Natpis na zidu: Ja sam Džizus bre
Foto: Slavica Miletić

Treba biti ozbiljan mamlaz, stati pored Vučića i izgovoriti – Ustav nije Biblija. Dobro, preterujem. Možda Miroslav Lajčák, za koga Ustav nije Biblija, nije zaista mamlaz, možda je samo – rasista. Pa misli da neki ustavi, za ljude drugog reda, u državama koje jedva da su države, zaista nisu Biblija, za razliku od zemalja u kojima žive neki civilizovani ljudi za koje ustavi jesu Biblija i ne mogu se tumačiti, kršiti i menjati po volji vladara sa blagonaklonim odobrenjem stranih emisara.

A možda Lajčák nije ni mamlaz ni rasista, nego ga jednostavno nije briga, jer zna da se ni na poziciji evropskog predstavnika za Kosovo neće zadržati dok se proces ne završi, nego će, ako iskrsne ponuda za novi posao, a uvek iskrsne, tu ponudu prihvatiti, kao što je radio i ranije, recimo kada je 2009. otišao sa položaja Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, praktično na pola mandata. Konačno, možda nije ni mamlaz, ni rasista, ni oportunista; možda je samo diplomata sa stažom, sebično zainteresovan isključivo za svoju karijeru.

Šta god da je Lajčák, njegova izjava o ustavu i Bibliji, ne samo što je porazna nego je i izlišna. Pobogu, zar Vučiću i sa Vučićem iko treba da kaže da Ustav nije Biblija? Vučić to zna daleko bolje od Lajčáka i tako se sve vreme jedino i ponaša. A onda dođe Lajčák i podrži ga u takvom shvatanju Ustava jer je to, prema njemu, Lajčáku dakle, sasvim u redu.

Što ne znači da neki drugi dokumenti za Vučića i Lajčáka nisu Biblije. Recimo, notorni Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini. Odakle je Lajčák požurio da ode, ali je prethodno ipak stigao da utvrdi Dodika u uverenju da je Dejtonski sporazum dakle baš to – Biblija. Na svaki pomen promene poretka u Bosni i Hercegovini i menjanja principa iz Dejtonskog sporazuma, Dodik, s Lajčakom u pozadini, diže se na zadnje noge i objašnjava kako je Dejtonski sporazum samo to i ništa drugo do – Biblija.

Status Biblije donedavno, praktično do Vučića, ovde kod nas imala je i Rezolucija 1244. Svaki dogovor o Kosovu i njegovoj nezavisnosti, srpska strana zaustavljala je pozivanjem na tu rezoluciju. Da joj se nije dao taj sakralni značaj, Vučić danas ne bi mogao da trguje njenim odbacivanjem u zamenu za poseban status opština na severu Kosova, po svemu nalik na status Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine.

Čitalac sad već gubi strpljenje: prvo „mi“ Kosovo nismo priznali kao državu, kao što ga nije priznala ni Lajčákova matična zemlja Slovačka, te onda ni Ustav Kosova za „nas“ i Lajčáka ni po čemu ne mora biti obavezujući; drugo, Bosna i Hercegovina jeste država, čak i za „nas“, i u tom smislu se ne može vući paralela sa Kosovom, te analogija između Republike Srpske i Zajednice srpskih opština na Kosovu. Sve i ako Kosovo jeste država u nastajanju, to znači da su tamo sva pitanja još otvorena, pa tako i status opština na severu kosovske teritorije.

To je, međutim, loš argument. Dovitljivi Dodik često ume da kaže da je Bosna i Hercegovina država u raspadanju, ponajviše upravo zbog stavki u Dejtonskom sporazumu, zbog čega taj sporazum Dodik jedino i čita kao Bibliju, te se onda i sa tom državom može raditi šta god kome padne na pamet. Ispada tako da za srpske strane na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, te dve zemlje i nisu zemlje nego nekakvi procesi iz kojih „Srbi“ treba da izvuku za sebe što više mogu, bez obzira na legitimne interese ostalih aktera, to jest na njihovu štetu.

U ovu priču o ustavima i Bibliji na svoj način svetlo baca i nova članica Vrhovnog suda Sjedinjenih Država, što ju je netom imenovao Trump. Dosledno svojim uverenjima konzervativne hrišćanke, Amy Coney Barret stoji na poziciji da Ustav SAD-a treba razumeti doslovno, baš kao što treba čitati i Bibliju, nezavisno od izvornog konteksta u kome je nastao i promenjenih okolnosti u kojima se primenjuje. Takvo shvatanje Ustava poklapa se sa čitanjima Biblije zadrtih vernika.

Ali, pita se sada čitalac, zar nisu Lajčák, Dodik, Vučić i Trump, zajedno sa novom sudijom u vrhovnom sudu, na istoj, tamnoj strani političkog spektra, a kada je reč o ustavima ipak imaju oprečne stavove jesu li ili nisu ti dokumenti – Biblije. Iz ove biblijske zbrke, pak, vodi jednostavan politički izlaz mimo razumevanja dokumenata i svetih spisa. Reč je redom o autokratama bez ikakvih privrženosti pluralizmu i demokratskim principima. Pored toga, Lajčák je još i autentični birokrata, te se kao takav oseća savršeno u društvu moćnih i beskrupuloznih političara, crpeći iz njihove nelegitimne moći sopstvenu važnost.

Ustav i Biblija u retorici ovih ljudi samo su retorički rekviziti, alatke za zasenjivanje prostote. Kada im ustavi ne odgovaraju, oni ih menjaju jer, znamo, ustavi nisu Biblija. Kada pravila rade za njih, a na štetu svih drugih, pravila se imaju poštovati jer, znamo, ustavi, sporazumi, rezolucije imaju se čitati kao Biblija. I iza Ustava (i drugih (ne)svetih dokumenata) i iza Biblije u svim tim slučajevima jedva da pokušava da se sakrije razobručena samovolja.

Da zaključimo, strašno je kada jedan birokrata pored jednog autokrate pošalje poruku žiteljima Kosova/Srbije/Bosne i Hercegovine da dokumenti koji treba da oblikuju njihove političke zajednice ne zavise od njihove slobodno izražene volje ni dogovora zasnovanog na njoj, nego od puke samovolje vlastodržaca koja se ponekad ima razumeti kao Biblija, a ponekad ne, ali joj se u svakom slučaju – hoće da nam kaže Lajčák – moraju slepo pokoriti.

Peščanik.net, 16.10.2020.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)