemanju.

S DB-om iza leđa stvarno bi imao smelost da izjavi da „smatra turskog ministra kulture za neprijatelja jer on to zaslužuje”. I njegov žal za Miloševićevom uređivačkom politikom u listu Politika bio bi mi skroz jasan, kao i njegova izjava: „Želim da pomognem da ‘Politika’ bude ona stara, dobra ‘Politika’, koja prvenstveno treba da ima, kao što je prirodno, težište u svom narodu. Insistirajući na njenim tradicionalno proverenim i dobrim vrednostima, jer zaista verujem da kada se kaže ‘Politika’ nije isto što i ‘Blic’, ili B92, kao što nisu isto ‘Kurir’ i ‘Večernje novosti’.“

Taj DB mi je sad objašnjenje za njegov nastup na mitingu „Kosovo je Srbija“ kad je grmeo sa bine i zastrašivao intelektualce: „Gde su večeras domaći miševi koji lažu za platu da smo niko i ništa. Gde su oni koji se rugaju kosovskom mitu i pretpostavljaju mu holivudski?“

Sad bi mi tek bilo jasno i ono kad je tužio Biljanu Srbljanović sudu jer je napisala da ga je Milošević finansirao. I sad opet – shvatila bih što tuži e-Novine za onolike pare! To s DB-om bi mi sve objasnilo.

Al’ šta ako Kusturica nije DB?

E-novine, 19.02.2011.

Peščanik.net, 19.02.2011.


The following two tabs change content below.
Dubravka Stojanović, istoričarka, magistrirala 1992 („Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912-1918“), doktorirala 2001 („Evropski demokratski uzori kod srpske političke i intelektualne elite 1903-1914“) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1988. do 1996. radi u Institutu za noviju istoriju Srbije, pa prelazi na Odeljenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde 2008. postaje vanredna, a 2016. redovna profesorka na katedri za Opštu savremenu istoriju. U saradnji sa Centrom za antiratne akcije 1993. radi na projektu analize udžbenika. Sa Milanom Ristovićem piše i uređuje školske dodatne nastavne materijale „Detinjstvo u prošlosti“, nastale u saradnji istoričara svih zemalja Balkana, koji su objavljeni na 11 jezika regiona. Kao potpredsednica Komiteta za edukaciju Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi iz Soluna, urednica je srpskog izdanja 6 istorijskih čitanki za srednje škole. Dobitnica je odlikovanja Nacionalnog reda za zasluge u rangu viteza Republike Francuske. Knjige: Iskušavanje načela. Srpska socijaldemokratija i ratni program Srbije 1912-1918 (1994), Srbija i demokratija 1903-1914. Istorijska studija o “zlatnom dobu srpske demokratije” (2003, 2019) – Nagrada grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003; Srbija 1804-2004 (sa M. Jovanovićem i Lj. Dimićem, 2005), Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914 (2008), Ulje na vodi. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije (2010), Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek (2011), Iza zavese. Ogledi iz društvene istorije Srbije 1890-1914 (2013), Rađanje globalnog sveta 1880-2015. Vanevropski svet u savremenom dobu (2015), Populism the Serbian Way (2017), Pola veka XX veka. Zbornik radova povodom 50 godina Biblioteke XX vek (ur, 2021), Prošlost dolazi. Promene u tumačenju prošlosti u srpskim udžbenicima istorije 1913-2021 (2023).

Latest posts by Dubravka Stojanović (see all)