Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Do nedavno je izgledalo da će se Narodna stranka Vuka Jeremića prva osamostaliti, ali su to ipak učinile Dveri. Ova partija je ostala van nedavno osnovane Udružene opozicije Srbije. Nakon antirežimskih protesta u julu, drugi akteri su preuzeli desni deo scene. Bilo je lako zamisliti Boška Obradovića kako predvodi desne demonstrante ispred Narodne skupštine, ali to je na kraju uradio bivši dverjanin i poslanik Srđan Nogo. Obradović je u maju usvojio mirotvornu i nenasilnu taktiku političke borbe, koju je dosledno primenjivao i tokom poslednjih protesta.

Prethodni Savez za Srbiju i dvogodišnje zajedničko delovanje opozicije Obradović ocenjuje pozitivno: učešće u građanskim protestima, bojkot predstavničkih tela i – u završnici – bojkot lažnih izbora, koji su Vučićevom režimu oduzeli demokratski legitimitet. Za Dveri je Savez bio škola demokratije. U Savezu se opozicija naučila „razgovoru i dogovoru, poštovanju tuđeg mišljenja, dijalogu i zajedničkoj potrazi za idealom opšteg dobra“, smatra on. Dveri su među retkim rodoljubima koji sebe smatraju i demokratama, poručuje Obradović, a to će biti značajno i za neku buduću političku scenu, ali i za budućnost demokratije u Srbiji.

Međutim, pošto više nema 30 tačaka Saveza i borbe za očuvanje Kosova u Srbiji, Dveri ne ulaze u novi opozicioni format, iako su spremne na saradnju oko osnovnih demokratskih vrednosti. Obradović predlaže opozicioni blok pod nazivom „Ne damo svetinje“ i kaže: „Ovo se tiče ne samo odbrane KiM, već i SPC u Crnoj Gori, Republike Srpske… zaštite porodičnih vrednosti i domaćih ekonomskih interesa“. Postavlja se pitanje: na koji način crkvena imovina ili politički entitet u susednoj državi ulaze u opseg opšteg dobra (javnog interesa) građana Srbije? Teško da će rodoljubive demokrate na ovo i slična pitanja ponuditi razuman odgovor. Ali ga sada barem možemo postaviti, jer je u igri i nova nacionalna svetinja – demokratija (sloboda i jednakost).

Izostanak Dveri iz Udružene opozicije Srbije otupeće kritiku koja joj se upućuje za desničarenje. S druge strane, same Dveri će dobiti veću slobodu delovanja prema biračkom telu SNS-a i SPS-a, koje i dalje važi za konzervativnije i senzibilnije kada su u pitanju nacionalističke teme. Ali na tom terenu ih može dočekati režimska medijska hobotnica.

Uvodnik luksuznog izdanja kompanije „Novosti“ naslovljenog „Ne damo svetinje!“ (preko stotinu strana sa fotografijama, izjavama i govorima sa litija u Crnoj Gori u tiražu od 12.000 primeraka) počinje rodoljubivo: „Crna Gora se, boreći se protiv ovog zakona, metafizički srela sa samom sobom, sopstvenim etosom, istorijom, tradicijom“. Zatim nastavlja demokratski: „Predvođen svojim vladikama i sveštenicima narod Crne Gore… narod drži javni čas tolerancije, demokratije i građanskih sloboda“. Na kraju se citira Vučićeva izjava: „Insistiraćemo na jedinstvu srpskog naroda“, novih Oluja neće biti itd. Režim se nije najbolje snašao povodom situacije u Crnoj Gori, kao ni patrijarh Irinej. Ipak, Vučelićeve „Novosti“ su vernom crnogorsko-srpskom narodu uručile priznanje za kolektivno najplemenitiji podvig godine, a svečanu plaketu je u Beogradu primio mitropolit Amfilohije. Vučić je glava, ali telo hobotnice ima mnoštvo pipaka – i za rodoljube i za demokrate.

Peščanik.net, 15.08.2020.

ČIJA JE CRNA GORA