Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Nema uslova za fer i slobodne izbore danas u Srbiji. To je razlog više da se na izbore izađe i, ako je to još moguće, na miran način razreši sukob između režima i građana – sukob, dakle, za koji će, ako do njega dođe, biti odgovoran isključivo režim. Kandidat vlasti za predsednika republike u svojstvu predsednika vlade ide uokolo i obećava stabilnost, a zapravo preti da će stabilnosti biti samo ako on bude izabran (u prvom krugu, ako je moguće, a sva je prilika da nije). U protivnom, leži u podtekstu ovih obećanja, zaboravite na stabilnost jer će on učiniti sve da je naruši. Dobro, sve smo to već mnogo puta do sad čuli i opisali, kada je o ovom političaru reč. Nešto drugo ne znamo – kave su mu šanse na izborima? Već smo to rekli – ovde se rezultati istraživanja javnog mnjenja koriste kao jedan od efikasnijih instrumenata u izbornoj kampanji. Iz ugla režimskog kandidata, oni treba da obave dvostruku ulogu: da obeshrabre glasače protivkandidata i da pripreme teren za izbornu krađu. Ali, hajde da vidimo šta bi se još moglo reći o tekućim istraživanjima.

Pouzdani rezultati mogu se dobiti isključivo na osnovu relevantno formiranog uzorka. To znači da istraživači treba da se obrate ispitanicama za koje tačno znaju ko su – gde žive, kog su pola i uzrasta, kako su obrazovani, šta rade ako rade, kolika su im primanja. Slučajni uzorak (ispravnije bi bilo: „slučajni“, jer se taj uzorak namešta za rezultate koji izlaze u susret željama naručilaca) od slabe je koristi za predviđanje rezultata na izborima. Budući da je zastrašivanje bitan element kampanje režimskog kandidata, danas se u Srbiji ne može sprovesti istraživanje na relevantnom uzorku jer ljudi naprosto neće da se izjasne ili se lažno izjašnjavaju, ne bi li se zaštitili od izrečenih pretnji. Obećati im anonimnost ne znači ništa: i ispitanicima i istraživačima je jasno da u ovim uslovima garancija anonimnosti nije realna. Verujem da građani ovih dana dele sa mnom slično iskustvo: na vrata im pozvone dvojica anketara SNS-a, jedan pita za koga ćete glasati, dok drugi, na vaše oči, beleži broj stana i prezime na vratima. To se ne može razumeti drugačije nego kao pretnja.

Bez relevantnog uzorka i bez garancija anonimnosti ispitanika, u atmosferi zastrašivanja, nemoguće je uraditi kvalitetno istraživanje. Ali, tu nije kraj. U ovim uslovima postaju važni podaci o broju ljudi koji neće izaći na izbore i o broju birača koji će izaći ali još ne znaju za koga će glasati. Međutim, upravo su to procenti koji gotovo redovno izostaju iz vesti o rezultatima istraživanja. Uglavnom nam se serviraju procenti podrške za kandidate ponaosob, što su, zbog navedenih razloga, nepouzdane informacije. Ti procenti, uslovno govoreći, imali bi smisla samo ako se daju uz podatak o izlaznosti i uz procenat ljudi koji će glasati ali još ne znaju za koga. U ta dva potonja podatka krije se rezervoar potencijalnih opozicionih glasova. I zato tih brojeva nema u vestima. Nadalje, procenat koji se daje za režimskog kandidata po svemu mora biti veći od stvarne podrške. Dva su razloga za to: prvo, ljudi koji su zaista za njega nemaju razloga da se plaše i iz straha lažu; drugo, i oni koji neće glasati za njega, slagaće da hoće kako bi izbegli potencijalne pretnje.

Sa opozicionim kandidatima stvari stoje potpuno obrnuto. Procenat ljudi koji se javno izjasni za njih, a istraživanja se sada neminovno doživljavaju kao javna izjašnjavanja, po svemu mora biti manji od realne podrške koju oni uživaju među biračima. Razlozi za to su isti kao u prethodnom slučaju. Zbog svega toga, procente koji kruže javnim prostorom treba uzimati sa velikom rezervom i umerenim optimizmom. U dostupnim podacima, kandidat režima kreće se između 48 odsto i 53 odsto, a kada se uz te brojeve pomene i izlaznost, ona se kreće od 50 odsto do 60 odsto. Uz sve ograde koje smo podigli, to znači da ovaj kandidat stoji znatno lošije nego što nam se to predstavlja, pa je i to razlog za nasilničku kampanju koja je u toku. Kandidat Saša Janković kreće se između 14 i 20 odsto, i redovno je drugi u istraživanjima. Kandidat Vuk Jeremić u istraživanjima osciluje između 11 i 14 odsto. Za obojicu treba pretpostaviti da će ostvariti rezultate bolje od ovih predviđanja. Nepoznanica ostaje izlaznost: to će nam se otkriti tek na sam dan izbora.

Zabavno je baciti pogled i na kvote u kladionicama, a u vezi sa izborima. I tu se prognoze ne podudaraju. Kandidat režima u jednoj kladionici je na 48 odsto u prvom krugu, dok ga druga kladionica drži na 53 odsto. Opozicioni kandidati su svi na manje od 15 odsto. Kladionice, naravno, za razliku od istraživačkih agencija, nisu obavezne da objasne svoje kvote, ali su ljudi navodno skloni da im veruju jer je u pitanju čisti interes. Pitanje je, međutim, o kom se tačno interesu tu radi i iz kog se izvora on namiruje. Sa istraživanjima javnog mnjenja stvari ne stoje dobro ni drugde u svetu. Notorni su primeri promašenih procena u vezi sa referendumom o ostanku u EU u Velikoj Britaniji i predsedničkim izborima u Sjedinjenim Državama. Treba se prisetiti i velikih promašaja pred ovdašnje predsedničke izbore od 2012, iz iste agencije koja sada predviđa pobedu režimskog kandidata u prvom krugu. Primetno je i da pred predstojeće izbore u više evropskih zemalja upadljivo izostaju procene o šansama kandidata. Iz svega toga sledi jednostavan izvod: 2. april stoji otvoren, ništa se ne može unapred predvideti, sve je moguće i zavisi isključivo od nas.

Peščanik.net, 15.03.2017.

IZBORI I PROTESTI 2017.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)